Categories
Literatura Politika

Blink, Warren Harding vs. Ivo Sanader

Blink je naziv posljednje knjige Malcolma Gladwella, a koja objašnjava fenomen zbog kojega ste ovaj tekst odlučili pročitati do kraja, i ja ću ga ilustrirati na Warren Harding fenomenu.

Slijedi prijevod dijela trećeg poglavlja (slobodni prijevod, djelomično kraćen):

Jednog ranog jutra 1899., u vrtu Globe hotela u Richwood, Ohio, susrela su se dva čovjeka. Jedan je bio odvjetnik i lobist imenom Harry Daugherty. On je bio čovjek crvena lica i ravne crne kose. On je bio Machiavelli politike Ohia, klasična siva eminencija, dobar sudac karaktera ili, u najgorem slučaju, političke prilike. Druga osoba je bio novinski urednik iz malog gradića Marion, Ohio, koji je u tome času bio udaljen sedam dana od pobjede za Ohio državni senat. Njegovo je ime Warren Harding. Daugherty ga je pogledao te je bio odmah zaprepašten onime što je vidio. Kao što je novinar Mark Sullivan napisao:

Vrijedi pogledati Hardinga. U ono vrijeme imao je 35 godina. Veličina njegove glava, crte lica, ramena i torzo su obuzimali pažnju; proporcije jednog u odnosu na drugo su bila takve da bi ga bilo tko u bilo kojim uvjetima proglasio zgodnim – u kasnijim godinama kada je postao poznatiji, riječ “Rimljan” je povremeno bila korištena kako bi se opisala njegova pojava. Kada bi ustao, njegove noge su bile upečatljive i u proporciji s ostatkom tijela, lakoća kojom se kretao i stav odavali su dojam fizičkog dostojanstva i energije. Njegove široko postavljene oči, gusta crna kosa, i brončani ten davali su mu dopadljivost indijanca. Pristojnost kojom je svoje sjedalo dao strancu sugerirali su istinsko prijateljstvo prema ljudima koji ga okružuju. Njegov glas je bio očigledno rezonantan, muški i topao. Pažnja koju je posvećivao odijevanju odudarala je od male sredine iz koje je došao. Njegovi nastup sugerira dobronamjernost i želju da ugodi svakome.

U tome času, kada je Daugherty pogledao Hardinga, ideja mu je pala na pamet a koja će promijeniti tijek Američke povijesti: Ne bi li bilo sjajno da ova osoba postane Američki predsjednik?

Warren Harding nije bio osobito inteligentna osoba. Volio je igrati poker i golf, volio je piti i, više od svega, ganjati žene; u stvari, njegovi seksualni apetiti su postali dio legende. Kako se dizao s jedne političke funkcije na drugu nikada se nije isticao. Bio je neodređen u stavovima i nezainteresiran za politiku. Njegovi govori su bili opisani kao “vojska pompoznih fraza u potrazi za idejom”. Nakon odabir au senat 1914 godine, bio je odsutan u debatama o pravima žena i prohibicije – dva najveća politička problema tog vremena. Polako i stabilno je napredovao od lokalne politike Ohia samo zato što ga je tjerala njegova supruga Florence, a u svemu ga je pratio i iza scene “sređivao” Harry Daugherty i naravno, zato što je s godinama postajao fizički sve neodoljiviji. Na jednome je banketu jedan simpatizer uzviknuo “Zašto, pobogu, pa on izgleda kao senator!” – te je tako i postao senator. Harding je, prema njegovom bigrafu Francisu Rusellu mogao odjenuti togu, stati na pozornicu i odglumiti u Julije Cezaru. Daugherty je sredio da se Harding obrati Republikanskoj konvenciji 1916 godine, samo zato jer je znao da ljudi moraju vidjeti Hardinga kako izgleda i čuti njegov glas da bi bili uvjereni u njegovu sudbinu da postane američki predsjednik. 1920. Daugherty je protivno Hardingovoj želji uspio natjerati Hardinga da se kandidira za predsjednika.

Harding je ušao na repulikansku konvenciju kao šesti od ukupno šest kandidata. Daugherty nije bio zabrinut. Konvencija se zakomplicirala u pat poziciji između dva kandidata, pa su delegati, kao što je to Daugherty predvidio, morali potražiti alternativnog i neutralnog kandidata. Kome će se okrenuti u tako ozbiljnom trenutku, ako ne čovjeku koji doslovce zrači razumom, dostojanstvom i koji prije svega izgleda predsjednički? Šefovi Republikanske stranke su mahali rukama i počeli se pitati postoji li jedan kandidat oko kojega bi se svi mogli složiti? Jednom ime je odmah iskočilo: Harding! I tako je senator Harding postao predsjednički kandidat, a kasnije te jeseni nakon kampanjekandidat Harding je postao predsjednik Harding. Odslužio je svega dvije godine prije nego što je umro od infarkta. On je bio, kako se mnogi povjesničari slažu, jedan od najgorih predsjednika u Američkoj povijesti.

