Categories
Business

10 najvećih mitova o poduzetništvu

Naletio sam prije nekoliko dana na sjajan tekst na blogu Guy Kawasakija, pa sam zamolio originalnog autora Scotta Shanea da li mogu prevesti njegov tekst na hrvatski kako bi ga svi mogli pročitati. Scott Shane je profesor ekonomije na Case Wester Reserve sveučilištu gdje predaje poduzetničke studije (imamo li mi tako nešto kod nas?). Scott je napisao desetak mitova koje i argumentira, obzirom da se radi o američkim podacima kod nas sasvim sigurno postoji razlika u pojedinim statistikama, no problem kojeg Shane opisuje je apsolutno identičan. Ako se mislite baviti poduzetništvom, dobro pročitajte ovaj tekst:

  1. Treba puno novaca da bi se pokrenuo novi business. Nije istina. Tipična start-up kompanija zahtjeva svega oko 25.000USD za svoj start. Uspješni poduzetnici koji ne vjeruju da im je za pokretanje posla potrebno puno novca oblikuju svoju tvrtku tako da funkcionira uz malo novca. Oni posuđuju umjesto da plaćaju. Oni iznajmljuju umjesto da kupuju. I oni pretvaraju fiksne troškove u varijabilne, na primjer, plačajućiprovizije umjesto fiksnih plaća,
  2. Venture kapitalisti su dobro mjesto za potražiti start-up kapital. Ne, osim ako pokrećete biotehnološku kompaniju. Računalni hardver i softver, poluvodiči, komunikacija i biotehnologija uzima više od 81% svih venture kapital ulaganja, i 72% svih kompanija koja su dobila VC financiranje u posljednjih petnaestak godina. VC financiraju otprilike 3000 kompanija godiđnje, a samo jedna četvrtina njih je u seed ili start-up fazi. U stvari, šansa da tvrtka dobije VC kapital je 1:4000. To je lošiji koeficjent od onoga da ćete poginuti pod tušem.
  3. Većina business angela je bogata. Ako “bogat” znači da mora biti akreditirani investitor – osoba netto vrijednosti od 1 milijun dolara i godišnje ili godišnji prihod veći od 200.000usd ako je sam ili 300.000 ako je oženjen – tada je odgovor NE. Gotovo 3/4 ljudi koji pružaju kapital za startupe su ljudi koji nisu prijatelji, susjedi, zaposlenici ili obitelj ne sustižu uvjete za SEC akreditaciju.U stvari, 32% njih imaju prihode kućanstva od 40.000USD ili manje, a sedamnaest posto njih ima negativnu netto vrijednost.
  4. Start-upovi ne mogu biti financirani dugom. U stvari, dug je uobičajeni način financiranja u odnosu na kapital. Prema Federal Reserve’s Survey of Small Business Finances, pedeset i tri posto financiranja kompanija koje su stare dvije godine ili manje dolazi iz duga, a samo 47% dolazi iz kapitala. Dakle, mnogi podutetnici koriste dug umjesto (radije nego) kapitala za financiranje svojih tvrtki.
  5. Banke ne kreditiraju start-upove. Ovo je još jedan mit. Ponovno, Federal Reserve podaci pokazuju kako banke pružaju financiranje za šesnaest posto tvrtki koje su stare dvije godine ili manje. Dok se šesnaest postotaka možda ne čini puno, to je i dalje tri postotka više od prvog slijedećeg izvora – trgovačkih kredita – te je veće od mnogih drugih izvora o kojima svi govore: prijatelji i obitelj, business angels, venture kapitalisti, strateški investitori i državne agencije.
  6. Većina poduzetnika započinje business u atraktivnim industrijama. Tužno, upravo suprotno je točno. Većina poduzetnika odmah kreće prema najgoroj mogućoj industriji za startupe. Odnos između broja poduzetnika koji pokreću business u industriji i onih koji propadaju je 0.77. To znači da većina poduzetnika pokreće posao u industriji u kojoj imaju velike šanse propasti.
  7. Rast startupa ovisi više od talentu poduzetnika nego na businessu kojeg je odabrao. Žao mi je da uništavam ego, no odabir industrije u kojoj ćete poslovati ima ogroman efekt na šansu da će posao uspjeti. U posljednjih dvadesetak godina, oko 4.2% svih startupa u računalnoj i uredskoj industriji uspjelo je doću na popis 500 najbrže rastućih privatnih kompanija u americi. Samo 0.005 posto startupa u hotelskoj i motelskoj industriji i 0.007 posto startupova u industriji hrane i pića uspjelo se probiti do top 500. To znači da su šanse da se probijete na top 500 otprilike 840 puta veće ako pokrenete tvrtku koja se bavi računalima, nego tvrtku koja ima motel, hotel ili restoran. Ne postoji ništa što je bilo tko drugi otkrio o talentu poduzetnika, a da ima veći utjecaj na razvoj novog businessa.
  8. Većina poduzetnika je financijski uspješna. Sorry, ovo je još jedan mit. Poduzetnici stvaraju mnogo bogatstva ali je ono nejednako raspoređeno. Tipični profit kojeg ostvari direktor-vlasnik je 39.000USD godišnje. Samo gornjih deset posto poduzetnika zarađuje više od svojih zaposlenika. A tipični poduzetnik u pravilu zarađuje manje novaca nego što bi inače zaradio da radi kod nekog drugog.
  9. Mnogi startupovi postignu ciljeve rasta prodaje koje traže investitori. Niti približno točno. Od 590.000 tvrtki s najmanje jednim zaposlenim koliko ih je godišnje osnovano u americi, podaci US censusa pokazuju da manje od 200 dostignu 100mil USD prodaje u šest godina koliko venture kapitalisti navodno traže. Oko 500 tvrtki dostignu 50mil usd prodaje koje spominju sofisticirani anđeli poput onih Tech Coast Angels i the Band of Angels. U stvari, samo 9.500 kompanija dostignu 5mil usd prodaje u toliko vremena.PO
  10. Pokretanje businessa je lagano. Nije, i većina ljudi koja pokrenu posao ne uspiju u tome. Sedam godina nakon početka procesa, samo jedna trećina poduzetnika ima tvrtku s pozitivnih novčanim tokom većim od mase plaća i troškovima vlasnika u periodu većem od tri mjeseca za redom.

Eto, to je to. Za puno razumijevanje ipak preporučam da pročitate i engleski tekst na gornjem linku da ne bi bilo da se nešto pogubilo u prijevodu. Statistički podaci koji se ovdje navode odnose se na ameriku i naravno da kod nas ne vrijede, no na jednom visoko kompetitivnom trižištu poput amerike situacija je krajnje kristalizirana i principi bi morali funkcionirati i kod nas. Napominjem “morali” jer se neke stvari kod nas događaju sasvim drugačije, a pojedine kategorije (poput venture kapitalista i business angela) su gotovo nepoznate. Ne znam kako vama, no meni je ovaj popis mitova bio iznenađenje (a ne bi smio biti).

Misao dana:
To open a shop is easy, to keep it open is an art.

13 replies on “10 najvećih mitova o poduzetništvu”

Paa, očekivala sam veći šok, s obzirom na najavu ;)

Nema nekih velikih iznenađenja. Gledaš malo poduzetnički svijet oko sebe i sve ti je to odavno jasno, možda ne tako jasno formulirano, ali to je to.

Ja se ponekad pitam: why, o why MM?! Mislim da si i ti pisao nešto u smislu kako je poduzetništvo stil života, a ne nešto što si nakalemiš na život.

Iskreno govoreci, nisam previse iznenadjen – osim onim o bankama.

Jako bih volio naci negdje podatak koliko startupova financiraju nase banke.

Nisam ocekivao niti da je u Americi taj postotak tako visok.

