O industrijskoj proizvodnji

Uskoro možemo očekivati prve procjene o gospodarskoj aktivnosti u posljednjem kvartalu 2010. godine i nakon što je treći kvartal prošao sa simboličnih 0,2% gospodarskog rasta mnogi očekuju kako će se isto desiti i u četvrtom čime bi (makar neuvjerljivo) mogli proglasiti izlazak iz krize. No, čini se kako se to ipak neće desiti i kako je u četvrtom kvartalu ipak došlo do nekakvog pada tako da se brojčanik za izlazak iz krize resetirao i brojanje je ponovno počelo s početkom ove godine.

Ono što me svojevremeno najviše fasciniralo kod državnog zavoda za statistiku je formular kojeg dobijete i morate ispuniti jednom mjesečno a koji govori o padu i rastu gospodarske aktivnosti odnosno morate ispuniti nekakve tablice u kojima ispunjavate koliko ste čega proizveli. To samo po sebi ne bi bilo ni na koji način sporno kada kriterij i krajnji rezultat te tablice ne bi bio izražen u jedinicama mjera koje nemaju ama baš nikakve veze sa tržištem pa i životom kao takvim.

Uzmimo primjerice situaciju da proizvodite opruge (inače, jedna od najvećih europskih tvornica opruga je locirana u hrvatskoj) i jedan mjesec proizvodite malene oprugice koje se stavljaju u olovke, namještaj i slične proizvode. Vaši strojevi su u stanju proizvesti doslovce milijune opruga u mjesec dana i na izvješću koje ste ispunili imate ogromne količine opruga i svi su jako sretni. No međutim, slijedeći mjesec dobijete veliku narudžbu nekog automobilskog proizvođača i u istom vremenskom razdoblju proizvedete jedva nekoliko desetina tisuća opruga ali za amortizere, te opruge su daleko veće, skuplje, proizvodni proces je daleko sofisticiraniji i u biti ostvarili ste nekoliko puta veći promet u kunama, no u komadima je rezultat poražavajući i državni zavod za statistiku zaključi kako je proizvodnja pala. Možda proizvodite posudice za npr. kesten pire koje su malene i to je tipični zimski proizvod i u ovimn mjesecima se prebacujete na proizvodnju daleko većih posudica za sladolede. Promet je opet veći, no broj komada je manji i zavod je sada već zabrinut. Možda ste čak i neki brodograditelj i u nekom kvartalu prošle godine ste proizveli nekoliko ogromnih i teških tankera, no u ovome kvartalu isporučujete sofisticirane brodove za prijevoz automobila ili stoke koji su daleko manji, no neusporedivo vrijedniji i s daleko više dodane vrijednosti, no koje vam koristi od toga kada na Markovu trgu ministri i ministrice (oni koji se barem malo razumiju u brojeve) čupaju kosu i otkopčavaju svoje prevelike konfekcijske brojeve košulja od hladnog znoja koji ih je oblio?

Istovremeno, niti sama proizvodnja ne mora puno značiti za gospodarsko zdravlje neke zemlje. Proizvođač može zaključiti da mu je iz nekog razloga dobro proizvoditi za skladište, a imovina zatečena u skladištu se računa u aktivi poduzeća, a po nekom pomalo zastarjelom shvaćanju sve što je u aktivi poduzeća se smatra dobrime pa je dobro imati i bogato skladište. To što je novac na takvom skladištu zamrznut i ne oplođuje se je često manji problem pa čak i ako smo proizvodili da se sve pušilo, to i dalje ne govori o nekom gospodarskom rastu iz jednostavnog razloga što to nismo nikome prodali, no iz nekog čudnog razloga neki statističar će to proglasiti dobrom viješću.

Čudom statistike, puno tih suludih podataka u konačnici da ipak kakvu takvu smislenu brojku, no činjenica i dalje ostaje kako zastarjela mjerila teško da mogu kvalitetno funkcionirati u društvu u kojem dvije trećine svih zaposlenih funkcionira u uslužnom sektoru. Osim toga, prije ili kasnije morali bi napraviti stratešku odluku kuda želimo ići i kako do tamo želimo doći, a onda sukladno tome moramo odabrati i mjerila uspjeha koje ćemo na tom putu provjeravati. U međuvremenu, podaci koje šaljemo jednom mjesečno državnom zavodu za statistiku samo su još jedna nepotrebna gomilica podataka koja govori mnogo, ali ništa osobito pametno.

p.s. ovo je moja trideseta i peta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 26. veljače 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
Give me a highly successful unionized industry.

One Reply to “O industrijskoj proizvodnji”

  1. Kada mi netko spomene prozivodnju opruga odmah se sjetim tvrtke mističnog imena UTENZILIJA na staroj cesti za Samobor u kojoj sam jednog ljeta krajem 1990tih povlačio kablove za računalnu mrežu. Iako o njezinoj današnjoj sudbini, kao ni o proizvodnji vijaka nemam pojma, o industijskoj proizvodnji i statistici ipak znam ponešto.

    Indeks fizičnog obujma industrijske proizvodnje je jedan od najvažnijih i najsloženijih proizvoda DZS-a. Radi se o jednom od četiri najvažnija indikatora ekonomske aktivnosti (uz trgovinu na malo, razmjenu s inozemstvom i index građ. radova), bez kojeg bi kreatori ekonomske politike (ne mislim samo na vladu već i banke i velike korporacije) bili potpuno slijepi. Jednostavnom matematikom iz ova 4 pokazatelja + turizam moguće je dobiti procjenu stanja u gospodarstvu mjesecima prije objave podataka o BDP-u.

    Probleme koje navodiš DZS riješava statistički (vidi metodološka objašnjenja u . Problem dodane vrijednosti o kojoj govoriš rješava se na razini odjeljka, dok se problemom zaliha, ali i novih narudžbi i prometa, pa i proivodnosti rada, nabavnim cijenama bave zasebna priopćenja čiji je popis vidljiv ovdje .

    Problem nije u još jednom besmislenom istraživanju, već u činjenici da statističari rijetko komuniciraju s medijima. Zavod za statistiku s jadnim budžetom radi fantastične stvari, a prečesto ih se pogrešno citira i tumači.

    Istina je da se iz gomile podataka koje DZS objavljuje bez analize ne može zaključiti ništa pametno. No da njih nema, ni odjel za ekonometrijsko istraživanje HNB-a (najvrijedniji dio te institucije) ne bi mogao napraviti ekonometrijski model gospodarstva RH i tako olakšati obranu tečaja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.