Kriminalizirajmo poduzetnike

Svaki puta kada dođe do nekog većeg prosvjeda povezanog s neisplatom obveza poduzetnika prema svojim djelatnicima (kao što je to ovih dana slučaj s Kamenskim) pojavljuju se oštre inicijative koje žele doslovce kriminalizirati neisplatu plaća uposlenima. Ideja je ukratko ta da se neisplata plaća (i/ili doprinosa) djelatnicima tretira kao kriminalno djelo koje automatski za sobom povlači i odgovarajuću zatvorsku kaznu.

Obzirom da sam i ja osobno bio u prilici ne isplatiti plaće uposlenima, nekako si mislim da sam minorni autoritet na tu temu pa evo da ponudim nekoliko razloga (iako ih sigurno ima puno više) zbog kojih možete doći u poziciju da ne isplatite plaću i po gornjoj ideji postanete kriminalac. Nema nekog osobitog reda u popisu i pišem kako mi stvari padnu na pamet.

Politički razlozi:

  • zamislite situaciju u kojoj ste vi primjerice dobavljač ZET-a i isporučujete im proizvode ili usluge, no zbog internog političkog prepucavanja između gradonačelnika i holdinga, grad ne uplati 200mil kuna ZETu te je ZET u nemogućnosti isplatiti obveze svom dobavljaču. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj država usred godine promijeni način na koji se financiraju jedinice lokalne uprave i samouprave, u času kada se to dogodi vi ste već ušli u posao da jedinicom lokalne samouprave i odradili posao, no odjednom oni nemaju više priljeva koji je očekivan, a zbog zakonskih ograničenja više se ne mogu zadužiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste dobavljač lijekova ili raznog medicinskog materijala bolnicama koje svoje obveze isplaćuju sa 200+ dana zakašnjenja. U redosljedu plaćanja imate milijune kuna potraživanja od bolnica no one ne plaćaju na vrijeme jer je kriza malo rpeduboka i transferi iz državnog proračuna nisu više redoviti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste oformili projektantski ured koji je uspio dobiti posao projektiranja nekog mosta/ceste/tunela/javnog objekta i političkom voljom, usred posla ili odmah nakon izbora ukida se projekt u času kada ste vi već investirali opremu, vrijeme i ljude u njega. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj je vaš veliki kupac (primjerice proizvođač aluminija, poput ovoga u Mađarskoj) doživio totalnu katastrofu (prirodnu havariju ili neku drugu nesreću) te kao posljedicu više nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost i bude prisiljen prestati poslovati te ne isplatiti vam vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj neki veliki nacionalni trgovački lanac ode doslovce preko noći u bankrot i njegovi vjerovnici se više ne mogu naplatiti, pa sukladno tome niti vama isplatiti vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (evo real life primjer; u času bankrota TISKA krajemd evedesetih moja je tvrtka tada izgubila oko 2mil kuna zato što su propali mali izdavači koji su bazirali svoju egzistenciju na prodaji putem tiska)
  • zamislite situaciju u kojoj odlučite investirati veliki novac u neki novi moderni stroj kojeg kupite putem leasing aranžmana direktno iz inozemstva i onda otkrijete da je stroj tvornički neispravan. Leasing traži svoje, a procedura zamjene stroja traje godinu-dvije. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (eto i ovo mi se desilo sa strojem vrijednim 1.4mil kuna)
  • zamislite situaciju u kojoj u susjednoj zemlji u koju izvozite veliki dio svoje proizvodnje dođe do npr. devalvacije ili nekog drugog velikog ekonomskog potresa te vam vaš kupac nije u stanju više platiti potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj se bavite primjerice visoko tehnološkim poslom te neki od vaših djelatnika doslovce ukrade poslovnu tajnu, pokupi nekolicinu vaših kupaca i automatizmom umanji prihode tvrtke dok hladni pogon ostaje. osljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj vam uleti inspektor rada/okoliša/porezni i zato što ste odbili platiti mito odrapi vam milijunsku kaznu ili zabrani obavljanje djelatnosti. Vaša žalba i sudski postupak NE ODGAĐA izvršenje kazne. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (i ovo mi se desilo)
  • zamislite da ste uvoznik ili proizvođač neke vrlo vrijedne robne marke i odjednom se desi ekonomska kriza i umjesto vaše brand name zubne paste ljudi počnu koristiti neku nepoznatu i jeftinu marku iz npr. kineskog uvoza ili iz neke druge zemlje u kojoj domicilna država značajno subvencionira proizvodnju te vrste proizvoda. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj imate proizvod koji preko noći doslovce postane nepotreban (recimo, proizvođač ste telefonskih govornica i odjednom mobilni telefoni preuzmu tržište u roku od par godina a vi imate alate u koje ste uložili milijune. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da živite u državi u kojoj imate nekompetentnu vladu koja je svojom nesposobnošću otjerala kamate na kredite do praktički desetak posto i vaš business model jednostavno ne može trpiti takvu kamatnu presiju, a vi ste investirali milijune i sada ih banke traže nazad s promjenjivom kamatnom stopom. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste npr. proizvođač stakla i odjednom Ukrajina ne plati Rusima račun za plin, isporuka plina stane, vani je -20C i neki genije odluči ugasiti Vašoj tvornici plin zato što bi se inače tisuće ljudi smrzlo, kao rezultat peć se ugasi neplanski i napravi višemilijunsku štetu. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste došli spasiti neku tvrtku nakon što je prethodni direktor dao otkaz, pokušavate i trudite se no unatoč svemu niste uspjeli. Jestd a je problem kreirao netko drugi, no u mjesecu u kojem ste vi odgovorna osoba nije isplaćena plaća. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da vam se desila bilo koja od gornjih stvari (ili još stotine drugih), a na koje nemate niti najmanji utjecaj i recimo da i shvatite što se događa i odlučite kako bi spasili tvrtku otpustiti 90% svih zaposlenih, no niti to ne možete napraviti jer im svima po zakonu morate isplatiti odgovarajuće otpremnine koje više nemate od kuda platiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • i posljednje, zamislite bilo koju od gornjih situacija i prvog sindikalca koji vam kaže da odete u banku i dignete kredit. Pokušajte to napraviti s bilo kojim od gornjih “izgovor” pa vidite što će se desiti, odjednom će vas banka stisnuti kao nikada prije, dobavljači će skužiti da ste u problemu i početi smanjivati rokove naplate i/ili uvjetovati isporuke sve kraćim rokovima plaćanja (ili se prebaciti na avansno plaćanje). Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.

I sada zamislite da će bilo tko staviti glavu na panj zbog bilo kojeg od gornjih parametara na koji apsolutno nema nikakvog utjecaja. Kompanije koje su imalo složenije baziraju svoju egzistenciju na kontinuiranom pritoku posla i trošak hladnog pogona predstavlja većinu troška te samo jedan mjesec prekinute ili poremećene prodaje kreira probleme koji se rješavaju mjesecima ako ne i godinama (profit prosječne tvrtke je 3-4% ukupnog godišnjeg prihoda, što znači da samo stanete dva tjedna u godini dana i već ste u problemima).

Baviti se businessom je poslovni rizik i ulozi koje poduzetnici i njihovi vlasnici imaju je u biti daleko veći nego kriminalna odgovornost za neisplatu plaća. Djelatnici imaju pravo dobiti plaću za svoj rad, no jednako tako oni sami moraju reagirati u trenucima kada stvar ode k vragu. Nije valjda da nitko nije primjetio da nije dobio plaću pet mjeseci? Takve stvari se događaju kroz duži vremenski period i u biti (osim ovih gornjih primjera) ništa od toga nije iznenađenje.

Mislim da treba raditi razliku između lošeg managementa ili izvanrednih situacija koje se događaju u svakom poslu; no razlikovati jedno od drugog je praktički nemoguće.

Problem ove države nije u poduzetnicima koji ne isplaćuju plaću, nego u sustavu koji takve stvari omogućuje. U naopakoj i štetnoj politici da se svako radno mjesto mora obraniti po svaku cijenu (ili svi ili nitko), u totalno pogrešnom razumijevanju funkcije stečaja (a funkcija stečaja je brzo uklanjanje nesposobnog poslovnog subjekta s tržišta a ne naplata vjerovnika – što, ironično, u našem slučaju dovodi do još većih gubitaka), u nemogućnosti da se ljudi brzo i lagano otpuštaju i još brže i lakše zapošljavaju. Problem je u standardu kojeg svi očekuju a koji nema temelja u radnim rezultatima, u pregolemom državnom aparatu koji isisava sve više i više makar je ekonomija na koljenima, u nefleksibilnoj radnoj snazi (“tražim posao u istočnom dijelu grada jer mi je to blizu doma”) i radnoj snazi koja nije shvatila da se cijeli život mora školovati – počevši od poduzetnika i profesionalnog managementa na dalje.

Ova država je ukratko u banani i nikakav propis poput gore spomenutog neće pomoći.

p.s. btw. kako netko misli pravnu osobu staviti u zatvor?

26 Replies to “Kriminalizirajmo poduzetnike”

  1. Svi argumenti su vrlo čvrsti, jedini je problem što nisu svi poduzetnici pošteni, tj. nisu svi stjerani u kut pa ne isplaćuju plaće, neki su samo bahati. Problem je kako zakonski razlikovati one koji ne mogu od onih koji ne žele isplatiti plaće na vrijeme. Radnici ne smiju biti u situaciji da rade veliki period vremena bez plaća, to se mora spriječiti.

    1. sve pet, ja samo kažem da je poslovati iznimno kompleksna stvar i da možeš imati najbolje moguće namjere i napraviti veliki svinjac; a najveći od svih je kada misliš da je ova kriza samo prolazna, ovo su sjajni ljudi koji rade za mene i izdržati ćemo mi to

      u businessu nema niti smije biti emocija jer te to pokopa, mene je to uništilo

      eh, i što je u biti najgore, kako god ispalo ti kao poduzetnik si na kraju kriv, nema tu uzmaka, to je jednosmjerna ulica i uvijek to padne tebi na leđa

  2. Tekst koji ostavlja bez komentara, ali moram komentarisati komentar: “nisu svi poduzetnici pošteni, tj. nisu svi stjerani u kut pa ne isplaćuju plaće, neki su samo bahati. ”

    Čudno je da nema više “bahatih” kad podledate gornji spisak, i shvatite da se SVAKI PREDUZETNIK na ovim prostorima našao na udaru bar nekoliko ponudjenih varijanti. Potreben je zaista veliki stepen mazohizma da se sve godinama podnosi,l a ovakve ideje o “kriminalizovanju” su šlag sa trešnjicom na vrhu.

  3. Zamisli da si radnik, odradio si ili još uvijek odrađuješ svoj posao onako kako treba, jedan mjesec popušiš priču koja je pokrivena bilo kojim od gore navedenih razloga, drugi mjesec popušiš priču, treći mjesec direktor/vlasnik dopelja novi auto u dvorište.
    Kaj stvarno misliš da radnika u tom trenutku boli k**** za bilo koji od gornjih razloga koji su poslužili kao opravdanje. U ono “mračno” doba si morao uplatiti doprinose i davanja za plaću i nije bilo zbora o tome da ih ne uplatiš, znači može se srediti. Ali da 2 god. netko ne uplaćuje doprinose i da porezna ništa ne poduzima je prestrašno.
    OK ti je post ali gledaš samo jednu stranu medalje.

    1. gledaš samo jednu stranu medalje.

      ne, upravo suprotno
      ja samo kažem da predloženo rješenje nije rješenje nego samo produbljavanje problema, te tvrdim da rješenje postoji već sada unutar postojećih propisa samo što ne postoji interes, volja ili znanje da se problem riješi

      nema smisla u preregulaciji, to nas je i dovelo u poziciju u kojoj se nalazimo, sustav u kojem su svi krivi za nešto i koji se hrani na krivici

  4. slazem se, poduzetnik je il na stitu il sa stitom.. to je rizik biti poduzetnik..

    htio bi i dodati da mislim da se trebaju stvarati zalihe/rezerve kad su dobre godine i kad posao ide.. vjerujem da vecina poduzetnika lovu vadi i trosi misleci da ce posao uvijek ici jednako ili jos bolje.. sto ne mora biti istina i realno je za ocekivati neki problem, krizu, nesto nepredvidjeno..