Osim toga, cini mi se da je analiticar jako zainteresiran za pokazatelje kao sto su rast i proboj medju najvece i najbolje i najbrze. Nisam siguran da svaki poduzetnik ima iste ciljeve.

Par komentara:

1. The book is in the mail. ;)

2. Ono što je meni osobno najzanimljivije jest da neki od ovih mitova uopće nisu mitovi kad je riječ o visokoj tehnologiji, informatici i sličnom. Npr: “Venture capitalists are a good place to go for start-up money. Not unless you start a computer or biotech company.” (Tu si u svom prijevodu izostavio ključnu riječ.)

3. @neutrino: Svatoga tko pokreće business koristeći revolving kartice za neke troškove i slično fnancira banka, bar djelomično.

4. Bilo bi zanimljivo vidjeti ovakvu listu za hrvatsku ili barem europsku ekonomiju. Naravno, neki mitovi bi bili sasvim različiti.

“To znači da su šanse da se probijete na top 500 otprilike 840 puta veće ako pokrenete tvrtku koja se bavi računalima, nego tvrtku koja ima motel, hotel ili restoran.”
Nije primjenjivo na jadranskoj obali! “Zimmer frei” ili IT? :-)

gle,
mi smo država u kojoj su mnoge stvari drugačije
kod nas VC i business angeli praktički ne postoje
kod nas se manje-više svi financiraju dugom

kod nas postoji izgrađeno mišljenje da je tvrtka koja je prestala s poslovanjem sramota i gubitak (što ne mora biti slučaj)

kod nas je udio sive ekonomije visok pa neke industrije mogu preživjeti bolje od nekih drugih

kod nas je mnogo toga drugačije, no osnovni principu o kojima treba razmišljati su na gornjem popisu

“Samo gornjih deset posto poduzetnika zarađuje više od svojih zaposlenika.”
A je li ovo iznenađenje?
Meni je vrlo iznenađujuće da bih poslodavcu ja trebao plaćat kavu?

Da pomalo iznenadjujuce, ali cak i kod nas potpuno istinito, ali pod jednim uvjetom.
Ako poduzetnik redovito i uredno placa sve svoje obveze prema drzavi, dobavljacima, partnerima i zaposlenicima i ako ulaze, a ulagati mora, u firmu njegovi godisnji prihodi su (u mom konkretnom slucaju) su malo veci od stalno zaposlenih u istoj firmi, a o riziku i radnom vremenu nema potrebe pisati :-)

postoji i u Hrvatskoj studij o poduzetništvu gdje se može naučiti poprilično o istinama i mitovima vezanim za poduzetništvo.
“Poslijediplomski studij poduzetništvo” na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, voditeljica studija je dr. sc. Slavica Singer

Kad sam se, prije godinu-godinu i pol) raspitivao o programima i načinima za startanje poduzetništva (u Zagrebu), koji su se reklamirali kroz agencije i banke, ispalo je da se kredit može dobiti samo uz nekretninu kao zalog (omjer ako se sjećam 1:1.3), te da se sredstva ne smiju iskoristiti za kupnju softvera, nego samo hardvera (Gradski ured za gospodarstvo, ako se ne varam)!
Mislio sam da je zabuna u pitanju, no ispalo je da je tako, da bi se nabava SW eventualno mogla ugurati u nabavu HW. Izgleda da se nematerijalne stvari (SW, intelektualno vlasništvo, patenti, trademarks, autorska prava) u ovim krajevima tretiraju kao “ništa” ili “svačije”. Treba platiti za HW, no zašto plaćati za SW kad se može kopirati tek tako, valjda se zato to i ne financira.
Dodatni otežavajući faktor je blokiranje uzimanja SW na leasing otkad je novi zakon stupio na snagu… Kao da se birkoracija natječe tko će više otežati situaciju.
(Prije nego netko posta komantar tipa “pa uzmi Linux/PHP/MySQL itd. to je besplatno”, treba shvatiti da pogled iz tehnološkog i poslovnog kuta nisu isti)

Leave a Reply to voja Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *