Month: July 2009

Spirala smrti!

Vjerojatno ste to već vidjeli. Prodavač ribe uoči smanjeni promet, pa manje novaca troši na održavanje i svježu ribu, ribu drže malo duže i ne čisto toliko često, pa naravno, posao i dalje tone a on ima sve manje novaca… Na kraju, imate praznu smrdljivu ribarnicu koja je otišla u bankrot.

Liječnik ima manje pacijenata pa ne investira kao ranije u školovanje osoblja pa još neki pacijenti odluče otići što znači da ima još manje pacijenata.

Novine imaju manje oglašivača, pa ne mogu toliko investirati u dobre priče, čitatelji prestaju čitati, što znači da oglašivači imaju još manje razloga zašto bi se oglašavali i ostavljali svoj novac za priče…

Kao što bi Tom Peters rekao “Ne možete se smanjiti u velikog”, a ipak to je ono što mnoge tvrtke pokušavaju napraviti. Ukopaju se i čekaju da stvari postanu bolje, ali to se ne događa. To nije privremeni zastoj, to je slijepa ulica. Gotovo je.

U ovome času, još uvijek imate nešto casha, nešto kupaca i kakav-takav zalet… Umjesto da ga protražate u sporoj i dugačkoj spirali smrti, učinite nešto drugo. Kupite novu platformu. Preselite se. Pronađite nove proizvode za klijente koji vam još uvijek vjeruju.

Promjena je medvjed, ali je i dalje bolja od smrti.

p.s. ovo nije moj tekst, to je tekst Seth Godina autora čiji blog pratim nekoliko godina i isto preporučam i vama. Na tom blogu nećete pročitati ništa revolucionarno ili ništa što će vam preko noći promijeniti život, no ako redovito čitate njegove tekstove možda pronađete malo dublji smisao i logiku.

Tags Seth Godin, Tom Peters

Politika

Koga Jadranka u stvari spašava?

Post author By Marko
Post date 21 July, 2009
4 Comments on Koga Jadranka u stvari spašava?

Sasvim sigurno ste jučer vidjeli diskusiju o tome kako je Jadranka Kosor aka. premijerka odlučila srezati državni proračun te je sindikate stavila pred dodatnih 6% rezanja plaća (vidi večernji), penzići će izgubiti do nekh impresivnih 10ak postotaka penzije (u određenim uvjetima, malo je nejasna točna formula kako će se to točno računati jer ako npr. zahvatite jedan postotak a imate penziju 2999kn oduzmu vam jednu cifru, no ako vam je penzija samo dvije kune veća onda ulazite u slijedeći razred pa se može desiti da dobijete manje od svog susjeda – valjda su mislili na to).

Eh, a na zadnje, u kasnijim popodnevnim satima čini se da su i branitelji još jednom, kako to oni kažu “podmetnuli leđa” (iako je možda primjerenije reći da su skinuli hlače).

Silvano Hrelja je osmislio jezičnu konstrukciju koja je takva da će ga unatoč svemu održati unutar koalicije (ionako, njegov koalicijski ugovor ima malo veze s umirovljenicima, a taj dio se valjda poštuje), branitelji su popustili pa ako su oni to napravili onda… I sada sve ostaje na sindikatima koji zasada vrište, no oni to uvijek rade pa je teško skužiti razliku i u pravilu visina njihovog vrištanja je proporcionalna nagradi koju očekuju da bude riješena sa strane (primjerice nije li neki zakon o radu u razmatranju ili tako nešto).

No, ono što sam u stvari htio reći je da mi je jučer kroz gravu prošla (a čak se i zadržala) jedna totalno suluda misao koja je u stvari totalno očigledna no o njoj nitko ne diskutira.

Naime, u cijeloj priči o rezanju proračuna i svemu ostalome nedostaje ključni element. Svi mi pričamo sada o budžetu, proračunskom deficitu i koječemu drugome, no budžet je samo manifestacija stanja u zemlji i ono što bi vlada sada trebala raditi nije nužno rezanje budžeta nego popravljanje situacije u ekonomiji a kako bi ekonomija preživjela.

Ono što naša vlada radi je nešto sasvim drugo, oni na sve moguće i nemoguće načine rade na tome da sačuvaju proračun, jer je proračun ono što njih drži na vlasti.

Niti metode niti rješenje koje nude neće pomoći da izađemo iz krize.

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Tags branitelji, Jadranka Kosor, proračun, Silvano Hrelja

Politika

Što će se doista dogoditi na jesen?

Post author By Marko
Post date 16 July, 2009
7 Comments on Što će se doista dogoditi na jesen?

Slutnje o financijskom i ostalom Armagedonu koji bi nas trebao zadesiti točno na jesen (da li ste uočili konsenzus na tu temu) ispunjavaju naše medije već duže vremena i mislim da bi bilo porazmisliti malo o tome što su točno konsekvence i što bi se to točno moglo dogoditi do jeseni. Ja sam probao malo razmisliti i eto nekoliko scenarija i događaja, a vi slobodno dodajte svoje. Odmah da napomenem da ovo nije dizajnirano kao lupanje po vladi (iako je to neminovno) nego kao misaona vježba.