  5. @Bojan,
    sve što je gospodin Mrak pobrojao bi trebalo da je vrlo lako dokazati u normalnoj državi koja normalno funkcioniše.
    U svakoj delatnosti je nepregledan broj ovakvih i sličnih “mutljavina” u koje se preduzetnik može uplesti, a da sa njim samim i njegovim poštenjem nema ama baš nikakve veze, kao ni sa poslovnom sposobnošću.

    Samo jedan mali primer: ja plaćam više od 15 godina “uklanjanje otpada” trima različitim ustanovama (jedno od toga je javno preduzeće – sve zakonski regulisano). Prema ugovoru, to podrazumeva uklanjanje iz poslovnog prostora, rukovanje kako Bog kaže i kako treba, i najzad – incinerator. Sve ovo otprilike košta oko 350 eur na godišnjem nivou.
    U realnosti to ukratko izgleda tako da mi (potpuno isto kao i državna praksa) sve strpamo u kontejner, jer gorenavedeni ili ne obavljaju svoj posao, ili postoje samo na papiru (posebna priča).

    I onda – dođe inspektor i odrapi nas sa svotom zbog koje možemo odmah zatvoriti radnju (ekologija, medicinska opasnost, sanitarna, zdravstvena, bla-bla). Ja ću sada da zanemarim dugu priču kako smo mi pokušali da se organizujemo da kupimo sami specijalni kontejner (nemaju vozilo, ne znaju šta će onda dalje sa otpadom) i sve druge pokušaje da MI nekako sami rešimo problem.

    Ovakvih primera mogu da nabrojim bar još pet puta toliko koliko gospodin Mrak, a verujte da su sve vrlo lako dokazive…. Bar sa moje tačke gledišta.

    Još jednom pozdrav i poštovanje gospodinu Mraku i Mračnoj zajednici.

  6. @dim
    Vidite, ja ću opet da ponovim jedno isto: jedan npr. IRS bi trebao da može vrlo lako da nađe da je vaš gazda kupio auto – a da vi nemate zdravstveno osiguranje.
    Iako laik, uverena sam da mehanizmi već odavno postoje, samo se vrlo selektivno primenjuju, to je moje iskustvo.

  7. @Marko
    Pre nekoliko meseci sam imala pacijente iz Češke; bračni par obrazovanih ljudi mi je objasnio da je tamo situacija sasvim drugačija – da se preduzetnik poštuje, jer je jasno da je to najvitalniji, najfleksibilniji deo privrede, koji je sposoban svašta da preživi – i država gleda da ih pomogne na svakojake načine; osim toga, generalno je prisutna svest o vrednosti nekoga ko je spreman da uloži svoja sredstva, tj. “stavi glavu na panj”, ko ima inicijativu… Ovo je samo “rekla-kazala”, ali je mene ostavilo bez teksta…

    Daleko od toga da bih da me neko ljubi u ručicu jer sam preduzetnik, ali otkad znam za pojam privatnika – oduvek su nešto krivi, oduvek su “lopovi”, oduvek gledaju da zakinu i ukradu – i to bez izuzetka, i tog balasta ćemo se teško kurtalisati dogod odgovarajuće…. Službe (ne) rade kako treba da rade. Da bi se razdvojili “mi” od “njih”…
    My twopence :).

  8. korumpirana država razvaljuje poduzetništvo. na svim razinama. negativnom selekcijom ljudi, a i selekcijom lopovskih transakcija.

    ono što se nažalost ne čuje i ne vidi je glas organiziranih poduzetnika *protiv* korupcije. primjera ima gomila od varšavske i svega ostalog u zagrebu, dubrovniku, splitu, istri i ostatku hrvatske. ono što poduzetnici rade je da poput tebe senzibiliziraju javnost za muke poduzetničke. u času kad bi mogli p(r)okazati i ukazati na sranja poduzetnici samo upozoravaju na mogući trend antipoduzetništva.

    nikada se ne referiraju na nevjerojatne primjere sranja koje se događaju u “biznisu”. to ne rade jer se plaše da će izgubiti priliku da omaste brk, nakon što (možda) ove koji su se najžešće povampiri pohapse.

    slična stvar se dogodila i sa globalnom financijskom krizom. rizik javni. profit privatni. kad se stvar generalno sjebu spašavaju se privatne kompanije javnim novcem.

