Categories
Business

Švicarci

Nije mi totalno jasna priča o Švicarskim francima i ulozi naše vlade u toj bjelosvjetskoj zavjeri. Ako ste pratili malo priču, ili što je vjerojatnije slušali malo bolje susjede, prijatelje ili rodbinu, ako ste u nekome času kupili nešto na kredit u francima i imali mjesečnu ratu od 1.800 kuna, te ako je kredit dovoljno dugotrajan ta ista rata će na današnji dan biti dramatično veća pa čak može doseći i tri tisuće kuna, dok će vaša glavnica, koliko je god do danas otplatili po svemu sudeći biti veća od iznosa koji ste u startu u kunama posudili i koliko ste isplatili prodavatelju stana, kuće, automobila ili čega već.

Iz nekog čudnog razloga, naša Vlada se gura da riješi problem nekontroliranog rasta švicarskog franka te da pokuša ublažiti efekte tih tečajnih razlika. Vjerojatno je neki ministar do grla zadužen u švicarcima, trebalo bi malo provjeriti imovinske kartice – čisto da razumijemo motivaciju. Uopće ne razumijem zašto se vlada petlja u taj dio, budući da znamo da do sada nisu bili uspješni u rješavanju niti jednog jedinog drugog problema koji im leži na ramenima a koji su svi redom veći od problema dijela populacije zaduženog u francima. Onako na prvu, na pamet mi pada problem tri stotine tisuća nezaposlenih, polovice stanovništva koje je radno nesposobno iako to tako ne bi smjelo biti, ekonomija koja se raspada impresivnom brzinom, problem korupcije i kriminala kao uostalom i tisuće drugih problema na nižim razinama.

S druge strane, pogledajte to sa strane osobe koja nije odabrala kredit u švicarcima nego je odabrala primjerice kredit u kunama (s većom kamatom) ili kredit u eurima. Koji je smisao da država na bilo koji način utječe na kredite onih koji su u nekome času mislili kako su jako mudri i uzeli kredit u švicarcima? Mislili su kako je kamata niska i kako će nadmudriti nas ostale, a sada kada im se to razmišljanje obilo o glavu onda traže pomoć države. Što mislite, da je švicarac pao, na kunu dvije, bi li onda ta solidno zadužena ekipa prijavila to državi i rekla “Gle, uštedili smo brdo novaca, evo državi malo da i ona nešto dobije od toga?”. Pretpostavljam da ne. No poanta je to da smo mi duboko u kapitalizmu i za to smo se borili i sada bi se morali uloviti u koštac s posljedicama te odluke. Morali bi shvatiti i to da hrvatska kuna nikada nije bila osobito uspješna valuta jer u nju objektivno nitko nije vjerovao pa je stvorena famozna devizna klauzula jer nitko ne vjeruje da ona dugoročno može ostati stabilna (da ne kažemo da smo jedna od rijetkih zemalja svijeta u kojoj imamo godišnju inflaciju a istovremeno valuta jača).  Nisu pomogli niti političari jer kada daju izjave umjesto da govorimo o iznosima investicijama u kunama, oni uporno o eurima ili dolarima. Kako da očekujete da bilo tko povjeruje takvoj valuti ako se nitko na nju niti ne referira? Kuna je žestoko indeksirana i vezana za euro i ako smo već odlučili ploviti na tom brodu, onda moramo živjeti i s konsekvencama te odluke, no bitno je na početku birati mudro i ako je ikako moguće dugoročno. No mudre, a još manje dugoročne odluke nisu često  viđane na ovim prostorima.

Kažu neke analize kako se 60% ukupnog privatnog bogatstva ovoga svijeta nalazi u Švicarskoj, a to bi moglo značiti i da ljudi čiji su novci u toj državi-banci i nemaju nekog osobitog razloga da se brinu o rastu franka. S druge strane, čak i Švicarska ima industriju koja proizvodi i prodaje, njima također ne odgovara da franak bude skup jer su onda njihovi sirevi, satovi i turizam skupi. Kad malo bolje razmislim možda im i treba pomoć, a kako ovi naši vladajući očito ne znaju da je to nemoguće, možda i uspiju. Ako se to slučajno desi, neka im netko kaže kako imamo i problem mira na bliskom istoku a o gladi u svijetu da i ne govorimo. Možda ako prebace fokus na te velike probleme, mi ovdje uspijemo riješiti ove naše.

p.s. ovo je moja pedeseta i osma kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 6. kolovoza 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
If only God would give me some clear sign! Like making a large deposit in my name at a Swiss bank.

