Ono sto bi se moglo svrstati u liberale i one koji su stvarno zeljni nestopromijeniti stane u frtalj jedne stranke i po lokalnoj postizbornoj preraspodjeli zavrsi ili na desnoj ili na lijevoj strani pa se potpuno izgubi.

Ja i dalje tvrdim da nikakva alternativa na nikakavim izborima (u sadasnjoj situaciji, vidi izborni zakon i pravosudje) u stvari nema sansu cak ni pod razno pa cak ni kad bi dobila neki znacajniji broj glasova. Jedino sto se moze napraviti je da se raznoraznim izvaninstitucionalnim metodama pokusa preokrenuti percepciju sutljive vecine u glasni bojkot ili (malo nerealno) krizanje listica i odbijanje/otkazivanje poslusnoti bilo kakvoj vlasti koja bi po trenutnim pravilima mogla doci na vlast i to tako dugo dok sama vlast, trenutna ili buduca, ne izvrsi drasticnu promjenu u samom sistemu. Za takvu promjenu koja, htjeli mi to ili ne, koja MORA doci iz jedne od glavnih stranki jer ce jedna od njih ionako zavrsiti na vlasti, potreban je ogroman pritisak i stvaran dokaz opceg nezadovoljstva koje mora biti potkrepljen nekim dokazom. Bojkot bi po meni bio dobar pocetak ali bi ga trebalo osmisliti tako da se ne protumaci kao opca apatija nego kao odlucna akcija, revolt, bunt… do sada se na one koji nisu izlazili govorilo da su u stvari zadovolji i da im je svejedno. Heh, da, svatko tumaci kako mu pase, ali ako se to malo osmisli… ne znam, meni zvuci kao dobar pocetak… ali samo pocetak. Cilj bi trebao biti konacno posteni izbori i kontrola nakon izbora.

HSU je svakako interesna skupina jer ispod svojeg lika nema nikakvu ideologoju niti političku filozofiju, no taj “problem” postoji i kod drugihm a naročito dviju naših najjačih stranaka. Kad znamo tehnologiju obnašanja vlasti i “sinekurizam” kao temeljni postulat njihovog praktičnog djelovanja, onda je HDZ i te kako daleko više interesna skupina nego kompaktna stranka (ovi razlazi Slavonije s centrom su ipak na toj liiji više nego odmjeravanje individualne Glavaševe sudbine). Zato postoji ovolika poslušnost centru (jer mjesto na listama određuje nihovu političku sudbinu a liste se kreiraju u centrima u centralnim komitetima). Sada su ušli u debelu krizu identiteta jer su sinekure u opasnosti i bit će velikog osipanja ako se ovako nastavi, a nema idologijskih prioriteta koji bi ih držali na okupu.

SDP je ideološki bio predodređen dok nije omirisao vlast a onda je u svom kompromiserstvu praktički postao “desniji” (ma što to značilo – po meni samo u odnosu prema interesima radno ovisnog pučanstva) od svojih konkurenata i izgubio vezu sa svojom prirodnom bazom). Ako slijedimo liniju da su “interesi vječni a sve ostalo sporedno” onda umirovljenike, Tatjanu, Velo Misto is lsl treba tretirati samo kao dio ukupnog varavog političkog folklora hrvatskog političkog tržišta. Mi zapravo trebamo težiti da se stranke ideološki jasno prifiliraju i da na političko tržište daju jasno oblikovane “produkte” za koje ćemo se opredjeljivati, jer je društveni napredak isključivo ovisan jasnimk koncepcijama a ne trenutnim interesima.

koliko razumijem, pola HVa studira promet jer imaju zakonom određenu potrebu da imaju završeni fakultet

napominjem da nije lijepo koristiti društvene klišeje i stereotipe, no sorry ali “inženjer zaštite na radu” jednostavno toliko jako mami da to ne mogu opisati; vjerujem da ima poštenih zaštitara na radu koji svoj posao prihvaćaju iznimno ozbiljno i profesionalno ali ne vjerujem da je gore spomenuti saborski zastupnik jedan od tih (samim time što je proizašao iz sindikata što ću mu prikeljiti kao karakternu osobinu)