Kompletno zaustavljanje investicija. Ok, to i nije nešto preteško za smisliti. Količina stranih investicija u ovoj godini je bitno manja nego u prošloj (a i pri tom treba dobro pogledati strukturu, jer investicije u proteklom razdoblju su uglavnom bile vezane za dokapitalizaciju stranih banaka, a ako se ne varam tvrtke u većinskom stranom vlasništvu koje zadržavaju dobit tu dobit također tretiraju kao strane investicije). Veliki broj tvrtki je svoje investicijske cikluse zamrzla, usporila ili jednostavno od njih odustala. Moje je samo pitanje, super je kriza, rezanje troškova i slično, no koliko dugo si tvrtke mogu dozvoliti ignoriranje i zaustavljanje investicijskih ciklusa? Nekako si mislim da su te investicije ionako bile razmjerno malene za veličinu čak i naše ekonomije i da nećemo skužti neku bitnu razliku.
Pad investicija u građevinu. Tu su malo podaci kotradiktorni. Naime imamo tisuće stanova koji su neprodani. Imamo priču koja kaže da je građevina stala u mjestu, ali isto tako imamo i rast broja izdanih dozvola u odnosu na prvu polovicu prošle godine. Da li je to najava nekih novih građevinskih poduhvata ili su to zaostale dozvole čiji su zahtjevi predani još prošle godine nakon stupanja na snagu novog zakona i što se nikako ne mora pretvoriti i prave bagere na gradilištima. Vjerujem da je frka u građevinskom sektoru i da tu treba očekivati malo žešće lomove. Paradoksalno je da je građevinska industrija ujedno i jedna od rijetkih koja generira puno domaće dodane vrijednosti i tu će biti ružno.
Povlačenje štednje iz banaka. Tijekom prošle godine unatoč svemu dosta su rasli depoziti. Djelomično zbog toga što su kamate na depozite rasle (jer su banke počele braniti svoje cash pozicije i bildati zalihe), a vjerojatno najvećim dijelom zbog migracije s burze u banke. U prvom kvartalu ove godine depoziti su pali nekih 2mlrd kuna i za koji dan slijedi novi bilten HNBa i novi podaci. Što će u njima pisati. Događa li se izvlačenje depozita iz naših banaka zbog straha od rasula bankovnog sustava? Što ako pukne, da li je to nova Argentina ili ništa od toga? Mislim da će depoziti padati i dalje ali teško da će to biti alarmantno. Kuda ti novci idu nitko ne zna, ali vjerojatno u madrace ili čarape (tako barem znate koje su novčanice vaše).
Rasulo državnog budžeta. Država je posudila nedavno nekih 750mil eur, neki dan su lansirali još par sto milijuna kuna obveznica, tijekom otpuštanja deviznih rezervi banaka posaugali su još puste milijarde. Hoće li dovoljno novca uteći u proračun da država preživi do kraja godine (and beyond)? Možemo li bez MMFa? Nekako mi se čini da će to sve proći ok i da će proračun preživjeti jer postoji cijeli niz načina kako država može prolongirati ili ekskivirati plaćanja.
Hoće li HDZ dočekati novu godinu na vlasti? Situacija je napeta, Sanader je otišao, u Jadranku nitko ne vjeruje, HSSovci su počeli titrati kao ameba prije diobe, obećanja su velika novaca je malo… Ovo je malo teže, mislim da svi skupa na vlasti imaju vitalni interes na toj vlasti i ostati po svaku cijenu. Mi nemamo pravu koaliciju nego klijentelističku skupinu. Ako se nađe načina da se pomire interesi (teško) i ako se izbjegne žešći pritisak javnosti na HDZ i njegove partnere (što se dosada redovito događalo; malo igrokaza, par napetih dana i onda sve po starom) onda će preživjeti. Izbori za predsjednika su blizu i vrijedi definirati startne pozicije. Rekao bih 60% šanse da će HDZ dočekati slijedeću godinu na vlasti.

Ukratko, s ekonomske strane gledano status-quo i silazna putanja koja je tome prethodila vrlo skoro će proslaviti godišnjicu. Mislim da ne možemo puno gorje od ovoga gdje jesmo i u osnovi u situaciji smo gdje je nastalo zatišje pred buru. Može se desiti da netko odluči upaliti šibicu pa će sve eksplodirati, a kakvi jesmo, možda će se desiti da čekanjem provjetrimo eksplozivne plinove i nastavimo kao da se ništa desilo nije (što smo do sada uspješno radili).

S jedne strane, mirno rješenje problema (dakle bez žestokih potresa u ekonomskom i političkom smislu) je dobrodošlo jer su gubici minimalni; no kriza je prilika za bitne strukturalne promjene koje su nam nužne i možda se sada polako ali sigurno kreirala situacija u kojoj ih je moguće provesti. Prednost krize, ako ona postoji, je i to da panika često dođe puno ranije od punih efekata same krize – i mi smo tu fazu prošli (sjetite se samo crobex indeksa prije godinu dana i danas).

Misao dana:
Try to relax and enjoy the crisis.