Nula zarez dva posto

Jeste li uočili streloviti rast Hrvatske privrede od 0,2 postotnih bodova u trećem kvartalu ove godine? Takvim rastom već za koju tisuću godina sustignemo Rumunjsku ili Bugarsku. No šalu na stranu. GDP ili po hrvatski BDP – bruto domaći proizvod je jedno zanimljivo mjerilo koje ukratko sadrži zbroj sve potrošnje građana i države, investicije, izvoza a od brojke koju ste dobili oduzmete uvoz i to je otprilike BDP. Ono što vam naši vladajući ne kažu je da oni u biti nemaju pravilnih mehanizama izvještavanja koji bi izračun BDP-a pretvorili u neku egzaktnu brojku, a osobito ne na tromjesečnom nivou.

No idemo malo izračunati što to točno znači 0,2% rasta u odnosu na isti kvartal prošle godine. Ukupni hrvatski BDP kreće se negdje oko 300 milijardi kuna i jedan kvartal (pod pretpostavkom da su svi isti – a nisu, prvi i treći su obično manji) ima novčani ekvivalent od 75 milijardi kuna. U tom kvartalu imamo ukupno 92 dana u kojem moramo stvoriti tih 75 milijardi kuna, a 0,02 postotna boda od toga je 150 milijuna kuna što je čak i za nas smrtnike jedna poprilično krhka brojka s kojom bi Kalmeta jedva sagradio kilometar-dva ceste (usput rečeno izlaz s auto ceste Nova Zdenčina je koštao 60 milijuna kuna, 2km asfalta i kućica za naplatu, doista impresivno ako znamo da je cijelo Demerje koštalo jedva malo više od 100, ili da je primjerice neki dan srpska vlada potpisala ugovor za izgradnju 18km autoceste koji će koštati istih tih 60 milijuna kuna).

Na državi poput naše, 150 milijuna kuna je razlika između toga da li ste nešto ocarinili u petak ili ponedjeljak, jeste li platili neki račun na vrijeme, jeste li otišli na bolovanje ili niste, da li vam je netko napisao fakturu prije ili nakon odlaska na more. Ili, ako baš želimo, možemo izračunati da kada bi svi dani bili jednako vrijedni, tada svakoga od tih 92 dana moramo stvoriti oko 815 milijuna kuna vrijednosti, što znači da možemo zaključiti da cijela naša država tih 150 milijuna kuna može zaraditi za otprilike sat i pol radnog vremena (ako je uspijemo natjerati da radi). Naravno, situacija nije baš tako linearna jer se tijekom radnog tjedna radi daleko više nego vikendom, a zato jer nismo u stanju izračunati koliki nam je BDP postojati će oni koji će osporavati brojku od 300 milijardi, no kako god bilo, u biti je svejedno da li govorimo o 150 milijuna kuna ili 200 (s pretpostavkom BDPa od 400 milijardi kuna) jer i jedno i drugo možemo napraviti prije gableca.

Prošle godine u trećem kvartalu smo imali jedan radni dan manje nego ove godine. Dva praznika koja padaju u kolovozu pogodila su radne dane, dok to ove godine nije bio slučaj. Još ako bi bili zločesti pa proanalizirali spajanja i duge vikende gdje su hrvati pravi majstori izvijanja vremensko temporalnog kontinuuma, neće biti teško zaključiti kako se u kolovozu 2009. godine izgubio još pokoji radni dan više; pa onda iz toga slijedi da nije turistička sezona ta koja je spasila treći kvartal ove godine, nego je pravi spasitelj ekonomije to što je Velika gospa pala ove godine na nedjelju. Istina je da su HDZ i Crkva dobro povezani i često djeluju zajedno ali ne bih ja sada išao u teorije zavjere oko izračuna BDP-a.

Ako odemo malo dalje i krenemo simulirati što bi se desilo kada bi broj radnih dana u trećem kvartalu ove godine bio istovjetan radnim danima trećeg kvartala prošle, tada bi kalkulator pokazao pad BDP-a od 0,9% (što je ipak bitno drugačije od 0,2% plusa), i u biti jedina pozitivna stvar iz cijelog ovog debakla o izračunu BDP-a može biti utjeha da smo postali učinkovitiji. Naime pad broja zaposlenih je veći od pada BPD-a iz čega slijedi da oni koji još imaju prilike raditi moraju raditi više nego što su to radili u istom periodu prošle godine.

Svako zlo za neko dobro.

p.s. ovo je moja dvadeset i treća kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 3. prosinca 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://mfin.hr/ Ministarstvo financija je ministarstvo koje se bavi obradom i prikupljanjem poreznih davanja, a ključevi državne blagajne su također u njihovim rukama. Ministarstvo financija je također i ministarstvo s najviše uhićenih i optuženih državnih tajnika.

Leave a Reply

Your email address will not be published.