Stavi pravu stvar na pravo mjesto

Nemam vas namjeru dodatno deprimirati siciranjem broja nezaposlenih osim da napomenem kako postoje kategorije sezoniziranih i desezoniziranih podataka o zaposlenosti i kako je realna brojka nezaposlenih ipak nešto manja od doista crnih 335.000 nezaposlenih. No dosta s dobrim vijestima.

Ekonomski prosperitet mjerimo tzv. bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika i do njegovog rasta možemo iz ove točke doći s tri temeljne taktike. Prva taktika je vrlo jednostavna, moramo proizvoditi više i zapošljavanje je najlogičniji izbor. U Hrvatskoj živi oko 4.5 milijuna ljudi, nekih 18-20% su maloljetni, dok je oko 1.2 milijuna već u mirovini. To nam ostavlja oko 2.4 milijuna potencijalnih zaposlenika od kojih je u ovome času zaposleno njih oko 1.6 milijuna, što nam ostavlja potencijalni rast broja zaposlenih, ili kako bi Jadranka rekla “radno aktivnih” od 50% ili gotovo 800.000. Hrvatska je inače po broju radno sposobnih na samom dnu ljestvice. Ako pogledate strukturu tih naših zaposlenih, jasno je kako njih svega nešto oko 550.000 nešto stvarno proizvodi (u materijalnom smislu, dakle nešto što se može izbrojiti u komada na sat ili sličnoj mjeri), dok svi ostale rade u uslužnim djelatnostima. Uslužne djelatnosti su tipično radno intenzivne i vrlo često su pojedinačno najveći trošak poslodavca. Hrvatska je zemlja s najvećim davanjima na i iz plaće na svijetu (samo za određene kategorije, u nekim kategorijama nas ipak šišaju Danska i Švedska) što naš rad čini nekonkurentnim i to je dobrim dijelom razlog zašto nismo u stanju privući više stranih investitora ali ni nagovoriti ove poslodavce koji su zaglavili ovdje da više zapošljavaju (s očiglednim izuzetkom države koja se multiplicira poput amebe).

Druga metoda koju možemo primjeniti je da ovi malobrojni koji još uvijek rade počnu raditi više, da postanu produktivniji. Prije nego što proradi sindikalac u vama, vrijedi podsjetiti da smo primjerice uz Austriju zemlja s najviše državnih praznika u Europi pa samim time vjerojatno i u svijetu. Ukidanjem dva državna praznika digli bi produktivnost cijele države i BDP za gotovo 1% jednom jedinom administrativnom mjerom. Opcija je i da malo zapnemo i radimo intenzivnije, ili da primjerice pauzu za ručak izbacimo van iz plaćenog radnog vremena kao što to rade drugi.

Treća metoda je da se počnemo baviti nekim višim tehnologijama i počnemo proizvoditi proizvode koji stvaraju veću dodanu vrijednost. Primjerice ako smo društvo koje je tehnološki na razini proizvodnje brodova, možemo baratati brojkom od cca. 5.000 eur BDPa po stanovniku, no kada bi proizvodili Zrakomlate za Airbus, tada bi nam BDP mogao narasti do 30.000 eur. Problem je što nam za to treba školovanih inženjera i razno raznih visoko educiranih ljudi kojih nažalost uza svu mitologiju o zemlji znanja jednostavno nemamo i promjena obrazovne strukture stanovništva mora biti ključni dugoročni prioritet bilo koje vlasti. U međuvremenu, moramo se koncentrirati da iscijedimo maksimum iz onoga što imamo, a to znači da bi strateški morali odlučiti i potom to i provesti da npr. umjesto da uzgojimo hektar pšenice krenemo uzgajati jagode, rajčice, lješnjake, borovnice ili neko drugo visokoprihodovno voće ili povrće čime bi BDP naših poljoprivrednika digli za 10-20 puta.

Za povećati broj zaposlenih trebaju nam poslodavci, za kreirati bolju klimu moramo smanjiti poreze na rad i administrativne prepreke, a da bi počeli proizvoditi vrijednije stvari moramo školovati ljude. Za ovo posljednje nam treba vremena, za privući poslodavce nam trebaju bolji uvjeti za poslovanje, a njih neće biti bez temeljite promjene administrativne klime i porezne presije. Čini se kao začarani krug, zar ne?

p.s. ovo je moja trideseta i četvrta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 19. veljače 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
I do not believe we can repair the basic fabric of society until people who are willing to work have work. Work organizes life. It gives structure and discipline to life.

5 Replies to “Stavi pravu stvar na pravo mjesto”

  1. Nadam se da je tvoja prva rečenica sarkastična šala, jer je jako, jako puno onih koji nisu nikada ni prijavljeni na HZZ. Mnogo je onih koji su bili prijavljeni neko vrijeme pa su odustali nakon što su uvidjeli uzaludnost mjesečnog trošenja goriva ili šetnje do Zavoda. – Državni aparat (sudim po onome što vidim po šalterima, zvanjem institucija na telefone i pričama tamo zaposlenih) trebalo bi srezati najmanje za 50%, što bi stvorilo dodatnu nezaposlenost. Država grca u dugovima i ne zna drugačije nego visokim nametima, a to uništava svaku želju za privatnim poduzetništvom; svatko tko može, radije će otvoriti off-shore tvrtku ili raditi na crno, nego riskirati svoj i bankrot svojih zaposlenika i partnera te naposljetku samoubojstvo zbog dugova. – Industrija ne funkcionira jer se sve uništava pljačkom i u javnom i privatnom sektoru. Nesposobnošću i namjerno, i privatnici uništavaju vlastite tvrtke i gule zaposlenike kao robove, što uništava produktivnost samo po sebi. –
    U zemlji u kojoj vlast nema dugoročnih planova, nego isključivo planove za pljačku u trajanju mandata i pokušaj borbe za idući, u zemlji u kojoj se bolje plaća konobarenje od fakulteta (u praksi), u kojoj su sva zanimanja koja traže visoko obrazovanje marginalizirana, u kojoj je rad na crno jedini način preživljavanja zbog nepostojanja pravosuđa i u kojoj su svi na vizitke napisali “menadžer” (čak i konobari) navodnih par postotaka visokoobrazovanih ne može ništa promijeniti. – Put ka ponoru je vjerojatno nezaustavljiv.

    1. ne, nije šala

      ja inače smatram da je daleko bitnije da se promatra broj zaposlenih (tj. zaposlenost) nego broj nezaposlenih (negdje sam imao i tekst o tome jer je na svakog novog nezaposlenog izgubljeno skoro 2 radna mjesta tako da je situacija bitno teža nego što sama brojka nezaposlenih govori)

  2. Ja sam razumio da ti želiš reći da je nezaposlenih zapravo manje i da je to dobro, a meni se nekako čini da ih je više i da je gospodarska situacija znatno lošija od one koju vidimo kroz medije. Iskreno (a to se valjda vidi iz mog komentara), smatram da nemamo neku perspektivu dok god provodimo iskapanja žrtava WW2 i to imamo na naslovnicama.

  3. @Tonči Jukić
    rezanjem državnog aparata smanjili bi davanja iz proračuna, jer u umjesto bruta od najmanje 7.000 kn za činovnike koji igraju solitaire, iz istog proračuna bi na njih trošili cca. 1.500 kn kao naknadu za nezaposlene.
    Treba reći i da se onih najmanje 800.000 u uslužnim djelatnostima financira isto iz proračuna RH.

Leave a Reply

Your email address will not be published.