Comments on: Kakve političare želimo?

By: Političari - Populizam i Liderstvo « Cronomy

Političari - Populizam i Liderstvo « Cronomy — Wed, 29 Aug 2007 07:12:05 +0000

[...] Drugi su već pisali o sličnoj i povezanim temama. Mrak je pisao prije koji tjedan “Kakve političare želimo” a i ZvoneRadikalni se u Srpnju slično pozabavio sa pitanjem Kakvu Stranku Želim - ili What [...]

By: mrak

mrak — Sun, 19 Aug 2007 07:22:13 +0000

Rajko Ostojić a ne Ranko, Ranko je koordinator devete izborne jedinice i bivši ravnatelj policije

a inače glede Rajka, gledao sam ga u nedjeljom u 2, a dao sam si i truda pogledati njegovu prezentaciju na http://zdravstvo.sdp.hr i on mi se čini kao najbolji prezentator kojeg SDP ima (pa čak i bolji od profesora ljube jurčića)

By: Kukuriku

Kukuriku — Sun, 19 Aug 2007 01:13:53 +0000

Ranko Ostojich i Davorko Vidovich su kljuc SDP-ovih izbornih rezultata. Na zalost, nijedan od njih nije u stanju jasno, razgovjetno formulirati politiku prema penzichima i zdravstvu. Mozda tu nesto i ima, ali ni onome tko je najupucheniji nije jasno sta zapravo govore, osobito Vidovich. Dodatna je teskocha da nije stvar samo u tome da su penzioneri veliko biracko tijelo koje se treba kupiti. Pitanje zivotnog osiguranja, i zdravstvenog i mirovinskog mozda su kljucni socijalni problemi, koji potjechu od demografije, promjena industrijske strukture i optimalno formuliranog radnog prava. Mirovinska reforma kako ju je proveo Vidovich je bila katastrofa - ona je, kao uostalom i kojegdje drugdje u svijetu - samo pokrenula trziste kapitala, a nije potakla rjesavanje problema penzionera. Pa su na vidjelo ispali novi i stari i kojekakve gluposti. Postojala je ideja o nultom stupu, ali Vidovicheva ekipa je nije bila u stanju operacionalizirati, predstaviti kvalitetno javnosti i pobijediti lobije koji su protiv nje. Produzenje radnog vijeka je kljucno, no da bi ono imalo i industrijskog efekta, da ne bi bilo teret, potrebno je poticati industriju kod koje je profitabilno iskustvo a ne samo jeftini rad balavaca. Koja je to industrija? Koja su to radna mjesta? Nema sanse da se kod SDP-a dobije jedna tako jasna formulirana politika. Na zalost. Tu je jos uvijek prica, dajmo sansu mladima. Tako Sanaderova trgovacka politika dobija na tezini. Pobijedit ce vas koalicijama. A da ne bi bilo tako treba otvoriti perspektibvu ljudima srednjih godina i starijima. Ne, platiti im, ne povecati im penzije, nego im dati perspektivu, da imaju sta raditi. Sta bi radili, ako nisu kapitalisti, tko zna?

By: crveno-bijeli svijet

crveno-bijeli svijet — Sat, 18 Aug 2007 17:25:44 +0000

Mislim da nema smisla čuditi se što je pitanje “lijevih” i “desnih” u Hrvatskoj toliko važno. Hrvati su se u 2. svj. ratu izrazito podijelili. Rata 91-95 ne bi bilo bez hrvatskog nacionalnog pitanja. Ni Slovenci ni Bošnjaci ni Crnogorci ne bi ni razmišljali o svojoj državnosti da ju Hrvati pod svaku cijenu nisu htjeli ostvariti. Naravno, Milošević je glavni ako ne i jedini krivac za krvoproliće, ali da nije bilo tolike (ne kažem neopravdane) odbojnosti Hrvata prema konceptu Jugoslavije, stvari bi bile drugačije. Budimo iskreni, Jugoslavija bi u Evropskoj uniji bila respektabilna država. A bez rata i s njim povezanog gospodarskog nazadovanja bila bi vrlo vrlo respektabilna država.

Politička težina koju bi jedina evropska stvarna multietnička i multireligjska država (uz pretpostavku mira i demokratski sređenih unutarnjih (konfederalnih) političkih struktura i uspješno provedene tranzicije) imala u Bruxellesu je danas za sve nove članice EU nezamisliva.

Ali, kako Hrvatima i Srbima objasniti da se u današnjem globaliziranom svijetu jedna Njemačka osjeća malenom i nemočnom bez ujedinjene Evrope iza sebe? Ništa lakše nije ni jednom Nijemcu objasniti uzroke naših ratova…. U suvremenom svijetu su već odavno sva pitanja svedena na ekonomski aspekt.

I tu se krije odgovor na pitanje kako to da se u doba kad je ekonomija očigledno važnija od pitanja “lijevih” i “desnih” (A kad zapravo nije?) najviše diskusije vodi oko političkih boja.

