Categories
Ekonomija

O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi

Jučer sam napisao kratki osvrt na tekst iz časopisa Banka, a na temu broja zaposlenih u državnoj upravi – o prekobrojnosti naše državne uprave sam pisao mnogo puta, a i mimo mene postoji cijeli niz pokazatelja koji govore o pretjeranom uplivu države u ekonomske tokove, budžet koji je praktički 50% BDPa najbolje svjedoči o tome (ako već ništa drugo). No količina tih negativnih pokazatelja ipak nekako uspjeva izletiti u medije unatoč silnim zanimacijama za narod u vidu afera o satovima, Jadrankama ili pričama o tome da li je netko imao račun ili nije.

Jedan od prvih pokazatelja je bio Doing Business svjetske banke, analizirao sam repote i za 2006 i za tekuću 2007 godinu. Pričao sam nešto sitno i o indexu percepcije korupcije (cijelu tablicu možete pogledati na stranicama transparency internationala). A posljednje što nas je zapalo je i indeks ekonomskih sloboda po anketi Wall Street Journalu odnosno Heritage Foundationu.

Ono što je zajedničko svim tim anketama je to da je Hrvatska uglavnom na toj ljestvici pala u posljednje vrijeme te da je naša dična vlada sve te ankete proglasila ništavnima, neutemeljenima, upitne metodologije i općenito neozbiljnima. Eto, primjerice nakon press release Heritage foundationa, naš ministar od financija (koji sam financija nema) rekao je slijedeću antologijsku rečenicu (for the record, govorimo o Heritage foundationu i Wall Street Journalu!!!):

“Što bi se to trebalo dogoditi u jednoj zemlji da bi po ekonomskim slobodama u jednoj godini pala za čak 54 mjesta?”

Iskreno pojma nemam, jedini zajednički nazivnik kojeg sam ja uspio pronaći u svim ovim istraživanjima je vlada HDZa, no može biti da sam prenaglio sa zaključkom.

Naravno,  Ivo&Ivan se uvijek mogu vaditi na poboljšane uvjete života, no i ovdje je stvar malo na klimavim nogama budući da se guverner naše banke Željko Rohatinski očajnički bori već godinama s rastućim zaduživanjem države – a zaduživanje što države, što gospodarstva, što stanovništva ukratko znači da smo buduću dodanu vrijednost žrtvovali za sadašnje poboljšanje uvjeta života. I dok je to super ako smo danas digli kredite da bi sagradili tvornicu, malo je manje idilično ako smo to učinili zato da bi kupili novi auto, kuhinjski element ili plasma televizor, a daleko najgore ako smo to učinili zato da bi doživjeli slijedeći prvi u mjesecu.

Svi ovi indeksi i istraživanja ne bave se u stvari s kvalitetom života ili životnim standardom nego slobodom odnosno lakoćom tj. poželjnošću kreiranja novih poslovnih subjekata. Dakle, koliko smo mi u stvari privlačni kapitalu? Ovo su mjerila koja najviše koriste stranci prilikom odlučivanja hoće li neku tvornicu automobila, ili bilo čega drugoga smjestiti upravo u Hrvatskoj, i očigledno je da mnoge zemlje stoje daleko bolje od nas (dapače, ispada da smo praktički svugdje u donjoj trećini ljestvice i uvjerljivo zadnji ili među zadnjima u europi – “gnjecavo dno” kako bi neki rekli). No, ono što se zaboravlja da unatoč tome što nas strani kapital iz svih tih razloga zaobilazi, imamo problem s domaćim kapitalom (istina je, imamo i toga, iako ne previše) koji je prisiljen funkcionirati upravo na ovom zemljopisnom teritoriju, pa zbog loših ekonomskih uvjeta, raširene korupcije, otežanog poslovanja većina tog novca umjesto u nekakve proizvodne ili barem uslužne djelatnosti završava u špekulativnim aktivnostima poput trgovine nekretnina koje su doživjele pravu eksploziju (pročitao sam negdje da se čak 18% svih pravnih subjekata bavi nekretninama!?).

I čisto da završimo tekst na veseloj noti (ovo je neslana šala), upozorio bih vas na tekst koji sam pročitao u Jutarnjem listu koji kaže kako su prosječne mirovine pale ispod 40% prosječne plaće (a očekujem da će se to već u veljači dodatno pogoršati kada krene prva isplata plaća u državnoj upravi po novoj shemi – što bi trebalo utjecati na ukupnu prosječnu plaću s nekih 1-1.5%). Ovim podatkom padaju u vodu sva predizborna i postizborna obećanja HDZa, HSUovci ispadaju magarci, a umirovljenici su objektivno svoj dug dobili natrag kroz smanjenje svojih mirovina – pa zar to nije genijalan potez?

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

19 replies on “O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi”

Mrak, ja mislim da bi ovakve rang-liste o indeksima ekonomskih sloboda trebao uzimati sa dobrom dozom rezerve, jer su one najčešće u funkciji onog najgoreg kapitalističkog liberalizma. Naravno da stanje kod nas nije bajno i da još moramo puno toga napraviti, ali isto ne želim da mi alternativa bude fleksibilno radno zakonodavstvo, flat tax i liberalizacija tržišta kapitala i nekretnina koje će od bogatih učiniti još bogatije.

Madman, mislim da si djelom u pravu. Definitivno stoji da nas još puno toga čeka i da se još puno toga treba napraviti. Ono što me frustrira je osjećaj da mi, u tom smjeru, nismo niti POČELI. A s postojećim političkim kadrom teško da i budemo.

…..i nakon svega toga Living International nas stavi na 18. mjesto najpoželjnijih svjetskih zemalja za život!!
Snaga lobiranja?
Snaga utiska?
Ili nešto treće. Osobno mislim da nismo ni 18. niti 109.
Madman je u pravu.

@madman: Kapitalistički liberalizam možda čini bogate još bogatijima, ali i omogućuje onome tko je spreman raditi da se obogati. Naravno da ne treba otići u krajnost i da neke stvari treba držati u ravnoteži sa socijalom, ali ne smije većina ovisiti o radu manjine, što imamo sada.

Ljudi dragi, možete se vi bojati liberalizacije tržišta, flat taxa i sl. koliko god želite, ali probajte otvoriti vlastiti posao, i brzo ćete promjeniti mišljenje. Ne zagovaram ni jedno od navedenog, ali tvrdim da je ova bagra toliko nesposobna, da je otvaranje poslovnog subjekta u hrvatskoj postalo čisti mazohizam.

Btw. te sve spike padaju u vodu kad se pogleda relno stanje oporezivanja, radnog vremena i plaća. Onaj zapadni liberalizam bi mnogima kod nas bio poboljšanje radnih uvjeta za 100%…

madman,
totalno si u pravu, no prepreke koje priječe stranca da investira u hrvatskoj su indetične kao i prepreke koje hrvatski poduzetnik ima da bi poslovao u vlastitoj državi
znaš kako svi pričaju o tome da treba povećati izvoz? no identični efekt bi postigao i tako da smanjiš uvoz – primjerice samo hrane uvozimo za milijardu eur-a i kada bi okolina bila kompetitivnija, kada bi uvjeti bili bolji i lakši tada bi i tih 7.3 milijarde kuna ostalo u zemlji ali bi isto toliko narastao BDP, toliko bi bilo poreza plaćeno…

nego, eto otvorenog pisma od ekipe iz heritagea koja kaže:

Vaša administracija je uložila značajna sredstva u svojim pokušajima da uđe u EU i NATO. Ne postoje prečaci, diplomatsko manevriranje ili uljepšana izvješća iz Zagreba kako bi se izbjegle stroge mjere koje uključuju: ojačanu vladavinu prava, zaštitu vlasničkih prava, nezavisno sudstvo i funkcionirajuću slobodno-tržišnu ekonomiju. Retorika hrvatske vlade treba odražavati konkretne rezultate. Bilo što manje od toga, bit će znak hrvatskog opiranja reformama kojima bi ispunila ključne kriterije

link na otvorena pisma business.hr

@Lopac & tomo: I ja se slažem da 1000 stvari ne funkcionira ( i sam radim u privatnom sektoru ), ali zapitajte se zašto su stranci najprije zainteresirani za sređivanje zemljišnih knjiga, a ne našeg sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja? Zašto su stranci zainteresirani za flat tax i rezanje javnih izdataka, a ne za reformu obrazovnog sustava?

Mrak, svaka im čast! E, kad bi barem Hrvatska imala ovakve think-tankove, pa i da mi solimo nekome pamet i branimo svoje gospodarske i geostrateške interese! Ako nisi primijetio njihova vrla predstavnica Nataša Srdoč bila je prošli puta u Kontraplanu i samo iz jedne njezine tvrdnje da javni izdaci moraju biti max 20-30% BDP-a odmah mi je bilo jasno od kuda vjetar puše( from USA, of course ). Svaka pametna i ekonomski obrazovana osoba u našoj zemlji reći će iste ovakve stvari kao oni, samo s tom razlikom da će nju itekako zanimati kako se živi u Hrvatskoj 365 dana u godini, a ne 3 tjedna usred ljeta.

madman,
da li činjenica što je riječ o strancima koji imaju (ili možda nemaju) svoju vlastitu priču, nužno znači i da je sve što oni kažu pogrešno?

Madman: ono što mene zanima kao pojedinca koji je građanin ove države, i koji plaća u njoj poreze je da se s tim novcima ne rasipa jer sam ih ja krvavo zaradio. Zanima me barem donekle funkcionalan pravni sustav, zanima me da me ne ugnjetavaju lokalni hdzovi šerifi, da mi prijatelji i prijateljice ne ovise o prokletom hdzovom šerifu da li će dobiti posao ili neće. Zanima me da mnogi kriminalci iz vlade i sabora završe u zatvoru. Zanima me da ne moram ispuniti 2400 papira i dokumenata ne bih li imao dopuštenje obavljati neku sasvim razumnu i jednostavnu djelatnost. Zanima me da me banka ne može krasti i ne snositi posljedice. itd.

Sve to nema nikakve veze sa strancima. Mene osobno ne zanima šta govori ekipa iz europe ili amerike. Svi znamo da oni žele samo što jaču i žešču privatizaciju. Što se mene tiče, ja bih radije nacionalizirao mnoge stvari koje su danas privatne, ali uz uvjet kvalitetnog upravljanja. Tako da me ne shvatiš krivo, ja sam takoreć euroskeptik, i samo tražim ono što je razumno, neovisno o tome tko o tome pripovijeda ili ne na televiziji.

@tomo: Jedino kvalitetno upravljanje postoji tamo gdje upravljaju vlasnici. Zato nacionalizacija nema puno smisla, jer upravitelji (koje postavlja država) nema posebnog interesa stvoriti bilo što osim vlastitih novčanika. Ili, da citiram staru narodnu: lako je tuđim kurcem gloginje mlatit’.

Ma to su meni puste priče za malu djecu iz economista. Sorry. Država ima poseban interes raspolagati svojom imovinom i privređivati od nje. Ili bi ti radije da se i vodovodi i vodne rezerve privatiziraju? Postoji privatizacija tržišno konkuretntnih tvrtki, i postoji poseban nacionalni interes. Čak ni u najdemokratskijim zemljama svijeta ne postoji apsolutna privatizacija kao što kod nas mnogi zagovaraju.,..

A btw. razlika između državnog i privatnog upravitelja? Oba žele samo napuniti svoj džep.

mrak, oni itekako imaju svoju priču. Pa ne rade to iz nekakvih ideala. Žalosno je što takva otvorena pisma ne pišu naši intelektualci i što oni ultimativno ne traže zaokrete u upravljanju zemljom…

@Tomo: Pogodio si bit. Ono šta nama fali je dobro upravljanje iliti management . Ako pogledate danas naše uspješne tvrtke, a posebice one koje su prisutne na stranim tržištima, onda ćete primjetiti da je svima zajedničko da imaju dobar management. Sređeno vlasništvo ( bilo ono privatno ili državno ) je po meni samo početni preduvjet da tvrtka normalno funkcionira.

@Lopac: Vlasništvo je ponekad i ograničavajući faktor za razvoj poduzeća. I ja mogu biti vlasnik svemirskog broda, pa ako nemam pojma voziti svemirski brod, da li sam ja najkompetentija osoba da upravljam njime? Sad ćeš mi sigurno reći da unajmim pilota, a ja ti kažem da u Hrvatskoj ima puno vlasnika koji voze svemirske brodove, a nemaju pojma ni kamo idu ni šta rade!

madman,
naravno da oni imaju svoju priču, no moje je pitanje da li samo zato što su stranci njihovo mišljenje automatski mora biti pogrešno?

mrak, njihovo mišljenje nije automatski i u cijelosti pogrešno. Čak i mislim da bi trebalo čim više takvih mišljenja i savjeta poslušati kako bi iz konfrotacije takvih suprostavljenih stavova stvorili svoju vlastitu viziju rješenja i izlaza iz krize ( uostalom pogledaj Slovence). Problem je u tome šta će oni pod “brigom za naš boljitak” podvaliti samo svoje interese.

[…] Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu. […]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *