Categories
Ekonomija

Definirajmo krizu

Vidim da postoji nesuglasje oko toga jesmo li u krizi ili nismo, čak bih išao toliko daleko da bih se složio s aktualnim premijerom (Ivo Sanader op.a.) koji je prije nekoliko dana rekao kako Hrvatska nije u krizi – čini mi se da se on i ja slažemo kako kriza tek stiže – pa se stoga zbunjujući potezi primjerice Rohatinskog, gdje je on u proteklih niti 90 dana bankama otpustio 12mlrd kuna i još ih zadužio za dodatnih 7.5mlrd možda čine previšepaničnima osim ako je neka frka u tijeku, no kako imamo otvorenu vlast koja nam je povijesno uvijek priznavala kada je bilo problema – doista ne vidim razloga za tako nervozne reakcije (možda se Rohatinski malo umislio zadnjih dana nakon što je dobio nagradu pa se i opustio i postao kreativan, tko zna).

Anyway, pogledajmo što je to kriza i kako je dožvljavaju stranci. Za početak što kaže struka:

Zastrašujući rizici su oni koji stimuliraju jaku emocionalnu reakciju. Takvi rizici, koji uobičajeno uključuju velike konsekvence, najčešće imaju i malu vjerojatnost događaja osobito zato jer život danas nije više težak, brutalan i kratak. Suočavajući se sa zastraušujućim rizikom niske vjerojatnosti, ljudi često pretjeruju oko prednosti preventivnih, stimulativnih ili mjera smanjenja rizika. U osobnom ali i političkom životu, rezultat je štetno prereagiranje na rizike. Dokaz za ovaj fenomen nevrednovanja vjerojatnosti i nesposobnost razlikovanja visokih i niskih rizika je pristrana odluka oko aktivnosti koje se pokreću za rješenje percipirane krize. (Cass Sunstein)

Prevedeno (prvo s engleskog na hrvatski a potom i pojednostavljeno): suočivši se s velikom percipiranom krizom imamo tendenciju pretjerivanja. Ili: kriza je samo u našim glavama.

Razmislite o slijedećoj situaciji. DHL je zapošljavao 10.000 ljudi a Wilmington je grad s 12.000 stanovnika (nisu svi stanovali unutar gradskih granica). Kada DHL ode neće biti drugih poslodavaca da preuzmu neradno stanovništvo, a DHL je odlučio otići. DHL gubi 6 mil USD dnevno i trenutno zatvara svoje pogone unutar US. Nikakvi javni radovi ili izgradnja škola neće pomoći u zapošljavanju nezaposlenih u Wilmingtonu. Banke mogu kreditirati i cijena kapitala će pasti, no DHL se neće vratiti. Čak i kada se ekonomija oporavi, hoće li Wilmington? Tužna je istina da radnici Wilmingtona imaju vrlo malo šansu da ikada više nađu posao u svome gradu. (marginal revolution)

Poučak gornje priče je između ostaloga i to da više ništa neće biti isto. Kriza kreira tektonske poremećaje koji će trajno narušiti i promijeniti odnose i glupo je vjerovati da ćemo po završetku krize poslovati po starome. Ovo je bolno pravilo za Ameriku, ali vrijedi i za nas koji smo visoko globalizirana zemlja (jedna jedina tablica na kojoj naizgled stojimo super iako je upitno da li je to dobro). Danas nemate više kome prodati svoj proizvod, no kada kriza prođe hoće li se vaš kupac vratiti?

Trošak transporta za kontejnere iz Azije u Europu su pali na nulu po prvi puta otkako postoje zapisi, podvlačeći dramatični kolaps trgovine od pada svjetske ekonomije u listopadu.

Trgovinski podaci od azijskih tigrova je bio očajan u proteklih nekoliko tjedana, reflektirajući rasulo na američkom, britanskom i europskom tržištu. Korejski izvoz je pao 30% u odnosu na godinu ranije. Izvoz je pao 42% u Taiwanu i 27% u Japanu prema najnovijim podacima. Čak je i kina počela uočavati direktno smanjenje isporuka, osobito u čeliku, elektronici i tekstilu.

Prazni brodovi su sada poredani u redovima ispred singapurske luke, kreirajući strašljive siluete poput vojne flote na sidrištu. Stručnjaci za transport kažu kako je broj plovila koje se kreću uokolo visoko iznad plovne linije neobično velik što indicira nisku opterećenost teretom. (telegraph)

Rok isporuke robe iz azije u brodskom transportu je 4-6 tjedana, dakle 6-8 koliko je potrebno da ta roba stigne na vaše i naše police. Tj. u ovom slučaju neće doći na naše police jer je nitko nije naručio. Nema trgovine pa nema niti PDVa, nema trgovine pa se pitam što se dešava s onima koji financiranje svoje operacije baziraju na obrtaju zalihe? Što će se desiti u trgovinskom sektoru za 8-12 tjedana?

