Lokalni izbori 2009, dan poslije

Razmišljao sam da li da ovo napišem za koji dan kada se situacija slegne ili odmah sada, pa je nakako prevagnulo da to učinim odmah ne bih li pokušao zabilježiti sve one stvari koje mi se trenutno motaju po glavi a koje će se izgubiti kroz koji dan nakon racionalizacije koja slijedi.

Dakle, proteklih nekoliko mjeseci bio sam duboko uključen u lokalne izbore, i to one Zagrebačke (i još neke ali u manjem opsegu) i to na strani Josipa Kregara koji je jučer izgubio od Milana Bandića.

Ne bih sada puno o specifičnostima kampanje, radnim danima i nedostatku spavanja ali bih rado spomenuo nekoliko stvari. Kao prvo, svi mi znamo da je politika prljavi business i ja sam to znao od prvoga dana – no razina prljavštine je čak i mene iznenadila te mi je bilo teško za povjerovati ne samo prljavštini u kampanji nego i spremnosti pojedinaca (iako je sasvim jasno da je to organizirano i dogovoreno) da prijete, “dobronamjerno savjetuju” i na ostale načine pokušaju utjecati na ponašanje aktera kampanje – uključivo i mene osobno. Tako da sam bio predmet nekolicine čudnovatih ponuda, upozorenja ali i direktnih prijetnji.

Druga stvar koja je bila bolesno očigledna u slučaju Zagreba je veličina hobotnice. Naime tijekom kampanje, a osobito u posljednjih nekoliko dana drugoga kruga – postalo je sasvim očigledno koliko je hobotnica velika i dokle sežu njezini pipci. Količina instrumentaliziranih organizacija i pojedinaca a koji služe specifičnom interesu je doslovce impresivna.

Manipulacija medijima je dovedena do savršenstva, sasvim je jasno i očigledno koje su medijske kuće sinhronizirane u svojim aktivnostima i sama ta činjenica je zabrinjavajuća. Meni je naravno jasno od početka da se medijima manipulira – no jedna je stvar ako pokušate utjecati na medije kroz strateški/taktički plan objave informacija, a nešto sasvim drugo doslovce ugovoriti način na koji će pojedini medij pratiti, ne pratiti ili blatiti određenu kampanju. Naravno, sve je skupa potencirano povremeno lošim novinarima od kojih neki očito nisu u stanju intepretirati datu im informaciju i neprovjeravanjem tj. nekritičkim korištenjem izvora (pa ma koji oni bili).

Posebno je zanimljiva priča naprednih kritičara i analitičara koji govore o “programima”, “porukama” i sličnome. Dakle naravno da postoje ljudi koji promatraju programe i proučavaju poruke, no oni su žestoka manjina u odnosu na one koji su na ovaj ili onaj način klijentelistički povezani s određenim kandidatom (u ovom slučaju s Bandićem, sustav koji je sagradio je doslovce pokupovao ogromni broj glasova). Također, u okolini u kojoj temeljni podaci nisu dostupni (primjerice podaci o zaduženju grada ili holdinga) nije jednostavno napraviti suvisli program koji može “držati vodu” neovisno o situaciji na koju zateknete u (eventualnom) preuzimanju vlasti. Možete pisati traktate i elaborate, potkrijepiti to sa čime god želite, no program jednostavno ije odlučujući faktor u odluci birača.

Zanimljiv je i odnos birača prema političarima i njihova racionalizacija prema njihovoj odluci, kao i sklonost da svoje odluke u jednom slučaju donose prema jednim kriterijima dok u drugom slučaju koriste apsolutno suprotni set kriterija. Primjerice, promatrajući istraživanja koja su pravljena, Zagrepčanima je prvi prioritet (ispred svega) bio kriminal i korupcija u strukturama vlasti s Milanom Bandićem na čelu – no istovremeno, koliko god se pokušalo kampanju učiniti transparentnom o tome se nije niti pisalo niti se na tome inzistiralo (osim sporadično). Vjerujem da kada bi se doista znali iznosi koji su utrošeni u Zagrebačkoj kampanji da bi se ljudi malo zamislili kako je do toga došlo i tko to u stvari plaća – no iz prve ruke mogu napisati da to nikoga u stvari ne interesira.

