Hrvatska – raj na zemlji (o državnom proračunu i eHrvatskoj)

Nekako je tiho zadnji dana pa da se osvrnem na dva istraživanja koja su izišla u novinama.

Prvo istraživanje je ono američkog centra za proračun i političke prioritete, a čiji je sažetak objavljen u Jutarnjem. Priča govori ukratko o tome kako postoji istraživanje koje mjeri koliko je transparentno trošenje proračunskog novca i koliko se jednostavno (ili komplicirano) može doći do određenih podataka.

Nalazimo se naime na impresivnom 33 mjestu sa svega 42 od mogućih 100 bodova na ljestvici od ukupno 59 zemalja koje su odgovorile na upitnik, a kojeg su kod nas ispunjavali stručnjaci instituta za javne financije (koji je, ako se ne varam, institut naslonjen na ministarstvo financija). Poslovni dnevnik donosi nešto malo više informacija, pa tako saznajemo da smo na ljestvici u društvu Gane, Malavija i Kazahstana (hello Borat). Naravno, djelatnici ministarstva su rekli kako se podaci odnose na proračunsku godinu 2004 te je ove godine sasvim sigurno rezultat bolji (što je tipični odgovor na svaki negativni rezultat, jer se uvijek pozivaju na napredak koji se dogodio u međuvremenu), no moj jedini odgovor na to je primjerice prijedlog državnog proračuna koji ove godine nije bio objavljen niti na stranicama ministarstva financija, vlade ali ni sabora. U međuvremenu je izglasan i objavljen u narodnim novinama, no ne vidim kako to može pomoći u transparentnosti.

Druga priča je ona o dostupnosti javnih usluga putem interneta. Podatak je tako vrlo impresivan i govori o 50% usluga dostupnih putem interneta. No, podsjetio bih na priču o ePDVu koju sam raspredao u nekoliko navrata na ovim stranicama, a čisto da vam dam perspektivu što to znači idemo malo nabrojati koje su to usluge dostupne i pod kojim uvjetima:

  1. Regos: Regosova usluga je prva eUsluga koja se pojavila sredinom 2005 godine, da bi je mogli koristiti morate imati elektronički potpis od FINAe i odgovarajući java engine. Aplikacija radi ok iako me neograničeno iritira 7 potvrda kojih morate dati da bi actually i poslali RS obrazac. Predaja RS obrazaca se obavlja putem FINAinog web servera. Za slanje se koristi standardizirana datoteka za RS obrasce. RS je inače apsolutno jedini servis koji je od samog početka dizajniran kao digitalni servis.
  2. GFI-POD: Ovo je servis koji je potencijalno napravljen i prije RSa, no nisam 100% siguran. Ovim servisom poduzetnici mogu poslati svoje tromjesečne i godišnje statističke obrasce putem interneta. Ispunjava se excel tablica koja posjeduje niz provjera i to je OK. Problem je u tome što za slanje GFI-POD obrasca morate imate java engine različit od onoga za slanje RS obrasca, a držati dva java enginea istovremeno instaliranih na računalu nije jednostavno (obzirom da je posljednji GFI bio dosta davno, može biti da je pao neki upgrade pa me ne držite za riječ).
  3. ePDV: 25. siječnja 2006. godine Ivo Sanader je svečano u funkciju pustio ePDV uslugu (koja je actully proradila nekih mjesec dana kasnije, no eto, nećemo sitničariti), a istom prilikom je obećao i prijavu porezu do kraja godine (one prošle). Čovjek bi mislio da je godinu dana dovoljno za takav veliki iskorak državne uprave, no eto, to nije slučaj. ePDV aplikacija funkcionira na .NET platformi koju za ministarstvo financija radi bivši GZAOP (mislim da se sada zovu APIS IT ili tako nekako), a za njih je to outstourcano u TechED. O ePDVu sam pisao naširoko. Softver je ok i sada radi pouzdano, koristi XML, jedino vam treba sva sila frameworkova i koječega da bi stvar prošljakala.
  4. Mirovinsko: sada već ulazimo u zonu bizarnoga, naime sustav eMirovinsko radi na način da morate ispuniti PDF obrazac koji digitalno potpišete. PDF nije baš idealan način za odašiljanje podataka putem interneta, a i digitalni potpisi su ugurani u njega na silu. Da bi stvar bila zanimljivija, eMirovinsko radi SAMO s jednom jedinom varijantom acrobat readera i to hrvatskom verzijom 7.08 (dakle ako imate englesku verziju, ili verziju prije ili poslije ove onda zaboravite na eMirovinsko).

I to su što se mene tiče sve eUsluge koja država daje, može biti da ih daje još, no to što na nekoj stranici možda postoji formular apsolutno me ne impresionira niti smatram da bi tako nešto trebalo uopće brojati (da ne kažem kako su se autori studije pohvalili činjenicom kako od 1200 anketiranih jedinica njih preko 600 ima web stranice, yupiiiiiii, otkrili su internet).