Knjiga Blink govori o odlukama koje donosimo u treptaj oka a kasnije racionaliziramo zašto smo baš tako odlučili. Često su takve odluke točne i opravdane, no ponekada, kao u slučaju Warrena Hardinga vode u katastrofu.

Misao dana:
A sada zamijeniti ime Warrena Hardinga s Ivo Sanader i pročitajte ponovno.

23 replies on “Blink, Warren Harding vs. Ivo Sanader”

A tko je Ivin Daugherty? Meni se više ova priča čini paralela s aktualnim američkim predsjednikom, osim što su Bushovi Daughertyji pogonjeni ozbiljnijim motivima od njegovog pigmalionstva.

Warren Harding nije bio osobito inteligentna osoba.

Uza svu moju subjektivnost u konkretnom slučaju, mislim da ove dvije situacije nisu usporedive; dok za usporedbu hardinga i sanadera imamo vrlo konkretne dokaze.

Koji si ti škrtac :))

Od danas, besplatno poglavlje Gladwellovog Treptaja je III — Pogrešan dojam o Warrenu Hardingu: zašto nas privlače visoki, tamni i zgodni muškarci (PDF, oko 500k)

ok. mrak, zgodna ti je ova paralela s Blinkom i Hardingom. samo isto si mogao – i bilo bi mnogo vjerodostojnije given the actual situation in CRO – staviti priču u kontekst Lepog Zokija (jer sva je navada da će hrpu glasova dobiti jer kotira as a good looking guy)….a, ako, ponavljam ako, SDP dobije izbore, moja prokleto točna intuicija mi govori da će se Zoki pokazati Hardingom (ne Ljubičić!)…

ok. mrak, zgodna ti je ova paralela s Blinkom i Hardingom. samo isto si mogao – i bilo bi mnogo vjerodostojnije given the actual situation in CRO – staviti priču u kontekst Lepog Zokija (jer velika je vjerojatnost da će SDP hrpu glasova dobiti a conto Zokija koji se percipira as a good looking guy). ako zbog toga SDP dobije izbore, moja – do sada prokleto točna! – intuicija mi govori da će se Zoki pokazati Hardingom (ne Ljubičić!)…

sorry na duplom postu, nešto sitno sam htjela ispraviti da ne bude zabune (SDP će dobiti glasove a ne Zoki (on je već prošo’)

priča o hardingu je primjerenija Sanaderu nego Milanoviću iz jednostavnog razloga što i za Hardinga i za Sanadera znamo da su očajni predsjednici

za Milanovića to danas ne znamo

ok. ne znamo još. no vjerujem da nećemo imati prilike vidjeti ( intuicija je prokleta stvar, još kad se potrudiš saznati dovoljno informacija o nekomu/nečemu)
svejedno, dobro je što si sve to napisao; ne škodi ljude podsjetiti kako zapravo donose odluke i kako fenomen lijepoga, ugodnog oku,itd. ima veliku snagu, jaču od činjenica, itd.

ja sam davno još napisao da smatram da svaka promjena vlasti koja se dogodi u razdoblju stvaranja države (a mi smo još u fazi dok definiramo što to demokracija točno je) donosi novu kvalitetu

u optimalnom scenariju Milanović bi mogao postati katalizator društvene promjene, u nekom srednjem scenariju uvjeren sam da je milanović bolji izbor od sanadera, u nekom pesimističnom scenariju sama rošada u vrhu vlasti donijeti će novu kvalitetu i novi iskorak

win-win situacija ako se mene pita, pa čak i ako smo izgubili

ne bih se baš složila da je win-win situacija; kod srednjeg scenarija je problem nedostatka podloge za usporedbe (naime, Lepi Zoki još nije obnašao neku jaču funkciju a nekmoli premijersku); a promjena samo zbog promjene nije uvijek dobra stvar; ono što Croatiji sada treba je kontinuitet i nekakva je*** stabilnost,pod uvjetom, jasno, da Sanki (Sanader) pročisti Vladu od natruha (tipa Suzane, Vukelića, Kire i šire :))..a za što je on već dao neke diskretne naznake.