U studenom ste zatvorili burzu u Zimbabweu. Hoćete li je otvoriti ponovno?
Brokeri su kreirali izvore novca koji ne postoje. Tiskao sam 1.5quadriliona, ali burza je operirala sa 100 sextiliona. Pa sam se upitao “Tko to radi moj posao?”. Osim ako neće biti više discipline i časti, burza će biti zatvorena. Ne mogu se baviti time. Doista ne znam kada će biti otvorena. Ovo je slobodno tržište, businessu mora biti dozvoljeno da uspije ili propadne. (Newsweek)

Zapamtite ovu novu doktrinu iz Zimbabwea; u neobičnim vremenima treba primjeniti neobične lijekove.

Postoji debata treba li nam financijski stimulacija, postižu li rezananja poreza efekte. Postoji ta cijela akademska diskusija među ekonomistima. Što vi mislite. Da li je ovo ispravan put sa stimulacijama i smanjenjem poreza?
Odgovor je da nitko ne zna. Ekonomisti ne znaju. Sve što znamo je da usmjeravamo sve što imamo na krizu, kao i kada se pitamo kada gasimo požar da li je efektnije da vodu usmjerimo na jedan ili drugi kraj požara. Koristiti ćete sva raspoloživa sredstva boreći se protiv stihije. A ljudi, oni ne znaju koji su doista efekti. Ekonomisti vole govoriti o tome, ali na kraju većina njih je bila jako, jako u krivu posljednjih godina. Mi ne znamo savršene odgovore na gornja pitanja. Ono što znamo je da stajanje i nečinjenje zastrašujuća pogreška ili taktika sakrivanja bi bila pogreška i mi ne znamo koliko ćemo efekti biti u kratkom roku ili koliko će se brzo stvari ispraviti. Ono što znamo je da američka mašina radi sjajno i da će ponovno raditi sjajno. (calculatedriskblog)

Warren Buffet je zaradio i/ili izgubio više nego što je ukupni hrvatski BDP nekoliko puta za redom, pa ako on kaže da nema pojma kako riješiti krizi i ako on kaže da je loše sjediti i promatrati sa strane onda je to valjda tako (ili barem treba uzeti u razmatranje da je on mislio ozbiljno).

I da zaključim, novci su najplašljivija životinja i brdo toga što se već dogodilo je u stvari uključilo buduće događaje koji tek slijede, no pravi efekti na naše živote slijede kada se te silne brojke, postoci i gubici počnu slijevati prema našim dućanima, bankama i tvrtkama u kojima radimo (možda je bolje reći “kada se počnu ne slijevati”).


Misao dana:

Uopće ne brinem za javni dug, on je dovoljno velik da se brine sam za sebe.

Categories
Business

Implementirajući Microsoft Dynamics NAV 2009

Jako dugo nisam ništa napisao o ERPu i poslovnim procesima i ne znam koliko je publike ostalo ali da ponovimo malo gradivo (skupa s još jednom malom reklamom).

Većina nas radi u različitim tvrtkama, u svakoj tvrtci gdje radi više od 5-6 ljudi vrlo brzo se iskristalizira problem toka informacija. Ovisno o poslu kojim se bavite, vrlo brzo možete biti zatrpani tisućama stranica različite ulazno-izlazne dokumentacije i ono što se neminovno događa je da ili počnete zapošljavati nove ljude kako bi riješili pitanje toka informacija i organizacije, ili polako ali sigurno počnete gubiti konce a samim time i tlo pod nogama.

Treća opcija je naravno instalacija ERP-a ili Enterprise Resource Planning softvera kao što je to primjerice Microsoft Dynamics NAV 2009. Navodim Microsoft Dynamics NAV kao primjer jer ga i sam koristim i to već godinama. Dynamics NAV je softver koji je proizašao iz danskog softvera koji se zvao Navision (odatle, pretpostavljam i kratica NAV), a kojeg je Microsoft prije nekoliko godina kupio za milijardu i kusur dolara i potom rebrendirao u Microsoft Dynamics NAV koji je sada u verziji 2009. Na tržištu ima puno različitih ERP softvera od kojih mnogi znaju za SAP (i njegove mnogobrojne inačice) dok su ostali softveri kod nas u manjoj ili većoj mjeri nepoznati uz izuzetak nekolicine domaćih rješenja koja su pak razvijana kroz desetke godina.

Jedan od ključnih razloga zašto sam ja bio svojevremeno odabrao upravo Navision je bio i taj što je kupovina takvog sustava iznimno skup i dugotrajni proces (ne nužno financijski, koliko je potrebno vremena potrošiti ne bi li se ERP uspješno implementirao u već postojeću tvrtku) i jednostavno si ne možete dozvoliti da naiđete na problem koji još nije riješen ili da uletite u kombinaciju u kojoj vas dobavljač može ucijeniti na bilo koji način (primjerice tvrtka može davati nedostatnu podršku, nije u stanju pratiti vaš rast, nema novih verzija i slično). ERP softveri poput Microsoft Dynamics Navisiona su tu u prednosti jer su s jedne strane testirane na doslovce stotinama tisuća korisnika i u desecima tisuća tvrtki. Njihova funkcionalnost je razvijana i testirana godinama, a iskorištena rješenja na određeni način predstavljaju i “best practices” rješenja koje industrija koristi. No vrlo važno, osobito u slučaju Microsoft Dynamicsa, imate punu slobodu biranja s kojim partnerom radite te ako vam jedna od tvrtki nije dovoljno dobra i ne daje podršku, možete se prebaciti u drugu koja podržava tu istu platformu čime štitite svoju investiciju.

No, osim ovih očiglednih prednosti ERP softvera (a da se mene pita on bi bio obavezna za mnoge) postoji i jedna značajna opasnost prilikom kupovine ERPa a to je proces implementacije. Mnogi su navikli kupovati softver u kutijama, i potom ga instalirate i to je to. Uzmite primjerice svoj office paket i pokušajte iskreno odgovoriti koliki postotak funkcionalnosti tog paketa doista koristite? Odgovor je vjerojatno poražavajući. Identična stvar je s ERPom ali nekoliko redova veličina kompleksnija i uspjeh vaše instalacije ERPa direktno ovisi o procesu implementacije što je u pravilu višemjesečni proces koji uključuje vanjske konzultante koji će vam pokazati što sve ERP može napraviti, pomoći će vam mapirati vaše vlastite procese i uklopiti ih u već postojeće mogućnosti ERPa ili, tamo gdje je to doista nužno, modificirati ERP kako bi pratio očekivano ponašanje.

Tko radi implementaciju i metodologija (ili još bolje dosljednost metodologije) koju koristi je ključna za uspjeh projekta, osobito dugoročni uspjeh. Jedna od metoda implementacije je i Microsoftov Sure Step, a jedan od gurua Sure Stepa (u svjetskim okvirima) je naše gore list Vjekoslav Babić. Vjekoslav je Microsoftov konzultant i ekspert za problematiku Microsoft Dynamics NAV-a, a ovih dana je izašla i njegova knjiga (u koautorstvu) koja se zove Implementing Microsoft Dynamics NAV 2009 koja bi morala biti obavezno štivo za sve konzultante koji se bave implementacijom ovako kompleksnog softvera, ali mislim da bi bilo dobro štivo za sve oni koji razmatraju mogućnost kupovine ERP rješenja, jer čitajući ovu knjigu mogu na bolji način evaluirati koji su koraci potrebni u uspješnoj implementaciji ERP sustava (pa recimo možete koristiti knjigu kao svojevrsno uputstvo što treba očekivati od vašeg implementatora). Čitajući (ili barem lagano listajući knjigu) možete bolje shvatiti opseg i konsekvence uvođenja ERPa u vašu organizaciju, a u slučaju da se odvažite uletite u ERP priču (što svakako preporučam) knjigu opet možete koristiti kao kontrolni mehanizam da pratite što vaš konzultant radi te da uočite da li odstupa od metodologije ili je propustio neki od vrlo važnih koraka.

Uvođenje ERPa je trenutak kada treba napraviti pojedine promjene u kulturi tvrtke, trenutak kada treba odabrati koje procedure slijediti jer su dobre, a koje napustiti jer ne odražavaju najbolje moguće rješenje – što je ponekad iznimno teško uočiti jer ste ograničeni i opterećeni odnosima unutar organizacije, prethodnim odlukama i različitim “evolucijskim” rješenjima koja možda izgledaju vama logično, no nekome izvana više liče na malog (ili velikog) Frankensteina. Da bi vaš “plunge” u svijet ERPa uspio, dobro je znati kako to točno funkcionira, a Implementing Microsoft Dynamics NAV 2009 je za to dobra ulaznica.

Ako vas je priča o ERPu imalo zainteresirala, preporučam da bacite pogled na Vjekoslavov blog, odnosno na seriju mojih tekstova o TPS-u (Toyota Production System) a koji dotiču neke od problema koje bi svaka uspješna implementacija ERPa morala riješiti.

Misao dana:
Almost all quality improvement comes via simplification of design, manufacturing… layout, processes, and procedures.

Categories
Humor Muzika Video

Pachelbel’s Canon in D

Must see.