Poštovana gđo Košiša Čičin Šain,
Iskreno se zahvaljujem na vašem sadržajnom govoru povodom rasprave o Prijedlogu Zakona o muzejima Ivana Meštrovića 21. ožujka 2007. Izuzetno dobro ste informirani o problemima koji se tiču novog zakona , te o desetljećima nagomilanim problemima u Fundacijii Ivana Meštrovića , a i ranije. Visoko cijenim pokazani interes za zaštitu djela i ostavštine mog pok. oca , te vaše prijedloge . Žao mi je da je državni tajnik dr. Jadran Antolović površno pratio vaše izlaganje , umjesto da ozbiljno razmotri objektivno predstavljenu informaciju .

Vrlo rado bi se sastao sa vama da zatražim vaše mišljenje o nekim konkretnim pitanjima . Vraćam se iz Amerike za 2-3 tjedna . Unaprijed vam mogu poslati faksom ili e-mailom neke relevantne dokumente. Molim za razgovor prema vašim vremenskim mogućnostima .

Ovim putem hoću naglasiti da je dr. Jadran Antolović iznio pred saborskim zastupnicima neke ozbiljne neistine , te da je površno pratio vaše izlaganje. S druge strane to me nije iznenadilo pošto sam već imao iskustvo sa navikama dr. Antolović da iskrivljuje činjenice , da koristi poluistine, te da ne posvećuje pažnju sugovornicima ili neistomišljenicima , što svakako ne ide u prilog visokoj dužnosti koju obnaša . Tako je na primjer 22.veljace 2007. isti pomoćnik Ministra Biškupića , na sastanku sa mojim odvjetnikom g. Marojom Matanom ( istodobno odvjetnikom mojeg nećaka dr. Stjepana Meštrovića) lažno tvrdio da smo mi nasljednici Ivana Meštrovića bili obaviješteni o Prijedlogu kojeg je Vlada uputila Saboru i koji je bio predviđen za 24 sjednicu hrvatskog Sabora . Činjenica je da sam slučajno o Prijedlogu saznao tek 16.01.2007. kada je s njim dopunjen red 24. sjednice Sabora ( točka 4.). Odmah sam alarmirao dr. Stjepana Meštrovića , koji također ništa nije znao o novom zakonu . Poslao sam informacije i svojoj nećakinji Olgi, koju također nitko nije o novom Zakonu obavijestio.

1. Nije istinita tvrdnja dr. Antolovića da Marija Meštrović ima ili da je ikad imala ” punomoći svih nasljednika za svoje djelovanje”, a naročito ne kao doživotni član UO Fundacije Ivana Meštrovića , kakvom je jedino prema stipulaciji Zakona o FIM, ali ne željom ostalih nasljednika . Moja sestra nikada nije imala bilo kakvu valjanu punomoć konkretno za tu svrhu, tj. da bude ” predstavnica nasljednika Ivana Meštrovića ” u Fundacijii ili u Upravnom odboru .

-Od moje nećakinje Olge Holmberg nije imama nikada apsolutno nikakvu punomoć !

-Od mog nećaka dr. Stjepana Meštrovića je imala vremenski ograničenu punomoć ( istekla još davne 1997.) da zastupa osobno njega , a ne sve nasljednike ili čitavu obitelj , odnosno zajedničke interese svih nas , uz to nigdje u toj punomoći nije spomenuta konkretno Fundacija Ivana Meštrovića , o čijem osnivanju nitko od nas nije ni bio informiran, a kamo li konzultiran tko da u toj Fundaciji nastupa u ime nasljednika . Nakon svih neugodnih spoznaja zadnjih 3 godina o velikim zlouporabama njegove punomoći sa strane Marije Meštrovići , o brojim odljeva Meštrovićevih kipova o kojima Stjepan nije ni znao, a kamo li pristao ( barem 80-tak skulptura, ne zna se u koliko primjeraka je svaki od njih lijevan samo sa autorizacijom Marije Meštrović ) , moj nećak je prije dvije godine (u lipnju 2005.) ponovno potvrdio opozivom nevaljanost svih eventualnih punomoći ikad od njega dane Mariji Meštrović .

- Zbog gore navedenih razloga ja sam još 2004. godine pismeno opozvao punomoć nekad danu mojoj sestri . U nekadašnjoj mojoj punomoći nigdje ne stoji da biram Mariju da predstavlja nas nasljednike u Fundacijji Ivana Meštrovića ili bilo gdje, nego da može zastupati samo mene. Ja također nisam znao o svim nelegalno lijevanim od Marije kipovima , a niti o svim ostalim slučajevima kada je ona raspolagala mojim pravima .

Svakako , kako god tumačili frivolno i netočno sadržaj spomenutih punomoći ( moje već 2004. opozvane ili Stjepanove 1997. istekle , a od Olge nikad ne postojeće ) nije mi jasno kako je dr. Antolović mogao na kraju rasprave u Saboru ponuditi zastupnicima “uvid u specijalne punomoći svih nasljednika koje su dane gospođi Meštrović da bi ona mogla zastupati nasljednike u radu Fundacije i pri izradi ovog Zakona” !

Nitko od nas nije nikad dao doživotnu punomoć Mariji Meštrović , niti se je ikad odrekao svojih prava . Tada se pitam kakve je punomoći dr. Antolović namjeravao predočiti zastupnicima - falsificirane, istekle , nevaljane , opozvane , nepostojeće ? I sve to kao pravni temelj da se Marija Meštrović danas i dalje smatra predstavnicom naše obitelji, koja očito je jedina od svih 4 ravnopravnih nasljednika imala vrlo aktivnu ulogu kod izrade ovog Zakona ! Ignorirajući naše već 2 godine jasno ponavljano nesuglasje da moja sestra nastupa u ime naše obitelji , nakon što se je to nezakonito radilo 15 g. prije, Ministarstvo kulture krši prava nasljednika , ali i naša elementarna ljudska prava !

Neka Ministarstvo kulture predoči jasno na temelju kojeg dokumenta je Mariju Meštrović odabralo kao predstavnicu nasljednika Ivana Meštrovića tokom izrade novog Prijedloga , ako je jedna od suštinskih razlika između Zakona o “Fundaciji Ivana Meštrovića” i Zakona o muzejima Ivana Meštrovića upravo brisanje ime Marije Meštrović ? Zanima me kako je bilo moguće aktivno sudjelovanje moje sestre u izradi novog Zakona, ako ona nije uopće u Hrvatskoj već 6 godina , jer živi stalno samo u Argentini, nakon što je prodala po tržišnim cijenama stan u Novoj vesi 74 , nekad dobiven od države po cijeni i u okolnostima sličnima onim sa slučajem gđe Jadranke Kosor.

2. Dr. Antolović je pokušao obmanuti Sabor i u vezi sa neprihvatljivim i neprofesionalnim ponašanjem zadnjih dvije godine Ministra kulture, mr. sc. Biškupića nakon brojnih upućenih od mene pisama i molba za sastanak , na koje jedini odgovor je bila potpuna šutnja . Ponavljam , od sredine 2005. do danas nikada nisam dobio odgovor na moje dopise Ministru kulture , niti termin za sastanak . Ministra Biškupića sam vidio u njegovom uredu prvi i zadnji put još u proljeće 2005 . Imao sam samo jedan razgovor i sa g. Antolovićem - također u proljeće 2005 . Laž je tvrdnja g. Antolovića da je ” bilo tih razgovora u nekoliko navrata ” !

Mogu vama predočiti čitavu «one way» korespondenciju od 2005. , 2006. i 2007.

Na kraju htio bi napomenuti da sam bio prisutan quasi “incognito” na raspravi o Prijedlogu Zakona o muzejima Ivana Meštrovića 21. ožujka 2007. Nisam bio informiran , ni pozvan od Ministarstva kulture, niti od Predsjednika Sabora . Na vlastitu inicijativu sam u jutro istog dana tražio dozvolu za to , kada su me “prebacivali ” iz jednog ureda na drugi (4) u Saboru da bi ipak zbog poštovanja spram svog pok. oca čuo kao nijemi svjedok što će se sa njegovim muzejima i darovanim umjetninama u buduće dešavati. S poštovanjem, prof. dr. Mate Meštrović

Podsjetio je kako je veliki hrvatski i svjetski kipar Ivan Meštrović još 1952. darovao nekoliko zgrada i 132 umjetnička djela za koje se, uz ostalo, do sada skrbila Fundacija “Ivana Meštrovića”. Dodao je da će se sadašnji fundusi, po novom zakonskom prijedlogu, ustrojiti u muzeje sa sjedištem u Splitu.

Ivo Banac iz Kluba regionalnih stranaka ocijenio je kako je prijedlog zakona loše koncipiran i često u suprotnosti s darovnicom, dodavši da su bile potrebne konzultacije s nasljednicima. To je, kao nedostatak prijedloga, istaknula i Alenka Košiša Čičin-Šain u ime Kluba HNS-a. Drži kako bi bilo bolje da muzejsko sjedište ostane u Zagrebu.