5 replies on “Švicarci”

Ne bi se baš složio. Osobno NE ŽELIM da mi država pomaže, pogotovo ne na teret proračuna. Želim samo ravnomjerno podijeliti teret (koji je nastao iz izvanredne situacije) sa drugom stranom u ugovornom odnosu.
Kada sam potpisivao ugovor o kreditu nikako nisam mislio da sam ja pametniji od mog susjeda jer je on uzeo kredit vezan za EUR. Izračunao sam si razliku u kamati i procjenio da me eventualno jačanje franka od 15% stavlja u isti položaj kao i mog susjeda. Za slijedećih 15% sam sam sebi rekao da sam si sam kriv i ok. Ali ovo…
I je istina je, franak je i slabio jedno vrijeme (5-10%) ali su banke tada kamatnjak dizale i po 1pp (25%) i to su bile vrlo brze reakcije, a u vrijeme ekstremnog jačanja franka kamate su spuštane za 0,25pp ili tu negdje.
Znali smo ili smo trebali znati potencijalni rizik ali današnja situacija nema veze s tim. Današnja situacije je izvanredna i banke bi trebale preuzeti barem jednak dio tereta na sebe. Pogotovo ako je istinita priča o opcijskom kupovanju franaka koje su plasirale i da masno zarađuju na razlici tečaja

Sudeči po pisanju Jutarnjeg, kredite u švicarcima imaju upravo ona dva člana vlade koji bi prvi trebali znati da je prihvaćanje trenutnih uvjeta za nešto dugoročno u ekonomiji recept za nevolju. Samo ta činjenica pokazuje kako je sadašnja vlada nesposobna za bilo kakve kvalitetne ekonomske promjene, jer je riječ o ljudima koji sami dolaze iz gospodarstva, i ako oni ne znaju osnove ekonomije tko će ih (u ovoj garnituri) znati?

Imam poduzetnički kredit u kunama koji se sada vratio na cca 8% kamata. No cijelu 2009 i pola 2010 skočila nam je kamata na 12% što je u mome slučaju iznosilo 80% povećanje iznosa ili brojkama 24 000 kvartalno na 42 000. Te iste banke nam nisu odobravale promjenu kredita niti država promjenu kredita iz kunskih u eure. Da maler bude još veći kada smo uzimali kredit kuna je bila 7.45 eura a u tome periodu 7.10eura. Pošto mi je kompletan turistički prihod u eurima sa tako umjetno ojačanom kunom bili smo još dodatno uzdrmani a veliki dio poduzetnika propao. Sada se situacija okrenula. Prema tome ako se nama nije pomoglo zašto bi se drugima, opet preko naših leđa (rast kamata) pomagalo?
P.S. ne znam zašto sam logiran kao Goran Becker a ne kao Goran Jurić Splića. samo se tako pojavilo.

ma ne pomaze drzava stedisama, oni ce otplatiti sav svoj kredit… sada onaj do fiksiranoga tecaja, a kasnije (kad otplate ‘obicni kredit’) jos i ono sto je bilo preko fiksiranoga tecaja, skupa s kamatama

drzava pomaze bankama, kako ne bi morali utjerivati dugove od zajmoprimaca, jer zajmoprimci nemaju vise tih novaca, a kako se stanovi ne prodaju, banke ne bi mogle naplatiti svoje novce cak ni prodajom stanova na koje imaju hipoteku

stoga teta kosor kao vristi na banke a zapravo radi po njihovom nalogu, kako bi banke vedro i veselo prezivjele krizu, a problem nelikvidnosti zajmoprimaca prenio u neku neodredjenu buducnost

zajmoprimci ce jednoga dana ipak otplatiti sve, ako se ne desi da se taj dug stalno bude uvecavao i uvecavao, sve do smrti zajmoprimceve (pa ce nasljednici pomoci ili ce nekretnina onda biti cjenjenija), jer banke nisu namjerile izgubiti ni paru od onoga sto su vec zasluzile nagovaranjem zajmoprimca da uzme kredit, pa jos u svicarcima…

Što mislite, da je švicarac pao, na kunu dvije, bi li onda ta solidno zadužena ekipa prijavila to državi i rekla “Gle, uštedili smo brdo novaca, evo državi malo da i ona nešto dobije od toga?”. Pretpostavljam da ne.

Sumnjam da tada banke ne bi reagirale i spriječile da im se desi upravo ovo što se sada dešava ekipi koja je digla kredite u francima.
Također, dobra pravnička ekipa bi mogla prekopati zakon o obveznim odnosima jer se ugovori po njemu sklapaju u dobroj volji i namjeri za obje strane potpisnice koje vrijede ukoliko se ne dogode nepredviđene okolnosti ( a nepredviđeno je definitivno za neke 100% porast rate).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *