Decentralizacija novca i centralizacija države?

Ponekad se možete iznenaditi s podacima koji bi naočigled morali biti svima poznati. Na primjer, jeste li znali da u Hrvatskoj o državnom proračunu ovisi otprilike 340-350.000 ljudi, od njih ukupno milijun i četiri stotine tisuća koje mogu reći da imaju radno mjesto. Postoje tu razna nagađanja i ako pitate Vladu, oni će se zaklinjati u daleko manje brojke u koje nisu sigurni, jer Ministarstvo uprave kojem bi temeljni zadatak morao biti da zna gdje sve ima svojih zaposlenih nije uspjelo prebrojiti sve te silne državne službenike makar su u prebrojavanje do sada uložili više od 30 milijuna kuna i to u posljednjih godinu dana. Istraga je dakle u tijeku.

Mene danas zanima manjina od 35.000 ljudi koja je zaposlena u hrvatskim općinama, gradovima i županijama. Da li ste znali da u Hrvatskoj postoji  429 općina, 127 gradova, 20 županija i grad Zagreb koji je slučaj za sebe. To je ukupno 577 tijela lokalne uprave i samouprave a u svakom od njih radi, u prosjeku oko 600 ljudi 60 ljudi. Dobro ste pročitali, i ja sam provjerio kalkulaciju dvaput.

Nakon raspada bivše nam države u Hrvatskoj je bilo oko stotinjak općina i gradova i fragmentacija državnog teritorija nastala je dobrim dijelom kao podjela političkog plijena manjim feudalcima. Tako smo došli do impresivnih 429 općina, makar i daleko države nemaju toliko lokalnih jedinica, ili pak 127 gradova unatoč tome što jedan dio njih nema niti raskršće i semafor kao donji minimum da bi ih tako mogli nazvati. Jedan solidni dio tih jedinica nije ni samoodrživ, pa postoji državni fond za izravnanje iz kojega se uzima bogatima a daje siromašnima, što je na nekoj razini prihvatljivo, no temeljni problem je kvaliteta i razina usluga koja se u tim lokalnim jedinicama dobijaju. Jedinice lokalne samouprave ovisno o razini o kojoj govorimo zadužene su za primarnu zdrastvenu zaštitu, za škole te za cijeli niz mišljenja i dozvola. Kako mnoge nisu u stanju zaraditi da se same pokriju, tako smo u posljednjih dvadeset godina dobili jedan dio nameta, onih glasovitih „parafiskalnih“ koji uglavnom služe za popunjavanje proračuna, a koji su u tih dvadesetak godina počeli živjeti svojim životima i kreiraju mnogobrojne probleme.

Lokalna uprava i samouprava je nadalje mjesto na koji se pospremaju partijski vojnici kako bi ih se zbrinulo (i njih i njihove obitelji) i kako bi ih se oslobodilo drugih obveza da bi mogli obavljati stranački posao. Također, u času kada imate situaciju da bi nekome dali veću plaću, tada se uobičajeno pribjegava metodama proglašenja neke osobe načelnikom ili pročelnikom (makar za to nema stvarnog uporišta u količini posla), a da bi netko mogao postati takav dužnosnik na lokanoj razini, osim kabineta neminovno s njime stiže i tajnica, te minimalno jedna osoba koja doista nešto i radi u njegovome odjelu, a kada smo već kod toga onda ni automobil i vozač nisu daleko. Lokalna uprava je nadalje podložna korupciji kao i sve ostale razine vlasti, no u lokalnoj upravi se govori o daleko manjim brojevima pa još uvijek nismo imali kvalitetnu intervenciju USKOKa na lokalnim razinama (osim možda ovih posljednjih događanja u slavonskom sibinju ili Varaždinu). No ono što je bizarno, je da smo postupkom fragmentiranja državnog teritorija i decentralizacije uspjeli doći do situacije gdje jedan službenik minijaturne općine kojem je silom prilika upala sjekira u med, ima moć zaustaviti stotine milijuna kuna ili eura investicija. Ako ne vjerujete, pogledajte što se događalo s IKEA-om ili pogledajte neke svjetlije primjere kako se i u okviru postojećih uvjeta može voditi uspješna općina poput Svete Nedjelje.

Problem, ako on postoji, je u tome što je naša država puno previše decentralizirana i ne samo da nas to košta ogromne količine novaca (jer ipak, treba isplatiti plaće za 35.000 ljudi), nego je poslovanje i normalno obavljanje funkcija države, a koje dijelom obavljaju te malene općine i nepotrebni gradovi dovedeno do granice izdržljivosti, u kojem nitko, osim onih koji baš moraju, ne želi investirati u takva područja neovisno o tome da li se radi o mitu i korupciji gdje treba namiriti svakog referenta u lancu, ili se jednostavno radi o nekompetenciji ljudi koji obavljaju te poslove ili pak čistoj stranačkoj podobnosti da bi dobili dozvolu za neki posao.

I sada, ako se složite sa svime što gore piše, donekle je nejasno zašto naši političari uporno govore o decentralizaciji države ako je fragmentacija koju smo postigli odavno postala neproduktivna? No kada analizirate što su oni točno rekli, shvatiti ćete da njima nije problem broj općina (jer oni u njima ionako ne rade) nego u količini novca koja se slijeva u blagajne njihovih stanačkih pulena.

Pravo rješenje koje bi omogućilo da država doista profunkcionira bi morao biti hibrid oba problema. S jedne strane treba drastično smanjiti broj lokalnih jedinica i sasvim je sigurno da će mnogi u tom postupku ostati bez posla jer je država jednostavno preskupa da bi je više mogli izdržavati. A s druge strane trebamo omogućiti da se više novaca slijeva u lokalne proračune (one koj su ostali).

p.s. ovo je moja šezdeset i šesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 29. listopada 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared, and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.

8 Replies to “Decentralizacija novca i centralizacija države?”

  1. otkud ti brojke o broju zaposlenih, jesu li i broj uključeni i oni koji rade u komunalnim poduzećima.
    gdje se može doći do točnih podataka koliko pojedine jedinice lokalne uprave imaju zaposlenih i koliko novca one dobivaju. tražim ali nikako naći.

    ako je točna ta brojka od 35000 ljudi koja su zaposleni u hrvatskim općinama, gradovima i županijama, možeš li reći koliko broj njih otpada na zaposlene u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Velikoj Gorici, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Puli i Sisku?

    1. kada govorim o 350.000 ljudi onda govorim o SVIMA koji na ovaj ili onaj način ovise o državnom proračunu ili rade u javnim poduzećima (dakle SVI; birokracija, školstvo, zdravstvo, policija, vojska, lokalna uprava i samouprava ALI i hrvatske šume, hrvatske vode i slični subjekti)

      ne znam za druge gradove, no zagreb zapošljava oko 5000 ljudi

  2. Bojim se da ti je kalkulacija kriva unatoč višestrukoj provjeri. Ako u jedinicama lokalne samouprave radi 35.000 ljudi, a takvih jedinica ima 577, onda je prosjek po jedinici 35.000 / 577 = 60,66 zaposlenih. Što je i dalje solidna brojka, ali vjerujem da bi i ona bila znatno manja kad bi se izbacio Zagreb koji je, kako i sam kažeš, posebna priča.

  3. ako smijem nadodati, kada si rekao “o državnom proračunu ovisi otprilike 340-350.000 ljudi” jesi li nadodao korisnike proračuna i udio koji država ima u gospodarstvu, koji ju u RH ako se ne varam 45%

    nisam to proučavao niti znam kako se računa, ali mislim da bi trebalo i ostatak “radnog stanovništva” koji ovisi o državnim investicijama uključiti u proračun.

    recimo bilo bi smiješno IGH percipirati kao uspješnu privatnu firmu, kada imaju preko 500 ljudi a nisu ui stanju dobiti niti jedan tender u inozemstvu, a doma rade za državu u velikom omjeru, što se žive love tiče.

    da je pošteno, jer jesu na trošak proračuna, ja bi bar 250 ljudi prezentirao kao ljude na državnoj sisi, neovisno o tome jeli njihov rad potreban ili ne.

  4. @Marko
    napisao si “Mene danas zanima manjina od 35.000 ljudi koja je zaposlena u hrvatskim općinama, gradovima i županijama. Da li ste znali da u Hrvatskoj postoji 429 općina, 127 gradova, 20 županija i grad Zagreb koji je slučaj za sebe. ”

    ja sam to shvatio da 35 000 ljudi radi u općinama gradovima i županijama, negdje sam pročitao da u grad Zagreb zapošljava 10 000-12 000 ljudi, a skupa s onima iz Holdinga da h je zaposleno preko 20 000. a da lokalna samouprava u cijeloj hrvatskoj zapošljava 80 000 ljudi.

    stalno drugačije brojke izlijeću jer sam znao naletiti i na drugačije brojeve.

    isto je i s proračunima lokalne samouprave, negdje je 15 mlrd. godišnje, negdje 20 mlrd. godišnje ili još i veće cifre.

    gdje bi se uopće moglo doći do preciznih brojeva? tako bi bolje mogli vidjeti što i kako stvari stoje.

    koliki su proračuni županija, kolike su im fiksne obveze, koliko novca i ovlasti uopće imaju za pokretanje razvoja ili neke druge veće zahvate.

    koliki dio novca što prikupi država trebao ići u lokalnu samoupravu. možda bi trebalo povećati i dio novca koji ide lokalnoj samoupravi, ali i povećati ovlasti i obaveze, tako bi vidjeli tko što može i “lokalni šerifi” bi imali više mogućnosti pokazati što znaju i umiju.

    1. ja vjerujem da ti do tih razlika dolazi zbog različitih termina, a da budemo iskreni niti je ne pomažem u tom procesu

      imaš u biti tri elementarne kategorije koje zajedno čine tih famoznih 350.000 ljudi

      jedno su ti službenici u administraciji, njih na državnoj razini ima oko 50-60.000, a na lokalnima oko 35.000 (a u zagrebu vjerojatno oko 5.000)
      potom imaš službe koje jesu na proračunu ali se ne računaju kao birokrati poput medicinskog ili školskog osoblja; ovisno o razini, neki su na državnoj razini a neki na lokalnoj (jer je podijeljeno; primarna zdrastvena zaštita je lokalna, osnovno školstvo je lokalna razina a sve ostalo državna) i tu valjda dolaziš do razlike do 10-12.000 ljudi (vjerojatno i više) no ta razlika ne ulazi u ovih 35.000, i povrh svega imaš još javna poduzeća poput holdinga kojih ima valjda oko 10-12.000

      dakle, situacija je složena, definicije su donekle nejasne i često se miješaju

  5. Nije uopće stvar u tome koliki je broj općina i gradova . PA uzmite brojke od okolnih država tipa slovenije ,austrije , italije , poljske . Prosječna veličina Hrvatske jedinice lokalne samouprave je 98 km2 dok je talijanske 37,21. Stvar je koliko su te JLS financijski jake te kakve funkcije obavljaju. Prošle godine je donesen zakon da masa plaća isplaćena iz proračuna JLS ne ubrajajući u tu sumu različite pomoći nego samo izvorni proračun ne smije prelaziti 20 %. Međutim kazni i posljedica za one koji se toga ne pridržavaju nema. PAzite nitko se neće gurati u lokalnu samoupravu za 2000 – 3000 kn ako govorimo barem o računovođi. ISto tako treba spustiti što više ovlasti na te JLS ali isto tako decentralizirati i financije. MAsu poslova bi male JLS mogle obavljati puno bolje od države ali im se to ne dopušta , recimo tipa reguliranje prebivališta. Da ne nabajam dalje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.