Zastupnica Jagoda Martinčević je u ime Kluba HDZ-a poduprla zakonski prijedlog, rekavši kako je “Split dobro rješenje u duhu decentralizacije (države)”. Napomenula je da se u Meštrovićevoj darovnici iz 1952. ne spominju nasljednici.

U ime Kluba HSLS-a Zlatko Kramarić kazao je kako Hrvatska treba iskoristiti priliku i stvoriti svoj kulturni brand umjesto da se o toj i drugim kulturnim temama u nas uvijek raspravlja na rubu ispada.

“To je pokušaj legaliziranja svih nezakonja u vezi s ‘Fundacijom Ivana Meštrovića’”, ocijenio je u ime Kluba HSP-a Miroslav Rožić i dodao da se zakonskim prijedlogom mijenja samo forma, ali ne i sadržaj jer se, kaže, ne ispunjavaju uvjeti iz darovnice od 1952.

Želju da se ispravno vrednuje Meštrovićevo umjetničko nasljeđe i provede napisano iz 1952. izrazio je i Ante Markov u ime Kluba HSS-a.

Antun Vujić je u ime Kluba SDP-a ustvrdio da zakonski prijedlog otvara brojna pitanja, od pitanja prostora u Zagrebu i mogućnosti odljeva, nadalje. Dodao je da će SDP biti suzdržan glede predloženog zakona ako se podrobno ne analizira koliko je u fundusu umjetnina, gdje su i t.d.

Sin Ivana Meštrovića, Mate Meštrović, raspravu je pratio sa saborske galerije.

Dopis Predsjedniku RH, g. Stjepanu Mesiću

Poštovani g. Predsjedniče ,
Obraćam Vam se u vezi sa Prijedlogom Zakona o muzejima Ivana Meštrovića , kojeg je Ministarstvo kulture , odnosno Vlada RH podnijela Predsjedniku Hrvatskog Sabora 07. veljače 2007. , te o kojem nasljednici Ivana Meštrovića nisu uopće bili obaviješteni , a kamoli konzultirani , ma da sam ja osobno zadnjih 2 god. poslao brojne dopise i prijedloge Vladi i Ministarstvu kulture sa zahtjevom upravo o potrebnoj promjeni sadašnjeg Zakona o “Fundacijji Ivana Meštrovića ” i njegovog usklađivanja s pravnom stečevinom EU, te o brojnim i enormnim problemima u Fundaciji Ivana Meštrovića. Na moja pisma nikad nisam dobio bilo kakav odgovor od g. Sanadera ili od g. Biškupića .
Ponavlja se apsurd iz 1991. kada se je donošenjem Zakona o “Fundaciji Ivana Meštrovića” stvorila Fundacija Ivana Meštrovića - mimo hrvatskih zakona, mimo želja samog kipara , te u nesuglasju sa Darovnim ugovorom iz 1952. Takav je postupak danas neprihvatljiv zbog pravnih i moralnih razloga. Meštrovićevi nasljednici imaju jasne moralne obaveze spram velikog kipara , dužni su brinuti o ispunjavanju njegovih zahtjeva iz Darovnog ugovora sa strane RH , a sve to na temelju Zakona o nasljeđivanju . Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima nas čini nositeljima autorskih prava na sva djela mog pok. oca, čak i ona poklonjena 1952. hrvatskom narodu . Uz to de jure , prema Zakonu o Ustanovama (Članak 19.) , u naziv “nove” kulturne ustanove Vlada ne može unijeti ime mog pok.oca bez pristanka nas , njegovih nasljednika , pa najmanje zbog toga je morala nas obavijestiti o tom novom Zakonu , ako ne reda i uljudbe radi. Uz to već 45 godina mi nasljednici potpuno besplatno ustupamo muzejima Ivana Meštrovića golem broj umjetničkih djela , vrijednog namještaja i neprocjenjive dokumentacijske i fotografske arhive , koja su naše osobno vlasništvo i bez kojih istraživanja i prezentacija Meštrovićevog opusa bi bili znatno osiromašeni , te od kojih se je pokazalo da je određeni broj jako oštećen , a neki su i u nepovrat nestali.
Prilažem svoj relevantni dopis Ministru Biškupiću od 24. veljače 2007., te molim za hitni sastanak s Vama.
12 ožujka 2007. S poštovanjem, prof. dr. Mate Meštrović

