Međunarodni Cryptonomicon

Obzirom da sam i sam u proteklih nekoliko mjeseci bio predmet interesa policije (a koliko znam, nalog s mojim imenom je otvoren tamo negdje do kolovoza minimalno), nije neko osobito čudo da sam u posljednje vrijeme razvio interes za proučavanje različith zakonskih rješenja u drugim zemljama a koje reguliraju ponašanje i ovlasti policije u ovim high-tech situacijama kao što je bila moja.

Prilično dobar i vjeran opis onoga što se dogodilo meni desilo se nekoliko godina prije Hans Martin Hillacku koji je, poput mene, temeljem glasine bio uhićen, a njegov ured i dom pretraženi te određena imovina izuzeta. Europski sud za ljudska prava je tom prilikom presudio u njegovu korist i dosudio u biti relativno veliku odštetu za navedeni događaj. Taj konkretni slučaj je bitan zbog toga jer potvrđuje stav suda o tome da novinar mora i može čuvati identitet svog izvora. Ovo je slično mom slučaju iz jednostavnog razloga što sam ja bio osumnjičen (ili sam pod osnovom sumnje) da sam objavio registar branitelja unatoč tome što su oni koji objavljuju takve informacije (pa makar one bile i zaštićene tajnom, što u ovom slučaju nije) zaštićeni od policijskog i sudskog progona. Tu je donekle i specifičnost moje situacije jer unatoč svemu, ispada kako sam jedini koji je u dvadeset godina hrvatske države uhićen zbog nečega što sam navodno objavio (tako da se nemojte čuditi kada padnemo na listi medijskih sloboda, opet).

Posljednja dva dana su obilježila dva zanimljiva slučaja od kojih se prvi desio na Islandu, a drugi u Makedoniji. Praktički istodobno desilo se da su prošle dvije zakonske regulative u dvije ničim povezane zemlje a koje na potpuno različite načine reguliraju sličnu problematiku.

Na Islandu je tako prekjučer izglasan zakon koji se u medijima naziva “Icelandic Modern Media Initiative”,  a čiji je ultimativni cilj stvoriti infrastrukturu koja će osigurati maksimalnu slobodu govora na internetu. Island je glasanjem za ovaj zakon postao sigurna luka za izdavače različitih informacija te je od ovoga časa praktički više nemoguće ugasiti bilo koji server na Islandu. Zanimljivo, nešto slično ovom konceptu razglabao je prije desetak godina Neal Stephenson u svojoj knjizi Cryptonomicon koju preporučan svakome tko želi kroz beletristiku naučiti nešto o tome kako internet funkcionira te što znači suverenitet na internetu i koje uopće implikacije internet ima na suverenitet pojedinih zemalja.

Istovremeno, u donekle bliskoj Makedoniji izglasan je novi zakon koji dramatično širi ovlasti policije u praćenju i prisluškivanju.

Today the Law of Electronic Communications was amended in the Macedonian parliament with 55 for and 9 votes against (of 120 total, 91 were present, the remainder abstained). In a very Orwellian manner, the law grants the government constant and direct access to electronic communication networks (mainly telcos and internet providers) and obliges the providers of these services to enable the government (Ministry of Interior) to download of traffic data without oversight, through equipment which provides an interface to logs for phone-calls, TCP/UDP/IP traffic and every other means of transferring data to and from machines. (boingboing)

Sličan zakon postoji i kod nas te je svaki telekom operater zakonom dužan osigurati da bilo koji dio svog internet i ostalog prometa propusti kroz black box OTCa. OTC nema svoju web stranicu no zato imate urede UVNSa, SOAe i ZSISa – kladim se da niste znali za barem dvije od ove tri institucije a još manje što one točno rade i čime se točno bave (usput, pogledajte samo te web stranice, totalno sam impresioniran).

Ono što je još zanimljivo u slučaju Hrvatske i što je u biti anomalija sustava je malo poznata činjenica da (barem nominalno) postoji civilni nadzor obavještajnih agencija i njihovih aktivnosti uključivo i praćenje i prisluškivanje, no ne postoji istovjetna institucija koja bi to radila za policiju. To pak znači (preneseno na moju situaciju) da u slučaju kada me prati i prisluškuje neka od državnih agencija tada će s mojim predmetom biti upoznato i vijeće za civilni nadzor, no, ako je nalog izdan od strane policije (što je moj slučaj), civilnog nadzora nema i jedino tijelo koje može napraviti uvid u predmet je Saborski odbor. U oba slučaja, nadzor rade iste osoba i ista tehnika, jer je praćenej telekomunikacijskih veza u domeni gore spomenutog OTCa. Paonta je u tome da u slučaju da se želi izbjeći civilni nadzor, tada se predmet preusmjeri kroz policiju i odjednom o nekoj temi ne možete ništa više saznati.

Internet zbog svoje tehničke prirode dramatično otežava anonimnost i ako mislite da ste anonimni to samo znači da ste anonimni zbog toga što nitko nije pokazao osobiti interes za stvarima koje radite po internetu, no u času kada vam se netko (poput OTCa) nakvači na vaš internet link (pa da li on išao putem telefona, mobilnog interneta, adsl-a ili drugačije) objektivno imate ekipu koja je u stanju promatrati ama baš sve što radite te ovisno o tome koje ste podatke prepustili internetu (ili ih tamo držite). To je naravno u velikoj suprotnosti sa slobodom izražavanja, a obzirom na dislociranost različitih resursa i lakoću s kojom je podatke moguće ne samo prenijeti iz točke A u točku B, te ih na taj način prenijeti iz jedne nacionalne jurisdikcije u drugu – nije niti osobito čudo da je država zatražila (i dobila, od strane needuciranih zastupnika) pravo neograničenog pristupa u vaše (i moj) privatne živote.

I na kraju, bacite pogled na profil Julian Paul Assange-a koji je inače svijetu poznat kao kreator web stranice wikileaks, a koji ovih dana ima problema zbog toga što postoji sumnja da je u vlasništvu nekih impresivnih 260.000 povjerljivih dokumenata američke diplomacije. Makar je wikileaks dobro poznat već neko vrijeme taj site je apsolutno ušao u mainstream objavom videa “Collateral murder“.

Assangeov profil nije zanimljiv samo s pozicije njega kao osobe, nego se kroz redove da zaključiti s kojim se sve izazovima susreću te koje razine zaštite su uopće nužne a kako bi se osigurao neometani rad te web stranice u odnosu na različite službe različitih država koje su vitalno zainteresirane da njihove prljave tajne ne završe na internetu.

Misao dana:
Look within! – The secret is inside you.

Leave a Reply

Your email address will not be published.