I posljednje, količina zloupotrebe položaja je meni doista bila nevjerojatna. Od same činjenice da su djelatnici gradskog poglavarstva dobili regres za godišnji točno dva dana prije izbora, preko namirivanja raznih skupina društva eto baš tijekom kampanje, preko “sitnijih” stvari kao što je zaustavljanje rada pauka na petnaest dana ili pak zaustavljanje slanja ovrha građanima tijekom izborne kampanje. Doista impresivno i za anale.

Bilo kako bilo, Milan Bandić je pobijedio i slijedeće četiri godine biti će Zagrebački gradonačelnik (osim ako iz nekog od mnogobrojnih razloga ne završi u zatvoru ili se odluči kandidirati za neku drugu funkciju). Duboko sam uvjeren da je to loš i štetan odabir, te da će račun na naplatu doći svima nama koji žive u Zagrebu. Ja ću ga smatrati svojom pokorom, a za vas ne znam.

Rezultati izbora su samo odraz društva u kojem živimo a ljudi poput Bandića su samo personifikacija ideala i vrijednosti koje njegovi birači imaju. Ja s druge strane nemam niti najmanje dvojbe oko toga i znam što mi je činiti ubuduće a početi ću odmah danas.

Misao dana:
My interest is in the future because I am going to spend the rest of my life there.

6 Replies to “Lokalni izbori 2009, dan poslije”

  1. Moram priznati da sam bio u velikoj dvojbi ove izbore. Nikako mi se ne sviđaju mnoge stvari u vezi s Bandićevim načinom ponašanja. I taman kad sam razmišljao da li da dam svoj glas Kregaru i čovjeku kojeg poštujem kao profesora, Velimiru Srići, desi se da dobijem SPAM od Kregara (ili njegovog izbornog stožera, kakogod) na stari email koji nije ni za što bio korišten, samo je T-com imao podatak o njemu, jer je to email na T-com-ovoj adresi.

  2. domagoj,
    nije to baš tako – znam točno kako se do tih mailova došlo i metoda je u osnovi legitimna
    što se tiče spam-a, da – znam da je to spam no očajna vremena traže očajne poteze i sukladno tome mislim da se ova akcija trebala tolerirati
    za razliku od bandićevog mailinga ova je barem bila legalna

  3. Ako znaš nešto o metodi onda bih te lijepo molio da mi objasniš kako to da je legitimna. Zapravo, ako i je legitimna po našim zakonima, uvjeren sam da nije moralna.

    A što da ti kažem, Bandić radi neke stvari koje kao što sam i rekao ne podržavam, i onda taman kad mi se učini da postoji kakva takva alternativa, nakon nečega ovakvog ozbiljno posumnjam u bilo kakvu vjerodostojnost iste. Mislim da ne treba dodatno pojašnjavati.

    A “očajna vremena traže očajne poteze” i da se to treba tolerirati ne dolazi u obzir, barem kod mene. Bojim se kakve bi još mjere mogle pasti na pamet onima koji tako razmišljaju, bez uvrede…

  4. sorry no točnu metodu nemam namjeru odati jer je jako zanimljiva i možda će trebati u budućnosti

    glede očajnh vremena, samo mogu reći da u okolini u kojoj ti je pristup medijima u cijelosti zatvoren na neki način moraš doprijeti do ljudi i ako je to poslati im email poruku iz koje mogu unsubsrcibe napraviti jednim jedinim klikom onda je to po meni prihvatljivo rješenje

    ima neusporedivo intruzivnijih metoda marketinga nego slanje email poruke

  5. Što se tiče mailanja prošle sam godine imao tu sreću da mi je jedna mala stranka poslala mail 55 minuta nakon početka izborne šutnje, pa sam bio u prilici ih prijaviti. No, bila legitimna ili ne, bilo koga tko zatrpava moj stvarni ili virtualni kaslić pizdarijama nema šanse da zaokružim na listiću, niti zbog istog uopće izađem na izbore, jer nas je kakti više. (op.a. na kraju ipak istih nije bilo doista više…)

Leave a Reply

Your email address will not be published.