Poštovani g. Ministre,
Ma da sam Vam zadnje dvije godine uputio brojne dopise i molbe na koje nisam dobio nikakav odgovor, nadam se da će te ovaj put odgovoriti, ako ne iz uvažavanja mog doprinosa osamostaljenju Hrvatske, onda barem zbog poštovanja spram umjetnosti i imena mog oca, te Vašeg položaja u Vladi RH.
1. Zgrožen sam zbog nekorektnog ponašanja Vašeg ministarstva povodom Prijedloga Zakona o muzejima Ivana Meštrovića o kojem nasljednici Ivana Meštrovića nisu bili obaviješteni bar reda i uljudbe radi, a kamoli konzultirani, još vise sto sam se o tom predmetu razgovarao sa Vama još u siječnju 2005. te kasnije slao brojne dopise. Ne vidim pravog ili pravnog razloga da se sve to radi iza leđa Meštrovićevih nasljednika , koji imaju određene obaveze spram velikog kipara i su dužni brinuti o ispunjavanju njegovih želja iz Darovnog ugovora iz 1952. sa strane RH, a sve to na temelju Zakona o nasljeđivanju i Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima .
Još neugodnije iznenađenje su drske neistine izrečene 22. o. mj. od Vašeg pomoćnika , državnog tajnika dr. Antolovića, na sastanku sa mojim odvjetnikom g. Marojom Matanom , koji je istodobno odvjetnik i mog nećaka dr. Stjepana Meštrovića . G. Antolović je tvrdio da smo mi nasljednici Ivana Meštrovića bili obaviješteni o Prijedlogu kojeg je Vlada uputila Saboru i koji je bio predviđen za 24 sjednicu hrvatskog Sabora . Činjenica je da sam ja slučajno o tom Prijedlogom saznao tek 16.01.2007. kada je s njim dopunjen red 24. sjednice Sabora ( točka 4.). Odmah sam alarmirao dr. Stjepana Meštrovića , koji također ništa nije o tom novom zakonu znao.
Prilažem svoj kratki komentar na Prijedlog zakona o muzejima Ivana Meštrovića .
2. Direktor FIM-a prof. Igor Maroević je potpisao tekst na certifikatu priloženom hrvatskim i irskim kovanicama sa motivom “Djevojka sa harfom” u kojem stoji skandalozna neistina i vrlo štetan navod po ugled mog oca. Ta pogreška je pokvarila opći vrlo pozitivni dojam od ovog projekta HNB. Zbog meni nepoznatih razloga g. Maroević je napisao da je Ivan Meštrović uz nekretnine u Splitu , Zagrebu i kraj Otavica “ darovao i nekoliko svojih umjetničkih djela koja cine temelj fundusa spomenutih muzeja.” Vjerujem da mi Vi kao diplomirani pravnik i trenutni Ministar kulture možete odgovoriti na pitanje, da li se na hrvatskom može kazati “nekoliko” za 132 umjetnička djela koja je moj otac darovao hrvatskom narodu 1952 . ? Razumijem da je g. Maroević napisao nekoliko monografija i studija o Ivanu Meštrović te da mu se je negdje omakla jedna pogreška . Ali tako veliki promašaj u jednom od svega desetak kratkih tekstova je nedopustiv čak i za prof. Maroevića.

3. 1. veljače 2006. direktor FIM-a pismeno mi je odbio informacije o postojanju bilo kakvog osiguranja za nekretnine i umjetnine o kojima Fundacija Ivana Meštrovića mora skrbiti , te me je uputio na Vašu adresu za tu informaciju. Molim da uvažite moju molbu i da mi dostavite dokumentaciju o vrsti osiguranja za umjetnička djela, dokumentacijski fond, te za same Muzeje Ivana Meštrovića u Zagrebu , naročito one darovane 1952.? Od opasnosti oštećenja, odnosno loma, od požara i nekih drugih opasnosti (udara groma, eksplozije, olujnog nevremena, tuče ili grada ), dopunskih opasnosti (potresa, poplave, bujice, izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, odrona, klizanja tla … ), provalne krađe i razbojstva …
S poštovanjem, dr. Mate Meštrović

