I kada smo Barack Obama i ja…

Zadnjih nekoliko dana sam na YearlyKos konferenciji u Chicago-u. YearlyKos je konferencija koja je nastala kao rezultat entuzijazma ekipe koja se okupila oko dailykos.com web sitea, a koji je najpopularniji i daleko najutjecajniji politički blog na svijetu, a na čijem je primjeru nastala i naša hrvatska pollitika.com.

Blogeri koji prate američku politiku, osobito ovi koji prate američke demokrate su u posljednjih nekoliko godina poslati vrlo moćna gomilica na temelju čijeg se pisanja i komentiranja sasvim pouzdano može reći kako su neki kandidati iznikli ili pak potonuli, a mnogi smatraju kako je upravo zahvaljujući internet zajedinici u cijelosti promijenjen tijek posljednjeg izbornog ciklusa za kongres i senat kada su demokrati nakon dugog niza godina ponovno u većini.

Na samoj konferenciji se u petnaestak dvorana govorilo o različitim elementima online djelovanja, od analize politike, web videa, praćenja kampanja, anketa pa sve do nauuke i znanosti na internetu ili pak globalnom zagrijavanju. No da bi ilustrirao značenje i snagu ove samonikle organizacije vrijedi reći kako je 250 novinara (počevši od CNNa na dalje) pratilo 1.500 blogera, ili još bolje da vam spomenem neke od govornika koji su se obratili skupu. U četvrtak na večernjem keynote govoru, govorio je Howard Dean. Howard Dean je bio predsjednički kandidat 2004 godine i on je ujedno prvi kandidat koji je (slučajno ili ne) uspio iskoristiti internet kao mehanizam za lansiranje svojih ideja. Howard Dean je na kraju ispao iz igre i nije ušao u finalni sraz s republikancima, no zauvijek je promijenio poimanje politike i utjecaja interneta na politiku, a danas je i predsjednik DNCa što je valjda ekvivalent predsjednika demokratske stranke (evo primjera gdje predsjednik stranke nije i premijer). U petak ujutro, govorio je Wesley Clark. Američki general, također predsjednički kandidat koji je u vrijeme Clintona bio zadužen za operaciju nad Srbijom. U subotu ujutro trebali su gostovati Nancy Pelosi, prva žena na čelu američkog kongresa i Harry Reid, vođa američkog senata (zbog zasjedanja kongresa i senata na temu državong budžeta i izglasavanja pojedinih zakona koji bi omogućili Bushu neka dodatna prava u borbi protiv terorizma – društvo nije stiglo).

No vrhunac cijele priče je bio Presidential Leadership forum koji se dogodio jučer, a u kojem je sudjelovalo 7 od ukupno osam demokratskih predsjedničkih kandidata. Sudjelovali su dakle; Barack Obama (kojem je bio i rođendan i kojem je 2000 prisutnih otpjevalo “happy birthday”), Hillary Clinton (koja je bila izzviždana nekoliko puta), Denis Kuchinich (naše gore list), Chriss Dodd, Bill Richardson, John Edwards i Maurice Gravel. U prvih sat i četrdeset i pet minuta, organizirana je debata na temelju više od pet stotina pitanja koja su prikupljena putem interneta, a nakon toga je svaki od kandidata održao kraći meeting u zasebnim dvoranama.

Da vas ne gnjavim s time tko je što rekao, imam nekoliko rečenica koje su mi padale na pamet tijekom dana. Kao prvo, osiguranje. Ako se sjećate, na saboru HDZa da bi ušli u dvoranu morali ste proći detektore metala i rendgen za torbu koju bi eventualno imali. Ovih sedmero ljudi koji su vrlo očigledno bili okruženi osiguranjem i policije i tajne službe nisu imali nikakvo posebno osiguranje. Dakle da sam htio, mogao sam ušetati u zgradu s bilo kakvim oružjem i napraviti veliki nered. Drugo, kada je cijela stvar počela, na pozornici (koja je od mene bila udaljena nekih 30ak metara) vidjeli ste sedam kandidata, no po mojem mišljenju samo tri predsjednika i to je strašno očigledno. To su Barack Obama, John Edwards i Hillary Clinton. Za ostale je očigledno kako su u tu trku uletili ne zato da pobijede (a od Chris Dodda i Maurice Gravela ste to mogli i jasno čuti) nego zato kako bi neke od tema koje zastupaju digli na nacionalnu razinu. Hillary Clinton nije omiljena među blogerima unatoč visokim rezultatima u anketama, i njezin dolazak na konferenciju je bio više pokušaj približavanja i krpanja starih promašaja nego stvarni iskorak prema internet populaciji. U nekoliko navrata je bila izzviždana, a osobito u trenutku kada su kandidati bili pitani hoće li i dalje primati novce od Washingtonskih lobista – jedino je Clintonica uredno rekla da hoće, ostali su se izmotavali dok su Obma i Edwards jasno rekli kako nikada nisu niti neće primiti novac za kampanju od lobista. Barack Obama je totalna hipnoza, čovjek ima fenomenalan glas i iznimno je uvjerljiv, dok je po mojem mišljenju John Edwards budući američki predsjednik. Pogledajte video koji sam snimio (sorry, kamera je malena, ja nisam neki snimateljski talent i rasvjeta je bila vrlo ograničena):

