Nekoliko zapažanja

Zadnjih dana sam poprilično zauzet i nikako da sjednem i napišem nešto solidno, no naletio sam na nekoliko (meni) zanimljivih stvari pa da ih podijelim s Vama.

  • puno vremena posljendnjih tjedana provodim u zgradi u kojoj se do ureda u kojem radite putuje liftom. Riječ je o velikoj zgradi s trgovačkim centrom (kako to obično biva) i gužva u liftovima i pripadajućoj podzemnoj garaži je poprilična. Zanimljivo je promatrati ljude u liftovima. Kao prvo, liftovi (kada ih čekate) obično imaju u čekaoni dva gumbića, jedan za dolje a drugi za dolje. Impresivno je promatrati koliko ljudi stisne gumb u smjeru u kojem se lift trenutno nalazi iako je to suprotno od smjera u kojem oni u stvari žele ići (tako da je broj putnika koji putuju u istom liftu gore-dolje u stvari impresivno veliki). Također, zanimljivo je da mnogi dok putuju u liftovima međusobno jedni druge pozdravljaju. Zašto to rade ako se ne poznaju? Zašto to onda ne rade na hodnicima ili na pokretnim stepenicama?
  • igrom slučaja imam dodira s jednim cijelim uredom koji je opremljen računalima koja su umjesto windowsa opremljena Ubuntu Linuxom. I, na moje opće čuđenje, moram reći kako to funkcionira sasvim solidno. Računala se brzo dižu i uopće su vrlo slična windowsima s time da se puno toga može podesiti na način kako to ne možete na windowsima (rekli bi; za power usere linux je fleksibilniji, naravno i potencijal da zeznete je proporcionalno veći). Plug&Play šljaka OK, a sam operativni sustav je u cijelosti preveden na hrvatski.
  • obzirom da u ovom uredu nemam svoju šalicu, pojavio se problem jutarnje kave. Ja sam se nekako prebacio na američko ispijanje velikih jutarnjih kava i minijaturna kava iz automata mi ne odgovara. Jedino mjesto gdje je moguće trenutno kupiti ogromnu kavu u centru (to-go) je u stvari u Costa Coffee na ćošku Tesline i Preradovićeve, a to mi je puno predaleko.
  • U svijetu politike se također dosta desilo, dogovor sa slovencima je proglašen velikom pobjedom (na obje strane) iako se čini da su se samo strasti stišale i da niti jedni niti drugi nisu ništa ovime postigli osim kolosalnog gubljenja vremena. Nekako se i EU čini bližim (službena procjena je sada 2012 što znači da bih ja svoju morao prebaciti na 2013), no nekako se po putu zaboravlja da ima još zatvorenih poglavlja i da Slovenija nije jedina koja je blokirala Hrvatsku. Imamo priču o topničkim dnevnicima i s time povezano poglavlje o pravosuđu koje je blokirano od nekolicine zemalja. Da vidimo koliko će to našim novinarima trebati da otkriju? Čitam sada u večernjem da Slovenija skida samo 10 od 14 blokada. Sjetio sam se jednog citata Jamesa Rubina koji je govorio što treba reći za govornicom. Da parafraziram, kae da uvijek treba govoriti o postignućima, ako nema postignuća o pregovorima, a ako nema niti toga onda govorite o procesu. Uvijek se negdje događa neki proces. Tako i ovo, i Jadranka i Borut slave, no napretka u biti nema.
  • Imamo inflaciju i predsjedničkih kandidata, dva najnovija padobranca su Bandić i Primorac od kojih oba očigledno nešto rade na tu temu ali obojca žestoko odbijaju priznati da će se kandidirati (ali neće niti reći da neće). Veselje se nastavlja. Slijedeći tjedan stižu prve ankete nakon što se Vidošević kandidirao.

Toliko za sada.


Misao dana:

Once there were two mice who lived in a museum. One evening after the museum had closed, the first mouse crawled into a huge suit of armor. Before he knew it, he was lost. “Help!” he shouted to his friend. “Help me make it through the knight!”

p.s. naletio sam na internet manifesto, a koji govori o budućnosti medija -> must read

10 Replies to “Nekoliko zapažanja”

  1. 1. U mojoj (sad već bivšoj, kako stvari stoje) zgradi stavili su na svakom katu samo jedan gumb: u prizemlju on je ekvivalentan onom gumbu “želim gore”, a na ostalim katovima gumbu “želim dolje”, tako da nema krivog stiskanja. Istina, u poslovnim zgradama to možda ne bi bilo idealno rješenje jer je za pretpostaviti da ima znatno više vožnji među katovima, ali onda mi se sviđa rješenje iz Eurotowera: umjesto stiskanja gore ili dolje otipkaš na koji kat ideš.