Moje je mišljenje (a koje je bolesno očigledno iz gornja četiri primjera), da evidentno postoji napor, no on nije niti na koji način koordiniran jer da je to tako onda ne bi svaki od eServisa koristio drugačiju i još pritom dijametralno suprotnu tehnologiju.

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII — and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.

8 Replies to “Hrvatska – raj na zemlji (o državnom proračunu i eHrvatskoj)”

  1. mislim da je u uredu za eHrvatsku vrhunac iskoristavanja Internet-potencijala koristenje e-bankinga.

    sva ta prica oko e-administracije podsjeca me na kampanju oko katastra i onu, po inteligenciju uvredljivu, reklamu sa Mlakarom u glavnoj ulozi.

    svatko tko je imao prilike baktati se s gruntovnicama, dozvolama i slicnim ta reklama dodje kao solna kiselina na ranu… sve je dostupno digitalno, osim sto za sve moras doci osobno :-)

  2. jednu si stvar zaboravio, i ono šta šljaka i čime se možeš poslužiti u velikoj večini slučajeva ne koristi nićemu, prvo zbog kako si već naveo kompliciranosti samih mogućnosti, a drugo, što je još veči problem, što s druge strane imaš nekog tko o PC-u nema blage veze, pa se najčešće u bilo kakvom kontaktu služiš telefonom

  3. osim toga HDZ-ovske vlasti, bar na lokalnoj razini imaju veliku tendenciju ukidanja bilo kakvog internetskog kontakta sa građanima, pogotovo kad se netko počne raspitivati o nepravilnostima u njihovom radu, za tako nešto možemo kao primjer uzeti šibensku vlast koja je ukinula forum, ćim se netko počeo raspitivati o načinu na koji se troše novci poreznih obveznika, a u skorije vrijeme i Zadrani su zbog istih razloga ostali bez kontakta s gradskim poglavarima

  4. e-Katastar, ako sam dobro shvatio, ne jamči potpunu ispravnost podataka. Puni se iz snapshota koji je napravljen u određenom trenutku. Promjene nastale na onome što je nekon digitalizirano se neće unijeti sve dok se sve ne digitalizira – jesam li u pravu?

  5. Ne kužim se previše u softverske platforme, ali mislim da je najveći problem u samoj organizaciji procesa u državnoj upravi. Iskustvo me uči da možeš imati najbolja softverska rješenja na svijetu i budi siguran da ona neće sama od sebe riješiti neorganizirane procese i povećavati produktivnost. Ovo šta kod nas država radi sa e-uslugama, to je kao da imaš stari auto s lošim motorom i elektroničkim brzinomjerom. Auto će i dalje voziti loše…

  6. Računalo mi je radno pomagalo i hobi skoro pa 15 godina, nije mi strano isprobati svašta. Na kraju u radu koristim samo ono što se pokaže praktičnim i ekonomičnim.
    Umrla sam od smijeha što se e-uslugom u ovoj državi zove obavijest mailom da je “u ispostavi XXX PU zaprimljen i uspješno obrađen IP obrazac”. Falalepo, ali niste mi to trebali javljati.
    Onda e-katastar: onaj koji meni treba je već dugooo “u osnivanju”, do nekih podataka se može naravno doći, no sve je to na vrbi svirala, hoćeš li pravo stanje (unos promjena traje i više od mjesec dana, znam pouzdano) i vjerodostojni važeći dokument – put pod noge.
    Kada mi se jednom desilo da se Porezna uprava nakon pola godine (?!!!) sjeti da nema određeni PDV obrazac i uredno mi priprijeti kao prekršitelju, nema veće sreće nego izvući papir sa pečatom, potpisom i datumom zaprimanja tog papira. Pitam se kako bismo si država i ja uzajamno dokazivli nešto e-putem? Što se mene tiče, ništa od toga za sada, hvala lijepo. I kadar s ‘druge strane’ i sama softverska rješenja su za moje živce too much.

  7. Sto ocekivati kada tvrtka koja je radila sredisnji obrtni registar sql upit drzi u html sourcu, a na svojim web stranicama se hvali kako imaju inteligentna radna mjesta i cak licence za software koji koriste u radu.

    Kada umlate 70 mil. kn za informatizaciju zdravstva, i jos misle utuci 120 mil. kn, a svaki doktor opce prakse ima pristup mom kartonu. To sto kirurg xxx ne moze vidjeti moj karton mi je stvarno utjeha.

  8. Stara priča, i nova stalno. Sve je propaganda i marketing, tj. kako pprodati sebe kao uspješnu i naprednu vlast. Pogledajte reklame miloga nam ministra obrazovanja itd. Silan napredak, HNOS, udžbenici, obvezna srednja škola (sigurno, ne odustaju, bit će na jesen … a kako, e to ministar ne zna, otvoren je za sve opcije)! A priupitajte bilo kojega učitelja u škli kakav mu je napredak i olakšanje HNOS, kakva dobrobit od veeeelikoga napretka: zajedničkoga mjesečnoga planiranja … pa ćete čuti svoje.
    Psi laju (barem neki), a karavane prolaze … Hoćemo li ih zaustaviti?

Leave a Reply

Your email address will not be published.