Druga stvar koja je bila očigledna samou pojedinačnim diskusijama je slijedeća. Kao prvo, da bi uopće mogli otići do određenog kandidata morali ste se prijaviti i jedna osoba se mogla prijaviti samo jednome kandidatu (jedino ako ste imali press iskaznicu ste mogli šetati uokolo) i hrpa ljudi kod John Edwards je bila uvjerljivo najveća. Ujedno, Edwardsova prezentacija je bila u dvorani koja je bila presložena u amfiteatar tako da je Edwards doslovno bio okružen svojim budućim glasačima, a nastupio je bez sakoa u košulji. Svi ostali kandidati, uključivo i Obama nastupali su ex catedra. Tijekom brekout sessiona svojem kandidatu ste bili u mogućnosti prići na metar-dva udaljenosti, tijekom debate to naravno nije bilo moguće.

Eto toliko od mene iz Chicaga.

Misao dana:
We need to internalize this idea of excellence. Not many folks spend a lot of time trying to be excellent.

10 Replies to “I kada smo Barack Obama i ja…”

  1. Što se tiče osiguranja političara – mislim da je učestalost zatvaranja glavnih prometnica u glavnom gradu kod nas najveća na svijetu, a da ne spominjem osiguranja predsjednika i premijera, policijske pratnje ministara na putu do aerodroma i slično. Shvaćam da je osiguranje potrebno, ali na ovakav način sigurno nije.

    Nekako mi se čini da će biti uska bitka između Obame i H. Clinton. Prvi ima tu neku čudnu moć, a Clinton ipak dolazi iz politički brendirane obitelji…

  2. @vinkomar: da, edwards je moja dijagnoza, vidjeti ćemo kako će se stvari razvijati, no onako gledajući njih 7 to je moja dijagnoza koja uopće nije nastala temeljem anekta ili neke dublje analize; ja sam samo gledalo tko je od njih predsjednik (a nedavno sam napisao tekst o onom hardingu, to je identični način racionalizacije)

    @berislav: ne, zašto bi se preselili? amerika je zabavna i tu se dobro osjećam, no to nikako ne znači da bih se ovdje rado i preselio, no svaku godinu-dvije po desetak dana je sasvim prihvatljivo

    @linus: jedna hrvatska popularna političarka mi je u jednome času opisivala kako su išli na put u makedoniju i koje osiguranje su tamo imali; zaključak priče je da što u veću “rupu” ideš (svo poštovanje makedoncima, on citiram rečeno) to je osiguranje veće, neprimjerenije i bahatije

    @linus: moj je stav da je amerika previše konzervativna zemlja da bi pustila crnca ili ženu za predsjednika, jednostavno to ne vidim, a razgovarajući s brdo ljudi ovdje samo sam učvrstio stav o tome; ono što bi se moglo desiti je da dobiješ kombinaciju edwards, obama – njih dvoje su kompatibilni na više razina

  3. Baš ne pratim što se događa preko bare, od tih kandidata jedino više detalja znam o Baracku i Hillary, ali gledajući tu tvoju snimku stvarno mi Edwards najviše djeluje predsjednički. O konzervativnom američkog glasačkom tijelu najviše su svjedočili prošli izbori, tako da mislim da imaš dobar hunch.

  4. Jon Edwards je kenedijevski tip kandidata koji se sviđa najširim masama. Za prošle izbore kada se isto kandidirao, svoju kandidaturu je javno objavio u emisiji Daily show Jon Stewarta što dovoljno govori o osjećaju njegovog tima. Tada sam ga gledala i čovjek je stvarno uvjerljiv (koliko to već političari mogu biti)i duhovit čak i za Daily show. Ne bih htjela spekulirati i prognozirati tko će biti novi američki predsjednik (jer uistinu to nama ovde ništa ne znači, kao ni Amerikancima)ali shvaćam kako si podlegao njegovom šarmu.

  5. Pingback: I kada smo Barack Obama i ja … at izbrano

Leave a Reply

Your email address will not be published.