Proračunski kalkulator

U ljestvici životnih vrijednosti nekako nam se svima skupa pogubio koncept odgovornosti i to na nacionalnoj razini. Nije onda stoga ni čudo da se vlastodršci na ovakav način ponašaju prema građanima, da su građani u biti ravnodušni, a da smo i jedni i drugi umjesto uređenog društva stvorili paralelnu strukturu zapovijedanja i ekonomskih tokova, pa onda u konačnici nije uopće čudno kako se mnogi prema državnim financijama odnose kao prema bankomatu ili u nekim malo esktremnijim situacijama kao samoposluzi. Bitno je očito samo ostvariti dojam da se nešto radi, a već će taj dojam netko platiti, pa onda nije ni bitno koliko poreza plaćamo ili kako se taj novac troši jer ga ionako ne smatramo svojim.

Ako ste uzeli malo vremena i ispunili proračunski kalkulator, po prvi puta možete izračunati koliko vi točno sudjelujete u državnim financijama. S prosječnom bruto plaćom od devet tisuća kuna tijekom godine od svog poslodavca uspijete iskamčiti jedva nešto više od 53.000 kuna, dok istovremeno u tom istom razdoblju država od Vas i Vašeg poslodavca a na temelju uloženog rada uspije iščupati impresivnih 60.900 kuna, što je nekih petnaestak posto više nego što vi tijekom godine dobijete na ruke. Ne znam kako vama no meni se ta podjela čini pomalo nepravednom i nije stoga čudo što je upravo Hrvatska zemlja s najvećim porezima na rad u svijetu (gdje, u određenim kategorijama, uspijemo prestići čak i neusporedivo bogatiju i socijalno pravedniju Dansku).

Na vidjelo izlaze i neke druge nelogičnosti. Nije li nevjerojatno da u zemlji s tolikim brojem nezaposlenih i s toliko socijalnih slučajeva, s gore spomenutom plaćom u sustav socijalne pomoći uplaćujete svega 369 kuna, dok istovremeno poljoprivrednike stimulirate sa 664 kune, HŽ, Croatia Airlines i brodogradilišta od Vas dobiju dodatnih 560 kuna, dok u kapitalnim pomoćima (koje također velikim dijelom idu poljoprivrednicima) isplaćujete dodatnih 515 kuna.

No kako kaže poslovica, ni med cvetjem ni pravice, naš obrazovni sustav koji odgaja one koji će morati brinuti o nama kada odemo u mirovinu ima uvjerljivo najmanju prosječnu plaću dok sektor obrane ima uvjerljivo najveću od 12.194 kune. Policija je prošla nešto lošije s okruglih deset tisuća, a ako promatramo ostatak državnog aparata njihov prosjek je 8.340 kuna u odnosu na istu takvu administraciju ali u lokalnoj upravi gdje je prosjek skoro pa 20% veći i iznosi 9.868 kuna. O zdravstvu pojma nemamo jer njihove plaće nisu nigdje iskazane i osim anketnih podataka doista ne znamo koliko je ljudi u njemu zaposleno a još manje kolike su im plaće. U crkvenu škrabicu uplaćujemo donekle podnošljivih 50 kuna, dijaspora će dobiti od Vas jedva petnaestak kuna, dok će na otplatu državnog minusa otpasti 2.440 kuna.

U vremenima krize, država je ta koja mora generirati gospodarski rast uz pomoć vizionarskih programa i ulaganjima u investicije koje će generirati najveću moguću dobit u najkraćem mogućem roku. Investicije koje će zaposliti domaće gospodarstvo, koje će potaknuti zapošljavanje i stvoriti nove porezne obveznike koji će malo rasteretiti punjenje državne kase. Za te namjene predviđena je stavka “Ostalo” koja u proračunskoj 2011 godini iznosi svega 15 milijardi kuna, i kada od te brojke još oduzmemo sve one tekuće troškove koje je država imala da bi ugrijala i ohladila taj silni administrativni aparat, kupila im precijenjeni fotokopirni papir, nešto automobila i poštanskih omotnica, ono što ostane je u biti razočaravajuće, no čak i kada bi svaku kunu uložili u investicije, ispada da država u investicije u slijedećoj godini ima namjeru uložiti svega 2.900 Vaših kuna, pa stoga ako odlučite u slijedećoj godini kupiti hrvatskih proizvoda u vrijednosti većoj od 3.000 kuna onda znate kako ste za Hrvatsku učinili više nego što će u Vaše ime napraviti 300.000 zaposlenika državnog, lokalnog i javnog sektora kroz 2011. godinu.

Proračunski kalkulator nije igračka, njegov je zadatak da ponovno uspostavi vezu između Vašeg džepa i državne potrošnje kojom upravljaju pijani milijarderi. Pijanci koji su na vlast postavljeni našim neodgovorno danim glasom na izborima.

p.s. ovo je moja dvadeset i druga kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 27. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://proracunskikalkulator.com/ Iako je državni proračun za 2011. godinu izglasan i dalje nije kasno da pokušate sastaviti svoju verziju proračuna te je podijelite s prijateljima. Smanjite poreze, otpustite administraciju, nabavite vojne avione, smanjite ili povećajte deficit države.

