pojam zaposlenosti u visokom skolstvu moze se dodatno relativizirati cinjenicom da su mnogi koji se vode kao zaposlenici na fakultetu u stvari zaposlenici na nekom od projekata koje financira MZOS, i da prestankom financiranja projekta prestaje radni odnos covjeka na tom projektu; posljedica toga jest nemogucnost zaposlenja novih istrazivaca. kako drzava konkretno odobrava vrlo malene iznose za znanost (primjerice, moj fakultet je za 50ak odobrenih projekata dobio 4,5 milijuna kuna godisnje) – dok domaci avioprijevoznik inkasira 70ak milijuna godisnje od drzavnih subvencija – sve je teze govoriti o nekakvom napretku ili promjeni kolektivne svijesti.

znam da nije sve u znanosti, no nasa znanost niti ne moze bolje jer nema tolikog interesa iz gospodarstva i sve se svodi na drzavu, koja je maceha i prema proizvodnji i prema obrazovanju (a to dvoje su kljucne komponente u prici oko “dodane vrijednosti”, IMHO). obrazovanje nije tu da uci kako se, karikiram, pise dokument u MS Wordu. obrazovanje sluzi da ukaze na postojanje necega i davanju perspektive.

a nasa perspektiva jest, ocito, bitno razlicita od proizvodnje i obrazovanja.