nego čitam sad tvoje stare napise (sad sam na učitelj’ci Đurđi Adlešić, pa malo šaram po Ivkošiću (btw. moj idol,isto)…i tako..odredila sam si ovu noćnu šihtu da sve što me zanima preletim…fakat, blog ti je MRAK. btw. kad stigneš sve to, to mi nije jasno, predavanje u Rijeci, ERP, pa ovo i ono..jel’ spavaš ti tu i tamo ili boluješ od insomnie?
p.s. Kolindu mi ne diraj! Ne samo zato što je iz mojeg kraja. Dobra je ona, vrlo obrazovana, itd. dakle, nije samo zgodna žena.

ne vidim kako bi bilo koja vlada pod vodstvom ive sanadera mogla biti dobra, ivo sanader je mediokritet a oni zapošljavaju samo osobe lošije od sebe (a i to samo po sebi nije puno), za zorana milanovića to ne znamo

statistički gledano, milanović je dobar izbor jer je njegov potencijal daleko veći od dokazano nikakvog Ive Sanadera

glede bloga, on ovih dana ulazi u četvrtu godinu, tako da sve što se ovdje nalazi je nastalo u tom periodu, nije to baš tako intenzivno kako se čini

zgodno mi je gledat kako se vehementno, hehe, bacaš u zaključivanje kako je zokijev potencijal veći.on what basis?? nadam se da ne oslanjaš na ove raznorazne ankete ? a njegova mladost (relativna) naspram Sankija i politička nepotrošenost može biti promatrana kao određena prednost ali isto tako i kao nedostatak..tak da ne kužim….

ma daj mi please reci jesi ti SDPovac ili barem njihov jaki simpatizer, mislim, da ne gubim vrijeme na prepisku s tobom. No, ako i jesi SDP, to ne znači da ti blog nije dobar :)) eto, ostalo mi je još par stvari iz Arhive za pregledati..

gle, moje mišljenje se u ovome času temelji na činjenici da znamo koji je potencijal ive sanadera i činjenici da ne znamo koji je potencijal zorana milanovića; moje mišljenje o sanaderu je toliko loše da teško da milanović može biti lošiji – da budem toliko direktan

s druge strane, milanović je u nekoliko tjedana koliko je predsjednik SDPa uspio pokrenuti nekoliko vrlo bitnih koraka od glasanja dijaspore (što je pozicija koju apsolutno podržavam) do održavanja obećanja i razdvajanja funkcije predsjednika stranke i predsjednika vlade (što također podržavam i o tome sam pisao davno, davno prije nego što je to uopće postala realna kombinacija)

a glede toga jesam li ja SDPovac najbolje ti može odgovoriti slijedeći tekst:

http://mrak.org/2007/03/12/jedan-vrlo-osobni-tekst-o-politici/

nisam član SDPa ali ih simpatiziram, jasno i transparentno da transparentnije ne može biti

pročitaj odličnu kolumnu Tihomira Dujmovića u VL – Ratna vlada na sudu.

A iz teksta izvlačim, onak’ da te malo pokaram:))jedan mali dio koji se odnosi na SDP (“stranku koja obećava bolju budućnost”, according to Mrak). “…Je li netko izračunao koliko je stotina tisuća eura Račan ostavio svojim bivšim suprugama ostavivši im nota bene državne stanove? …”
a sad idem pogledat ovaj tvoj link u svezi SDP (Significantly Disoriented People, according to me :))

@Merlin:
Pročitao sam jučer taj članak, i želudac mi se okrenuo od tolikih gluposti.
Tipični brainwashing za malodušne, što se mene tiče…

Ne daj bože da sud ne odbaci sve moguće sumnje bez ikakvog razmatranja jer bi to moglo ugroziti sliku o domovinskom ratu!!! Njemu smeta to što napokon neki sudac donekle radi svoj posao, i taj svoj (mentalni) problem pakira kao rodoljublje. Fuj.

btw.
Evo još jedan divni citat iz tog teksta:

“I to svijet još nije vidio: da hrvatski mediji čvrsto stanu uz tvrdnje Veritasa i četnika Save Štrpca sotonizirajući što im govori Ivan Jarnjak.

Čovjek koji je vodio policiju koja je naciji glavu sačuvala! Jer, kad mediji tvrde da Jarnjak ne govori istinu, oni zapravo tvrde da Savo Štrbac govori istinu!”

Jel treba ovo komentirat uopće? Hoćemo možda proglasit Jarnjaka svecem nepogrešivim?

ne nećemo Jarnjaka proglasiti svecem, daleko od toga…ono što mene zanima jest slijedeće: da li je istina da DO NIJE odbacio onu tužbu? Samo to me zanima, za sada..

Leave a Reply to Redpen Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *