U mreži prvog

Jutros sam ponovno gostovao u radio emisiji prvog programa hrvatskog radija “U mreži prvog” urednice Marije Gerbec Njavro. Tema emisije je bila “Ismijavanje političara na internetu”, a ja sam bio upitan nekoliko pitanja o utjecaju bloga i blogera na politički život zemlje, osobito na utjecaj ovog sitea, odnosno Pollitika.com-a, te sam komentirao cijelu priču oko jubito-a i Ivice Kirina.

Isječak u kojem govorim možete downloadati ovdje, a cijelu emisiju možete skinuti s web stranica HRTa.

Kako vi doživljavate tu cijeli priču i aferu i što bi bio ispravni potez ministra Kirina ili njegovog masterminda Sanadera? Kako se oni trebaju postaviti na sve to skupa?

Misao dana:
George is a radio announcer, and when he walks under a bridge… you can’t hear him talk.

9 Replies to “U mreži prvog”

  1. Ovak, mislim da ismijavanje putem interneta uopće nije problem. Političari su javne osobe i moraju se primit u koštac sa tom omčom oko vrata. Ako jedan ministar ne može kontrolirati svoj jezik ili ako ne uspije izgovoriti nekoliko suvislih rečenica, onda je bolje da se primi krampa i lopate, tu mu to nije potrebno, a i siguran je da se nebu našel na internetu.
    Moje je osobno mišljenje da je problem u tome što su ti ljudi došli na funkcije po političkoj liniji i da njihovo znanje ili obrazovanje nije bilo presudno za to. Još uvijek je kod nas važna podobnost, a sposobnost je u drugom planu ili uopće nije važna.
    Važno je napomenuti da u Hrvatskoj ministarski položaj ne traži nikakvu odgovornosst, a pruža vrlo mnogo benificija. Da se nekoga “zabunom” i ulovi sa prstima u pekmezu, njegova stranka i oni koji su ga doveli na to mjesto dat će sve da se to nekako zataška, pripiše nekom lošem spletu okolnosti ili pak opravdava interesima od posebnog značaja.
    Imamo državu više od 15 godina i interesantno je kako to da se niti jednom političaru nije nikada dokazalo da je nešto mutio, a svi znamo šta se radilo i šta se i danas radi. Za primjer dajem javne radove. Oko nji se vrte ogromni novci, a postoji samo nekolicina ljudi koji određuju tko će biti izvođači radova…..da tu je sigurno sve transparentno i nito nikad nije čuo za provizije i mito.
    Možda sam otišel malo predaleko, ali ovo moje riječi imaju veze sa prvobitnom temom. Nitko ne bi ismijavao javne osobe da su karakterne i poštene.

  2. Vrijeme za ispravan potez je bilo kada je Sanader birao ministra, bojim se da sada ni jedan potez nije ispravan.

  3. tomyslac,
    zašto misliš da nijedan potez nije ispravan, jedan od načina da izmjeriš nečiju veličinu je i sposobnost prihvaćanja vlastitih pogrešaka

  4. Pitanje je dali ima sposobnost da prihvaća vlastite pogreške, a što se tiče veličine kažu da je visok čovjek :)

  5. Mislim da cijelo vrijeme zapravo nije smio raditi ništa. Tek njegov pokušaj obračuna s prvim uratkom je od cijele priče napravio veliku stvar. PR-ovski salto mortale. Podsjetilo me to na uspjehe loših filmova/knjiga koji ismijavaju/osporavaju Crkvu tek nakon što je Crkva na njih reagirala. Možda je sad za tu strategiju (ignoriranja) već debelo prekasno, ali i dalje je možebitno učinkovitija od bilo kakvih budalaština tipa: “to su sdp-ovci napravili jer su ljubomorni na moje uspjehe”.

    Da sumiram, i Kirin i Sanader bi trebali ne javno obraćati pažnju na filmiće, a kad ih se direktno pita samo reći da su svjesni da su javne ličnosti, i da se s takvim uratcima ne žele baviti kao što ne žele komentirati svoje karikature u novinama.

  6. A čuj, ismijavanje političara je možda dobra stvar i uredu je u jednoj demokraciji, pogotovo ako su sami sebe doveli u tu poziciju bilo sa svojom glupošću ili neznanjem i nestručnosti.
    Da li je to dobro, tj. da li će to postići željene rezultate je druga priča. Mislim da neće što se tiće ostavki i mjenjanje ministara, ne u ovoj našoj “demokraciji” bez odgovornosti. Kao što kaže Oiram u gornjem komentaru sve te pozicije su bez odgovornosti biračima. Krivo sprovedene politike, strategije, neispunjena obećanja ili jednostavno glupi prijedlozi i riješenja bi SVE trebala biti sramota za političare i toga bi ih trebalo biti sram najviše. A nije i neće se promjeniti, već će se političari bez odgovornosti samo zainatiti više. Ne prijeti im micanje sa vlasti na sljedećim izborima zbog gluposti.
    Prava hajka javnosti bi trebala biti da političari postanu odgovorni biračima u svojim izbornima jedinicama, općinama, nekakvim distriktima ili tome sličnom. Tu bi se blogerska scena i općenito civilna društva trebala angažirati. Da se bira ljude glavom i bradom sa imenom i prezimenom sa biračkim tijelom kome će odgovarati. Tako bi imali predstavnike umjesto “dizača ruku.” To je poticaj pravim, pametnim i poštenim ljudima da se znoje u politici.

  7. Ministri i njihov rad MORAJU biti izlozeni javnosti i javnom ocjenjivanju. Nema isprike i nemam simpatija za ovakav nacin ponasanja kakav se dogada gospodinu Kirinu – biti politicar je slozen profil radnog mjesta, biti dorastao tome je dakle kvaliteta koja je nadogradnja na vec kvalitetan materijal. U ovom slucaju rijec je o prosudivanju i intelektu upitne “kvalitete” pred koji su postavljeni zahtjevi koji su bili prevelik zalogaj za nesretnika. Tu ne govorim o njegovoj komicnoj “diploma” epizodi – mislim – smijesno je, svakakvi danas imaju diplomu pa mi se to ne cini jamstvom vjerodostojnosti i znacaja politicara – cime se on jadan brani i kako se pokriva akademskom titulom!!! Potpisujem sto je oiram naveo da ne ponavljam isto.

Leave a Reply

Your email address will not be published.