    u toj konstelaciji nastrada i neki od poštenih poduzetnika. no tu je najmanje problem antipoduzetnička klima.

    volio bi da navedeš primjer organizirane artikulacije poduzetnika, poslodavaca protiv konkretnih primjera korupcije, lopovluka, monopola, pizdarija i sranja… a ja ću se potruditi i dati gomilu primjera u kojima udruga poslodavaca budalasa, maže oči i najjednostavinje – sere.

    serija problema s kojim si se ti suočio u svom poduzetničkom poduhvatu je vrlo vrijedan dokument situacije u hrvatskoj. no ovaj post mi se čini promašeno detaljiziranje na način na koji recimo priču o nekom broju bijelih muškaraca koji ne uspije upisati fakultet zbog pozitivnih mjera upisa manjina koje su tlačene stotinama godina. big fucking deal.

    1. Svaka cast na prvom pametnom odgovoru! Primjecujem da vecina ovdje drzi jednu stranu i ne pomice se ni milimetra. Slazem se da je situacija za postenog poduzetnika zesce zajebana, ali isto tako, vjerujem da je tesko biti otac koji djetetu nema za kupiti krafnu jer je eto, tipicni HR poduzetnik kupio novu E klasu.

  9. Poduzetnik sam od 1986. te mislim da imam legitimitet komentirati:
    ***Poduzetnici trebaju izbjegavati pretjerano investiranje tudjih novaca (krediti lizing),pogotvo kada rade u “banana ” državi gdje se pravila igre i okolnosti mijenjaju kako je Marko nabrojao.
    ***Poduzetnici u krizi trebaju odgovorno dimenzionirati troškove ,pogotovo radne snage ,te u cilju sacuvanja jezgre firme i prvovremeno otpustati radnike koje ionako ne moze platiti.
    ***Država treba brzo reagirati u slučaju insolvencije i slati takve firme u stečaj. Insolventne firme koje nastave poslovati samo stvaraju nered i generiraju neplaćanje i opću poslovnu nesigurnost.
    ***Radnici trebaju inzistirati na svojim pravima te i ako prije odu iz loše firme shvatiti da je to manje zlo. Na kraju nije otkaz kraj svijeta.
    Na kraju i sam imam problema sa provođenjem ovih principa (jer sam sam se “vezao” emotivno za svojih 40 radnika,) ali istini treba pogledati u oči ; bolje 10-15 otkaza odmah nego firma u stečaju za godinu dana…

  10. Dodao bih uz navedeno (sa čime se slažem bar 90%), država bi se trebala ponašati inteligentno prema poduzetnicima koji su u problemima. Ako danas na silu uzme doprinose ovrhom na računu poduzeća, moguće je da će time dokinuti firmu, ubit joj produktivnost i sl. (radnici bez plaće ne rade baš sretno i produktivno, odnosno, ne rade) te dugoročno ostati bez brojnih doprinosa i poreza.

  11. Dobar post i dobra diskusija. Svaki obrazovaniji poduzetnik zna temeljnu SWOT analizu svog biznisa. Na vanjske (rat, epidemija, promjena tržišnog gospodarstva…) se ne može utjecati, teško ih je predvidjeti i na vrijeme djelovati. Dobar dio razloga koje je naveo Mrak su interni i posljedica su lošeg upravljanja. No, poanta je u ovom što je Borislava rekla “da se preduzetnik poštuje, jer je jasno da je to najvitalniji, najfleksibilniji deo privrede, koji je sposoban svašta da preživi – i država gleda da ih pomogne na svakojake načine” i država mora naći načina diferencirati “nas” i “njih”. Pitanje je samo koliko je političke volje. P.S. Po meni, netočno je da u biznisu ne smije biti emocija, dapače. No, one NE SMIJU utjecati na poslovne odluke. Biznis bez emocija i bez strasti nema dugi vijek trajanja.

  12. Po mom mišljenju, neisplatu plaća bi zaista trebalo jako drastično kažnjavati — vjerojatno kriminalizacija ne bi imala smisla, ali nešto u smislu visokih kazni za kašnjenje već od mjesec dana bi bilo primjereno.

    Zašto? Ne zbog nekih socijalnih razloga, već zato što bi to prisililo poduzetnike da se postave odgovornije prema svom glavnom resursu, a to su radnici. S druge strane, nužno bi povećalo i odgovornost radnika, jer bi tada poduzetnik bio prisiljen — u slučaju da ne može isplatiti plaće — otpustiti ljude. Naravno, i otkazi bi tada morali biti pojednostavljeni, jer bi kažnjavanje neisplate plaća u kombinaciji s previsokom zaštitom radnika doveli do kolapsa sustava u vrlo kratkom roku.

    Ovo što sad imamo u Hrvatskoj je jedna jako loša situacija koja nikome ne koristi: s jedne strane radnike je dosta teško otpustiti ako se oni ne slože, a s druge strane oni ni na koji način nisu zaštićeni jer im se mogu dogoditi ovakve neisplate plaća.

    A mislim da bi kažnjavanje neisplate plaća dovelo do toga da bi sve više poduzetnika poslovalo samo s naplatom unaprijed (sjećam se vremena, prije nekih petnaestak godina, kad je to bila norma), a vjerojatno bi se i sve manji broj usudio raditi s državom (što bi pak imalo prilično loše posljedice po ionako već razmrdan sustav).

    Ali najviše bi me zanimalo kako bi u tom sustavu kažnjavanja neplaćanja prošle državne ustanove… :)

  13. Sve je to lijepo receno , ali ako je netko odradio posao onda ga treba platiti , jer si od njega kupio vrijeme ulozeno u tvoj proizvodni ili neki drugi proces . Ako nisam u mogucnosti platiti troskove zivota u ovoj zemlji , koje placam svojom placom , postajem kriminalac zar ne .
    Uvijeti poslovanja u ovoj zemlji su specificni i nije sve crno bijelo , jer se u principu nitko ne drzi pravila , a institucije koje bi ih trebale provoditi ili sankcionirati odgovorne ne rade svoj posao . Moje misljenje je ako se neko misli baviti poduzetnistvom u ovoj zemlji mora racunati na ovakve stvari i imati sredstva za pokrivanje troskova nastalih neisplatom love za odradjeni posao , ako taj rizik prevalis na radnike, generiras nezadovoljstvo i stvaras si “drugu frontu” . Ako situacija potraje, stecaj , otkazi i tuzbe ( Haha znam da je smijesno , ali to bi tako trebalo biti ! ) .

  14. Viktore,
    upravo o tome sam govorio ,ja plaćam radnike na vrijeme , a sve poslovne rizike (uključujući 10+ Mkn potraživanja od kupaca) snosim sam. Zašto onda i radnici ne bi prihvatili činjenicu da u mome poduzetničkom poduhvatu više nisu potrebni te uz otkaz i otpremninu otišli sreću potražiti drugdje.Ja zasigurno neću prodati stan da bi platio radnke čiji rad ne mogu dalje prodati i naplatiti. Bi li ti da si na mome mjestu?
    Pošto je “proračunska Hrvatska” približno jaka kao i”tržišna Hrvatska” očekujem slično reagiranje i od države kao poslodavca.
    Sve drugo je samo produžavanje agonje.

  15. Sve je to uredu , ja sam prvi koji odlazi u potrazi za srecom kada firmi krene lose . S trenutnim poslodavacem sam sklopio odlican ugovor u smislu sprijecavanja potonuca ukoliko posao krene nizbrdo i kad je krenula kriza imali smo svi u firmi ozbiljan razgovor , sto dalje i kakva je situacija , shodno tome da prihvacamo takav rizik poslovanja imam i placu, ali mi ovdje ne govorimo o normalnim odnosima poslodavac – radnik . U vecini slucajeva se radi o navlacenju radnika za nos , jer ako poduzetnik / poslodavac procjenjuje rizik sa stavkom o neplacanju radnika da bi se nastavilo poslovanje onda pricamo o krajnje nekompetentnoj i nesposobnoj osobi ili krajnje pokvarenim ljudima . Sto takav poslodavac ocekuje od svojih radnika ? Kvalitetan rad , postivanje rokova ? Sto se tice potrazivanja , ja ako ne podmirim obveze prema svojoj banci meni ide ovrha i idem na ulicu . d.o.o. ne snosi odgovornost iznad visine svog uloga , osnivac , fizicka osoba ostaje manje vise postedjen, ako pravilno procjeni kad staviti kljuc u bravu . Sto se tice drzave , mislim da se ljudi previse oslanjaju na njezine institucije , jer one evidentno ne rade svoj posao . S druge strane nitko se ne zeli zamjerati poslovnim partnerima i “sjedat ” na racune u slucaju neisplate a iz iskustva mogu rec da ako imas problema s naplatom nisi jedini , koji ih ima s istom firmom. Ostalo je stvar nijansi i procjene , sto ti tocno zelis od svog radnika. Npr. nece ti istu glavobolju zadavat kopac kanala i visoko strucan ( citaj skup ) radnik , o cijem znanju tebi direktno ovisi konkurentnost , ali ako si koristio njihove usluge moras ih platiti , ako ne mozes onda ih ne koristi . Ti poslujes , ti si snosis rizike , ali i ubires nagradu za uspjeh .

  16. Pogledajmo primjer Kamenskoga čiji stečaj je u rujnu zatražio vjerovnik iz Sj. Irske za tričavih 100 tisuća eura poraživanja .Koliko dugo bi još vlasnici vukli za nos jadne djelatnike i državu da stranac nije zatražio stečaj. Čijim blagoslovom netko uopće može ne plaćati toliko poreza, doprinosa i drugih dugovanja.
    Osobno sam svjedočio kad je u jednoj firmi u Italiji vjerovnik zatražio stečaj . Toga dana je u prostorije ušao nekakav notar sa rješenjem , u pratnji karabinjera sa strojnicama i ispratio vlasnika i zaposlenike iz firme. Vlasnik se više nikad nije vratio u prostorije, a nakon nekoliko godina po okončanju stečaja dobio je pristojnu sumu novaca koja je pretekla nakon rasprodaje imovine i namire dugova.
    Ja danas mirno gledam moga dužnika kako iz firme “XYZ d.o.o.” prebacuje sve što vrijedi u svoju novu firmu ironično nazvanu “XYZ nekretnine d.o.o.” i bojim se zatražiti prisilnu naplatu.
    Lakoje zaključiti tko je sve odgovoran za ovakvo stanje :poduzetnici ,država ,radnici ,sudstvo, ukratko svi mi.
    Jednostavno nismo zreli vladati sami sa sobom.

  17. Dobri primjeri i komentari, ali iz perspektive zaoslenika i bivseg obrtnika imam potrebu dodati: u svojih 17 godina radnog staza i sveukupno tri d.o.o tvrtke drugih vlasnika u kojima sam radila nisam dozivjela inspekciju niti ikakvu provjeru poslovanja, tj. da bi mene netko nesto pitao, a u svakoj sam bila prijavljena na minimalac, a ostatak dobivala “na ruke”. I nemojte mi sada – pa mogla si prijaviti – nisam jer u trenutku kad trebas posao, pristajes na sve, a bilo bi zanimljivo cuti koliki postotak djelatnika i dan danas podnosi iste uvjete. Svi ti neplaceni doprinosi i porezi, kako za mene tako i za preostalu bracu po oruzju, su ono sto nam sad nedostaje da zivimo zivotom voljenog gradjanina 21. stoljeca. A imala sam i pet godina svoj obrt (i priznala da ne mogu i odustala!!) i jedini doprinosi i porezi koji su mi uplaceni kako treba i u cijelosti su jedino u tom periodu vlastitog obrta i to zato jer sam MORALA, inace bi mi uzeli kucu i auto i kompjutor i TV i bicikl i ormare i vazu i …! I, majke mi, kad bi i d.o.o.ovci, kao i obrtnici svoju odgovornost pokrivali imovinom (a ne znam zasto to nije tako), a redovno se kupuje preko firme za osobne potrebe, bilo bi onako kako treba biti. Po meni je najveci problem nedovoljna kontrola i sankcije predvidjene postojecim zakonima – kad bi se samo to provodilo, ne bi trebalo nikoga kriminalizirati. Inace – volim poduzetnike :-) a trebala bi ih voljeti i drzava! Al’ zar je stvarno kunst prekopirati sustave gdje nema takvih problema….???

Leave a Reply

Your email address will not be published.