Prilog : PRIJEDLOG ZAKONA O MUZEJIMA IVANA MEŠTROVIĆA - pokušaj legaliziranja svih bezakonja koja su počinjena do sada u Fundaciji Ivana Meštrovića i još prije njezinog osnutka .
O tom prijedlogu nitko iz Vlade ili Ministarstva kulture nije obavijestio nasljednike Ivana Meštrovića , nego se je slučajno o njemu saznalo. Ponavlja se apsurd iz 1991. kada se je mimo svih zakona i želja samog kipara stvarala Fundacija Ivana Meštrovića samo sa “blagoslovom ” jednog od 4 ravnopravnih nasljednika (Marije Meštrović) i u sukobu sa Darovnim ugovorom iz 1952. … NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O MUZEJIMA IVANA MEŠTROVIĆA je rađen površno i “tajno” , ma da je dr. Mate Meštrović u tom smislu napisao i poslao brojne dopise i prijedloge Vladi , Ministru kulture itd. , koji su ostali zadnjih 2 god. bez ikakvog odgovora !
Predviđene promjene su samo kozmetičke, mijenja se samo forma , ali ne i sadržaj , te opet nisu ispunjeni uvjeti Darovnog govora iz 1952.
Sa strane Vlade je postupak nekorektan , a sam prijedlog pun pogrešaka i nelogičnosti! Pustimo po strani pravopisne pogreške …i skoro preslikani tekst iz starog Zakona o FIM-u.
Čak ni nazivi tih budućih Muzeja nisu usuglašeni u samom Prijedlogu !
Nije jasno da li će u nazivima uopće biti prisutna riječ ” muzej” ?
Je li Galerija Meštrović ili Galerija Ivana Meštrovića ?
Je li Crkvine ili Meštrovićev Kaštelet ?
Je li Crkva Presvetog Otkupitelja ili Crkvica Presvetog Otkupitelja ili Mauzolej Meštrović ?
Je li Atelijer samo atelijer ili je zaštićeni spomenik kulture iz kraja 17. stoljeća , obiteljska Meštrovićeva kuca sa nadograđenim atelijerom itd…..
Je li Galerija Meštrović samo galerija ili je puno više od toga : obiteljska ljetna palača Meštrovićevih , ljetnikovac itd…
Zašto se “sramimo ” nazvati stvari točnim imenom ?
Ako se već zakon mijenja , zašto se nije pitala struka i javnost o potrebnoj promjeni u nazivima tih muzeja, nego se sve radi “po hitnom postupku ” ?
Prijedlog je pokušaj legaliziranja svih bezakonja koja su počinjena do sada u Fundaciji Ivana Meštrovića ili još prije njezinog osnutka , te “opravdati” sve ilegalne odljeve Meštrovićevih kipova i nelegalno stečena djela , uz to sakriti od javnosti nestanak velikog broja umjetnina , namještaja i dokumenata .

U Darovnom ugovoru stoji da se svako djelo mora nalaziti tamo gdje je kipar odredio ( čl. II a i čl. I a , te Prilozi I , II i III ), ali nažalost to nije tako , pa i neka najvrjednija djela vise nisu u tim muzejima , nego u drugim ustanovama…
Meštrović je izričito u Darovnom ugovoru zabranio dupliciranje i multipliciranje njegovih djela (čl. II a) , a veliki broj kipova iz fundusa Fundacije je nastao upravo protivno te želje velikog kipara, sa ilegalnom dozvolom jednog od 4 nasljednika ili bez ikakve dozvole, te se tim Prijedlogom Zakona pokušava njihovo legaliziranje ! Čak 88 djela su bez ikakvog pismenog dokaza o vlasništvu ili način stjecanja uključena u fundus Atelijera Meštrović u Zagrebu, kao što je napravljeno i sa Obitejskom arhiviom u Splistkoj Galeriji Ivana Meštrovića .
Ni u novom Zakonu se ne spominje već 55 godina neostvarena obaveza Vlade RH da se osigura podesniji smještaj za Meštrovićev muzej u Zagrebu , kako je to bilo predviđeno u Darovnici ( čl. II b ). Zato je veliki broj poklonjenih djela poslan u druge muzeje ili sakuplja prašinu i truje u podrumima FIM-a umjesto da bude dostupan javnosti . Kuća u Gornjem gradu (Mletačka 8) je bila predviđena od Ivana Meštrovića samo za privremeni smještaj poklonjenih za Zagrebački muzej 62 djela, jer kipar je bio svjestan da je darovana zgrada premala i skučena za sva poklonjena djela.
Ivan Meštrović nikada nije tražio spajanje pod jednu opću kapu njegovih muzeja (čl. II a ) . Baš suprotno : u Darovnom ugovoru stoji da on hoće samostalne i odijeljene muzeje , a ne kako stoji u Prijedlogu ” darovani radovi moraju predstavljati zasebne i nedjeljive cjeline darovateljevih radova. ” Usput ova rečenica je jezični nonsens , kao i cijeli Prijedlog Zakona o Muzejima Ivana Meštrovića .