Doing business 2009

Pisati o tim nekim svjetskim kriterijima koji nas stavljaju u neku relaciju s okolinom je već dugo vremena totalno depresivno. Jedan od, nazovimo to poznatijih kriterija je i ovaj “Doing Business”, kojeg sponzorira svjetska banka i koja se već godinama provodi, a kojeg ja jednako tako pratim već godinama. U izvješću za 2006 godinu bili smo impresivni 118 na skali od 155 zemalja, da bi za 2009 godnu bili 106ti na skali od 181 države (dakle, relativno gledano smo napredovali, jer je rep iza nas veći, no objektivno se i nismo baš pomakli).

Promatrajući nama okolne države, teško je ne primjetiti kako je na popisu Srbija ispred nas (nekih desetak mjesta), Slovenija i ostale zemlje okruženja koje već jesu u EU (Rumunjska, Bugarska, Mađarska) su odavno prešli u prvih pedesetak, dok Bosna kaska nekih desetak mjesta iza nas.

Okvirni pregled možete u PDFu pročitati ovdje. Svjetska banka od reformskih poteza u protekloj godini spominje jedino dozvole za gradnju, koje su navodno pojednostavljene, no istovremeno u prosjeku dodaju dvadesetak dana u trajanje procesa (zanimljivo, zar ne). Izvješće za 2007 godinu je svojevremeno napravilo veliku frku jer smo bili pali za nekoliko mjesta što su onda naši vladajući iskoristili kao kritiku metodologije (koja im je svejedno godinu dana kasnije dobro sjela kada smo napravili taj impresivni pomak za desetak mjesta). No u odnosu na prošlu godinu pomak iznosi impresivno jedno, jedino mjesto.

Anyway, čak i pod pretpostavkom da vrijeme do 2004 godine uopće nije postojalo, postavlja se pitanje da li sada već peta godina vladavine trenutne garniture mora pokazati neke napretke, ili su oni poput radova na Pelješkom mostu u cijelosti nevidljivi. Reforme kojima se prijeti nikako da se događaju, iako se cijelo vrijeme nešto dešava. Reforma državne uprave kasni, zakon o radu nikako da dođe na red, reforma poreznog zakona (osobito usklađivanje s EU za koje znamo da dolazi) nije tema diskusije. Famozni porezni broj navodno tek kreće 2009 godine (zakon čini mi se još vidjeli nismo), reforma pravosuđa je misaona imenica, a borba protiv korupcije je više pokaznog karaktera nego bio kakav stvarni napor.

Povoljni ekonomski vjetrovi našeg okruženja su okopnili i inflacija udara na naša vrata (na sreću, po Jandrokovićevom principu inflacija će na godišnjoj razini pasti s 8.5 na 6.5%), dok istovremeno industrijska proizvodnja stagnira a brodogradilišta koja su (kakva god bila) velike stavke na našoj vanjskotrgovinskoj bilanci – polako ali sigurno ostaje bez posla što je i ok jer im je onako u perspektivi privatizacija i promjena djelatnosti. Hipotekarna kriza koju svim silama amerika pokuša svladavati će se prije li kasnije preliti i na naše obale kroz različite manifestacije – no ono čemu se ja nadam je zauzdavanje potrošnje zbog čega će (napokon) i naša država morati stati pred zd i odlučiti što i kako dalje.

Izluđuje me nedostatak strategije i smislenog i dugoročnog djelovanja, impresionira me količina vatrogasnih mjera i napuhanog PR-a koji se pretvorio u formu vladanja, dok mi ostali valjda poput zaluđenih nogometaša sjedimo na stadionu i s velikim obožavanjem promatramo što naša reprezentacija radi na terenu.

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ship’s smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move, but I can’t hear what you’re saying.

When I was a child, I caught a fleeting glimpse
Out of the corner of my eye.
I turned to look, but it was gone.
I cannot put my finger on it now.
The child has grown, the dream is gone.

I have become comfortably numb.

Leave a Reply

Your email address will not be published.