    2. Ja sam svoj službeni razvojni komp skroz prebacio na Ubuntu, i nisam požalio. Jedino što mi ne radi su čitač otisaka i čitač smart kartica; bez ovoga prvoga mogu, a kad mi baš zatreba drugo imam dual boot, pa se prebacim u Windowse.

  2. i kod mene uu zgradi kod liftova samo jedan gumb. LIKE :)

    Ubuntu radi odlicno i ne vidim razloga zasto ga svaki prosjecni korisnik nebi koristio!

    1. da, eto ja sam se ugodno iznenadio kako to fino radi i zasada sam manje-više sve probleme na koje sam naišao uspješno i riješio

      dobio sam prije neki dan računalo s OS X (nisam ga stigao još uključiti), a na istom računalu ću kao dual boot imati i windowse 7 pa ću vrlo uskoro imati neposredno iskustvo sa sva tri operativna sustava tako da će pasti i neka recenzija na ovim stranicama

  3. @Berislav, drago mi je čuti da ti se sviđa rješenje iz Eurotowera :-) Taj se sustav zove ciljni iliti destination control, a softver grupira ljude koji idu na bliske stanice. To konkretno rješenje zove se Miconic 10 i razvio ga je Schindler još u osamdesetima. zanimljiv detalj kod toga je da ljudi samo ulete u dizalo, vrata se zatvore, a dizalo stoji i oni u panici počnu pritiskati alarm, a imaju tipku za – otvaranje vrata.

    oko načina sabiranja putnika po katovima postoje kompleksni algoritmi i simulacije i problem nije nimalo jednostavan. zamisli situaciju kada imaš 3 dizala, svaki ima različit broj stanica, a sve pozivaš gore ili dolje na jednu tipku… zamisli onda navažanja :-)

    inače, postoji nekoliko tipova sabiranja – pozivno, prema glavnom katu (obično onaj s kojeg možeš napustiti zgradu) i u dva smjera. zanimljivo je kako na pokazivaču iznad ili pored vrata strelica ukazuje kuda će dizalo ići (gore ili dolje), no tu strelicu rijetko tko gleda… [malo samoreklame, nadam se da @mrak neće zamjeriti; na svom blogu krenuo sam sa serijalom tekstova o dizalima, pokrit ću i ove teme]

    moram priznati da je pozdravljanje dosta uobičajeno vani, ali samo u poslovnim zgradama (nevelikima). pokretne stepenice su kontinuirani prijevoz, a dizalo ljudi shvaćaju kao “prostoriju”, pa pozdravljaju. slično je s čekaonicama u ambulantama – većina ljudi pozdravi prilikom dolaska/odlaska.

  4. pokretne stepenice su kontinuirani prijevoz, a dizalo ljudi shvaćaju kao “prostoriju”, pa pozdravljaju. – Uf, ovo bi bilo zanimljivo za jednu analizu iz pogleda socijalne psihologije!
    U Pragu sam u staroj zgradi državnog radija prije jedno 8 godina vidjela još ona stara dizala koja kontinuirano idu gore-dolje, a nemaju vrata nego ljudi uskaču i iskaču (iskreno, meni to nije bio ugodan osjećaj), e sad, da li je to kontinuirani prijevoz ili prostorija :), rekla bih prije ovo prvo, a po sjećanju bih rekla da ljudi nisu pozdravljali

  5. ovo sa dizalima vezano je uz osobne zone. naime, kad vam je netko tko je stranac blize od pola metra, ne osjećate se ugodno, jer je to intimna zona u kojoj puštate samo najblize (zena, djeca…). e sad, u liftu nemate izbora…

  6. @pizzigin
    zona ovisi od osobe do osobe, od osobnosti koja tokom života također podliježe određenim promjenama pa se i to može mijenjati, a ovisi i o situaciji, raspoloženju, prostoru, kulturi naroda – kod Hrvata i o regiji rekla bih :)
    u organizaciji je vrlo utječe org.klima i kultura i tu se jako lijepo vidi razlika – na hodnicima, po liftovima

Leave a Reply

Your email address will not be published.