Mit o prosječnoj plaći

Već duže vremena me interesira koncept prosječne netto (ili brutto) plaće koja se isplaćuje u hrvatskoj, budući da je ta ista osnovica (koja za kolovoz ove godine iznosi 4.633kn netto) ujedno i temelj svih potraživanja sindikata i njima sličnih institucija kada traže povećanje svojih primitaka.

Naime, kako smo koncentrirani na Zagreb koji kao što znamo ima BDP jedna ili veći od pojedinih država EU (a pritom ne mislim na novih 10 članica), onda dođemo brzo do zaključka kako je, može biti, zagrebačka perspektiva bitno drugačija od perspektive koja se primjerice vidi iz Osijeka, Nove Gradiške, Gospića ili recimo Makarske.

Nažalost, naš državni zavod za statistiku javno objavljuje samo dio podataka koji kada bi se kombinirao bi mogao dati odgovore i na pitanja koja ja imam, no daleko je jednostavnije to njih direktno pitati (ono, zakon o pravu na pristup informacijama i tome slično). Nemam nekih velikih nada da ću tražene podatke i dobiti, no evo što se može iskombinirati iz javno dostupnih podataka (ovo su grube kalkulacije i u principu iznosim koncepte, za veću razinu detalja odite na stranice državnog zavoda za statistiku).

1 tenk = plaća za 25 učiteljaNa stranicama DZSa, u biltenima možete pronaći iznose netto (ili brutto) plaća po segmentima industrija, no ono što nije moguće pronaći je recimo odnos broja zaposlenih u pojedinim industrijama koji čine taj prosjek. Tako npr. imamo situaciju da je prosječna netto plaća u poljoprivredi 3.698kn, no ona se dijeli na poljoprivredu i šumarstvu (gdje je prosjek 3.715) i ribarstvo (gdje je prosjek 3.350), i dok bi se lagano izračunalo koji je međusobni odnos poljoprivrede i ribarstva, situacije je malo kompliciranija u nepoljoprivrednim djelatnostima koje su podijeljene na 4 segmenta, ili uslužne djelatnosti koje su podijeljene na 11 segmenata.

Temeljni argument državnih službenika je da žele postići prosjek plaća koji je veći od državnog prosjeka. Ako pogledamo uslužne djelatnosti, nije teško zaključiti kako je prosjek javne uprave i obrane 4.749kn (dakle kojih 2-3% iznad prosjeka), u obrazovanju je bitno lošija situacija sa 4.342 (6-7% manje od prosjeka), zdrastvena zaštita 5.109kn (10% iznad prosjeka) i ostale djelatnosti koje su 4.634 (dakle dead_on).

U segmentu uslužnih djelatnosti, prosjek najbijaju značajnijim iznosima financijsko posredovanje (aka. banke) s 6.417kn, prijevoz skladištenje i veze s 5.250kn (čitaj telekomunikacije). U nepoljoprivrednim djelatnostima prosjek dobrim dijelom štancaju distributeri energije (struja, plin, nafta, voda), dakle tvrtke koje su u većinskom državnom vlasništvu ili javna poduzeća, te rudarstvo i vađenje (valjda kamenolomi) s 4.973kn.

Iz gore navedenog, nije osobito teško zaključiti kako bi izuzimanjem osobnih dohodaka javne uprave te industrija za koje znamo da su iznimno profitabilne (i koje, čini se, žive život za sebe) prosjek dramatično smanjili. Još kada bi taj prosjek pokušali složiti po geografskoj pripadnosti, ne bi bilo osobito teško zaključiti kako javni djelatnici, osim u vjerojatno zagrebu i potencijalno drugim gradskim središtima imaju značajno veću plaću nego prosjek ove države.

Misao dana:
One man’s wage rise is another man’s price increase.

10 Replies to “Mit o prosječnoj plaći”

  1. Sretno s dopisivanjem sa DZS, meni na moje upite nisu odgovorili.

    Što se tiče prosječne plaće, objavljuju prosjek a ne median koji bi bio nešto bolji pokazatelj.

