Chicago 2007

Eto mene dakle u Chicago-u. Putovanje je prošlo dosadno, znam da nije nešto ali kada se vozite avionom, dosada je kvaliteta koja se traži. Krenuo sam sa zagrebačkog aerodroma koji se u nekim svjetskim okvirima može uspoređivati s malo većim autobusnim kolodvorom, zaglibio na Heatrowu u bezgraničnim security provjerama (malo je bila frka s vremenom, gužva povelika, pa sam u panici hoću li stići na let zaboravio skinuti remen i bberry pa sam zaradio i dodatni security check te test na eksplozive - apparently moj bberry je siguran i neće eksplodirati).

Do US of A sam letio sa United Airlines u Boeingu 777 i sjedio sam na predzadnjem sjedalu u avionu (što znači da sam bio blizu neograničene količine pereca i Coca&Cola-a), u avionu sam pogledao 300 koji svakako preporučam vidjeti (genijalan film, ali genijalan, sjajna fotografija, odlična priča i još bolji dijalozi), još jednu komediju s Will Ferrelom (nešto o klizanju, film nije toliko dobar da odete u kino radi njega ali dovoljno dobar za videteku ili subotnji film na TVu), dovršio sam Malcolm Gladwellov Blink, i Nosferatu od Roberta Dohretya (dio Area 51 serije). Zanimljivo da Nosferatu u jednome času govori i o dijelu Grčke povijesti koja je opisana u filmu 300.

Stigao u Chicago u 15h po lokalnom vremenu (dakle oko 22 po zagrebačkom), zaglibio na imigrationu gdje je također bila gužva i potom čekao kofer nekih sat vremena i taman kada sam izgubio nadu i pretpostavio da je završio u Murmansku sletio je kroz otvor na stropu u moje ruke. Odsjedam u Hyatt Regency Chicago hotelu koji je smješten doslovce u centru grada, točno na mjestu gdje Michigan avenue završava a počinje glasoviti Magnificent mile. Hyatt nema shuttle autobuse do O Hare aerodroma pa sam bio prisiljen koristiti uobičajeni autobus koji se nije pojavio tako da sam na kraju podijelio taksi s nekom starijom židovkom koja se taman vratila iz Izraela i nakon 24 sata putovanja je imala štogod za zamjeriti customer servisu autobusne kompanije, te nekom curom koja se vratila iz Kine i kako se činilo po broju kofera dramatično dodatno narušila uvozne kvote kineske robe u ameriku.

Temperatura je blizu 40C i za nas koji se odjevamo u crno nije baš idealno vrijeme za šetanje.

Snimio sam jučer navečer tijekom šetnje Millenium park koji me prije dvije godine fascinirao, pa sada i vi možete vidjeti gdje se krećem. Večeras je kick-off party konvencije na kojoj sudjelujem, no o tome više u slijedećih nekoliko dana.

Misao dana:
Whether we look at the glass as half empty or half full it doesn’t matter- both reveal our inherently human condition - we all are missing something - what you use to fill the emptiness will make the difference… for eternity.