8 Replies to “Proračunski kalkulator”

  1. Malo ti je čudna logika… Ako kupiš hrvatskih proizvoda u iznosu od 3000 kn, koliki dio te tvoje kupnje otpada na nove investicije? To nikako možeš to znati. Postotak investicije se razlikuje od proizvoda do proizvoda, od tvrke do tvrtke. Ako za 3000 kn kupiš kruh, indirektno
    ćeš potaknuti subvencije… a 300.000 zaposlenih na državnoj sisi također kupuje hrvatske proizvode.

    Ovim komentarom si otvorio pandorinu kutiju, jer u zemlji u kojoj nitko nije izračunao kolika je granična sklonost štednji (a i samim time udio domaćih investicija), o ovakvim pitanjima možemo raspravljati samo na razini “moj ćaća je jači od tvog”.
    Pravo je pitanje kome nepostojanje osnovnih ekonomskih istraživanja najviše odgovara? Vladi ili nekim poslodavcima?

    1. donekle se slažem

      no ako kažemo da sam kupio hrvatskih proizvoda dugotrajne imovine (primjerice končarovu perilicu kada bi ona bila hrvatski proizvod) onda sam kreirao 3.000kn potrošnje koje je usporedivo s onih 15mlrd kuna potrošnje hrvatske države a na temelju kojih oni navodno potiču investicije

  2. Njaaa… Bacio sam oko na Anketu o potrošnji i tamo stoji da prosječno hrvatsko kućanstvo 9,86% svog dohotka troši na nabavu proizvoda koji bi se mogle kategorizirati kao dugotrajna imovina. Ako od toga oduzmemo nabavu automobila, informatičke opreme i polovicu namještaja, odokativnom metodom ispada da prosječni hrvat samo 4,22% potroši na nabavu domaćih proizvoda dugotrajne imovine.

    Država je ipak tu malkicu bolja, od 140 miljardi potroši 10,71% (15 milijardi), a za pretpostaviti je da je državna potrošnja znatno više orjentirana domaćoj proizvodnji nego privatna.

    Problem naše državne potrošnje nije veličina nego struktura.
    I zato se slažem s Bićanićem da nam je potrebno par dooobrih šokova :)

  3. Ne slažem se da ne postoje osnovna ekonomska istraživanja. Postoje i dovoljno su transparentna, samo što to nikoga ne zanima. Pogotovo ne naše “stručnjake” koji imaju nos za takve stvari. Graničnu sklonost štednji marljiv student ekonomije izračuna za domaću zadaću. Problem našeg proračuna nije ekonomske prirode. Ovo je samo još jedan u nizu proračuna populističke politike, svima sve. Ni mi nismo bolji ekonomisti od naše države (lako je to ukucat u proračunski kalkulator). Vozimo se na leasing, zimujemo na rate, plaćamo s odgodom, zadužujemo s počekom, shopingiramo s dozvoljenim minusom i imamo državu kakvu zaslužujemo. Bolest našeg društva je zadovoljiti vlastitu potrebu, to je jače od nas samih. Treba nam i besplatno školstvo, zdravstvena zaštita, naknade, poticaji i subvencije. Kud ćeš onda bolje vlasti od naše koja udovoljava svim zahtjevima. Dok se pojedinac ne nauči živjeti društveno odgovornim životom nećemo evoluirati iz plemenske demokracije totema i tabua niti postati aktivni sukreatori bolje budućnosti.

  4. HeHe. Proračunski kalkulator. Nisam ga koristio jer znam da nema smisla. On može pojasniti prihode i rashode, ali ne i bit da država mora imati veće rashode od prihoda i da za razliku treba emitirati novac, a ne uzeti kredit. Ta emisija bi trebala biti 3,5-5% od ukupnog novca u državi. Sve o programu reforme monetarnog i bankarskog sustava imate na https://sites.google.com/site/financijskisustav/izlaz-iz-krize. Dok se to ne obavi, možemo se i dalje igrati proračunskim kalkulatorima, brojati nezaposlene, pad bdp-a i mjeriti rast duga.

  5. Njaaa… Bacio sam oko na Anketu o potrošnji i tamo stoji da prosječno hrvatsko kućanstvo 9,86% svog dohotka troši na nabavu proizvoda koji bi se mogle kategorizirati kao dugotrajna imovina. Ako od toga oduzmemo nabavu automobila, informatičke opreme i polovicu namještaja, odokativnom metodom ispada da prosječni hrvat samo 4,22% potroši na nabavu domaćih proizvoda dugotrajne imovine. Država je ipak tu malkicu bolja, od 140 miljardi potroši 10,71% (15 milijardi), a za pretpostaviti je da je državna potrošnja znatno više orjentirana domaćoj proizvodnji nego privatna. Problem naše državne potrošnje nije veličina nego struktura. I zato se slažem s Bićanićem da nam je potrebno par dooobrih šokova :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.