A što drugo očekivati kad su izrazito važni dijelovi države i gospodarstva kod nas “tradicijski” povezani s bojom stranačke knjižice!? Redom, u pravosuđu se napredovanja povezuju s time, u zdravstvu se sve do nekakvog šefa odjela koji je čista stručna funkcija zna tko je na kojoj strani, i prema tome se dijeli novac. U građevinskoj industriji, koja izravno ovisi o promjenama GUPa (ne mislim samo na Zagreb, nego na sva ona sitna selca i zaseoke na atraktivnim lokacijama na obali), moraš imati nekoga iz politike da bi mogao uspješno poslovati (ili imati viška novaca - za potplaćivanje). Primjer koji se mnogima možda čini nebitan, ali je simptomatski: HDZ je početkom devedesetih promijenio pravilnik (ili zakon?) o primanju mladih liječnika na specijalizaciju. Umjesto šefa odjela, koji je oduvijek bio odgovoran za rad svog odjela, pa je stoga sam birao suradnike, danas zadnju riječ ima ravnatelj bolnice. Pa se sada specijalizacije dijele po rodbinskoj vezi ili po političkoj vezi ili po debljini plave kuverte. Ako si upravo došao s medicinskog fakulteta i imaš krivo (srpsko) ime, a nemaš drugačiju vezu, u današnjoj Hrvatskoj možeš dobiti, koje li ironije, samo posao kao doktor na razminiravanju…

Naravno da postoje firme kojima je bitna samo struka, ali samo s njima nećemo nikad na zelenu granu.

Rječju, treba depolitizirati i postaviti na ekonomske osnove funkcioniranje cijele države.

Zvuči banalno, ali poslovi se u tržišnoj ekonomiji dobivaju na stručnoj i ekonomskoj osnovi. I to ne samo investicije nego i zaposlenja.

Ili, ne treba nam konkurencija stranačkih knjižica nego konkurencija rada.

Kad se samo sjetim da nitko više ni ne priča o lustraciji, ne zbog revanšizma, nego da se postavi sve na zdrave noge.

U Njemačkoj suradnici Stasija (njemačke Udbe) ne smiju biti na nikakvim voditeljskim mjestima državnih institucija, ne u svečilištima, sudstvu, bolnicama. Kad je CIA prije 2 godine isporučila par CDa (tzv. Rosenholz datoteka)s novim imenima provjeravao se svaki pojedinac u svakoj državnoj službi u Njemačkoj…

Nije mi uopće jasno po kojoj zdravoj logici jedan Fond za privatizaciju uopće smije biti kontroliran od strane vlade. Instituciju koja se bavi prodajom društvene imovine vode ljudi izravno povezani i provjereni od stranke koja je taj tren na vlasti. Pa ta institucija bi trebala biti neovisnija od pape i transparentnija od Jardanskog mora :)

Nemreš bolivit

By: puzz

puzz — Sat, 18 Aug 2007 12:36:18 +0000

I još nešto — to ne znači da Rudy nije i sam pridonio smanjenju kriminaliteta. Jedino što velika većina tog smanjenja nije rezultat njegove politike.

Idem sad na planinarenje, razmišljati ću još malo o tome na vrhu Bjelolasice večeras. Uz veliko Laško ;-)

By: puzz

puzz — Sat, 18 Aug 2007 12:32:22 +0000

Ne kažem da se neće vidjeti rezultati, ali definitivno se neće vidjeti rezultati onih poteza za koje je bila potrebna “vizija” (jer su oni po definiciji dugoročni). A i oni rezultati koji se vide — prošla vlast će ih svojatati kao “Vi ste krenuli od povoljne situacije koju smo mi stvorili. Djelomično ste i pokvarili, jer, da smo mi bili na vlasti bilo bi još i bolje.”. Ponekad s pravom, a ponekad ne.

Glede Rudyija, ne nisam mislio na to. Čitao sam negdje par članaka o padu kriminaliteta u USA, pa se i to spominjalo. Levittovo objašnjenje može i ne mora biti ispravno, ali u svakom slučaju Rudy je tu dobio svoju priliku i ostao upamćen. Na žalost ne mogu sada naći linkove da me ubiješ :(

By: mrak

mrak — Sat, 18 Aug 2007 11:54:52 +0000

ja mislim da su četiri godine više nego dovoljne da se vide vrlo konkretni rezultati nečije vlasti, dapače, ja garantiram da je prvih šest mjeseci dovoljno

a glede rudya, to je ona fora iz freakonomics vs. tipping point?

By: puzz

puzz — Sat, 18 Aug 2007 11:46:49 +0000

Problem s politikom je jednostavan — niti jedan političar nije dovoljno dugo na vlasti da bi se vidjeli rezultati njegove ekonomske politike. Jer, četiri godine jednostavno nije dovoljno. I glasači, onda, u svakom trenutku imaju ekonomske rezultate — ne trenutne vlasti nego miš-maš onoga što je napravila sadašnja, prethodna, pret-prethodna… vlast. Koga točno kriviti, i koga onda uzdizati u nebesa?

Zanimljiv prijer je npr. R. Guliani, gradonačelnik NewYorka. On se proslavio kao čovjek “jake ruke” prema prijestupnicima i kriminalcima, i stvarno — za njegove “vladavine” kriminalitet je pao. Međutim, istraživanja koja sam imao prilike čitati su došla do zaključka da bi stopa kriminaliteta ionako pala zbog nekih drugih okolnosti (kao što je već padala diljem SAD-a).