Što nam se dogodilo?

Jučer navečer sam bio na premijeri dokumentarca Dan nezavisnosti, koji govori o nekoliko dana građanskog neposluha prije 11 godina kada je preko 100.000 ljudi izišlo na trg i mirnim prosvjedom pokazalo što misli o tadašnjem postupku vlasti.

Pitam se, gledajući te snimke, što bi se danas moralo dogoditi da se desi isti takav prosvjed? Da li nas je netko u međuvremenu lobotomirao, umrtvio, pa više nismo u stanju reagirati na takve stvari? Afere se smjenjuju kao na pokretnoj traci, jedva da bilo koja ostane u žiži javnosti duže od jednoga dana a već dobijemo novu?

Da li vas je strah za radno mjesto? Hoćete li otplatiti ratu kredita? Hoćete li stići na najnoviju epizodu Big Brothera? Imate li, uostalom, kod kuće dovoljno veliki televizor? Kako stoje koeficijenti na kladionici? Da li ste se imali prilike provozati po ovim novim autocestama? Da li je vaš brat/sestrična/kolega/susjed jedan od 129.000 sretnika? Ako pogledate čašu vode prema svjetlu ima li ona žućkastu boju?

Gdje su autoriteti? Tko je je novi Vlado Gotovac i zašto ga sakrivate?

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ships smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I cant hear what youre sayin.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I cant explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.

7 Replies to “Što nam se dogodilo?”

  1. Mislim da će sve i ostati na tom prosvjedu. Bio je to početak kraja jednog teškog desetljeća, iako je trebalo pričekati još pune tri godine za “konačni rasplet”. Aktualne afere, koliko god bile ozbiljne, teško da će izvući ljude na ulicu. Barem ne u tolikom broju kao otvaranje avenue malla ili lokalnog lidla.
    Što se pojedinaca tiče – pokretača, predvodnika – slažem se da je Gotovac bio posljednji koji je govorio i kojega se slušalo, od prosvjeda pred komandom pete vojne oblasti do prosvjeda za stojedinicu.
    Nažalost.

  2. idemo dalje, slijedeći!
    ajmo HEP, stani u red ne guraj se!
    šta nam je još ostalo…hm…treba ove starkelje do kraja prije izbora…nek crknu od sreće..hm..ZNAM!..ovaj,..zna se!
    Evo, Hvar! ili Vis..Brač…Rab..ajmo…ponude čekam..halo.

  3. Svaka čast Gotovcu, ali nisam ga baš doživljavao kao autoritet (ionako uz autoritete vežem uglavnom loše osjećaje).

    To što se dešavalo sa stojedinicom je puno gore od stvari koje se dešavaju danas. Kada bi se takvo nešto ponovilo bilo bi ljudi koji bi se pobunili.

  4. S Gotovcem je HSLS jos na nesto i sličio; nakon razlaza, čak je i on pokleknuo pred taštinom, ali ostao je sjajan govornik (sve dok ne bi poceo vikati pa skrenuo u falset)i zadržao ono elementarno – poštenje.
    Ne mislim da se ona noć više ne bi mogla ponoviti, vjerojatno bi, da postoji ista onakva opresija i mrak; i sad nas varaju i kradu, ali ona varanja i kradje su bile bas ratni zločin, a ova su samo zlocin i cinjenica je da se ipak lakse dise nego krajem devedesetih. A zasto ti mrak to ne bi bio?

Leave a Reply

Your email address will not be published.