  2. Pozdrav,
    U potpunosti se slažem sa tekstom, puno je toga udrobljeno u taj statistički lonac po principu meso + kupus jednako sarma…
    Ispada da ja sa nešto prekovremenih, plaćenim radom na državni praznik + stimulacijom jedva dotaknem prosjek… Radim u “perjanici” hrvatskog gospodarstva, turizmu.
    No, dobro imam samo SSS, ali znam da i kolege sa VSS nemaju baš neke plaće.
    Ali da rade u državnoj službi, onda bi bilo bolje, a gle apsurda te službe žive od nas koji privređujemo, jao i naopako…
    Pozdrav

  3. I ovo sa vezanjem plaće za prosjek je idiotizam, jer tako svaki mjesec sa povećanjem plaće raste i prosjek, i teoretski ide u beskonačnost. Da mi je znati koji genijalac je to izmislio?
    Šta da radimo mi koji svoju plać(k)u zarađujemo radom na tržištu, kome da se obratimo za beskonačno povečanje plaće?

  4. Šimun,
    da, ja zasada isto nisam dobio nikakvog odgovora, no činjenica je kako je taj prosjek doslovce to; prosjek i sam po sebi nema značenja
    kada bi imali zemljopisnu distribuciju pa da znamo u kojoj je županiji koliki prosjek, ili barem da znamo udjele pojedinih segmenata kako bi mogli računati dalje, ovako imaš samo previše varijabli i jedan jedini rezultat :(

    recimo, danas je na monitoru ispala vijest da je prosječna zagrebačka plaća veća nekih 850kn od državnog prosjeka, no ako promatraš na taj način, onda moraš od ostatka države oduzeti zagrebački prosjek, a ako je on veći skoro 20% od ukupnog državnog, a zagreb je 30-40% ukupne ekonomije, onda je prosjek u ostatku države bitno niži

    ukratko, ta prosječna plaća je zanimljiv ali totalno besmislen podatak

    mladen,
    imaš totalno pravo, a skrenuo bih pozornost na činjenicu da je prosjek državne uprave veći od državnog prosjeka osim u slučaju školstva gdje je niži
    zapetljano je sve to skupa

  5. Ovakav agregirani podatak ne samo da je beskoristan, nego je i štetan jer obmanjuje. Osim ovih pojedinosti koje si naveo, rado bih vidio i raspodjelu tog prosjeka i prosječno odstupanje od prosjeka. Pričam o pojedincima s izrazito visokim primanjima koji kvare prosjek do mjere da je upitno je li reprezentativan.

  6. rock

    čitajući jutros komentar na pollitici skužio sam jednu stvar; naime poznato je da imamo oko 7% visoko obrazovanih ljudi u državi, ako gledaš apsolutne brojeve to je nekih 300.000 ljudi ukupno (oko polovica tih je navodno u penziji, no recimo da nisu), to bi značilo da je max. 20% radno sposobne populacije VKV, no kada kreneš zbrajati broj ljudi koji su prijavljeni kao VKV onda to nije baš proporcionalno tom broju (moram to malo pozbrajati, ali odokativna matematika kaže da ih je više)

    odakle su svi ti ljudi došli?

  7. ipak ne računaš da su prosjeci u “realnoj ekonomiji” – prosjeci prijavljenih plaća, dosta se daje i na ruke, ne samo na jugu države.

  8. vinkomar
    točna digresija; no 50% zaposlenih je zaposleno u velikim tvrtkama ili državnoj upravi gdje to jednostavno nije moguće

    iako je problem nerealno iskazane plaće sasvim sigurno vrlo mjerljiv i važan; u ukupnoj sumi plaća on sigurno neće značajnije utjecati na prosjek (a pod značajno smatram više od 10-15% max)

Leave a Reply

Your email address will not be published.