Budimpešta rujan 2006
Ujutro kada sam mutnih očiju pogledao vijesti, novosti koje sam čuo iz Budimpešte učinile su se kao DejaVu zbivanja iz vremena rušenja berlinskog zida.
Ovo što se događa tamo je reakcija ljudi koji su shvatili kako ih njihov premijer laže i obmanjuje.
Hoćemo li mi izvući iz ovoga pouku? Hoćemo li štogod naučiti?
Misao dana:
Democracy… while it lasts is more bloody than either [aristocracy or monarchy]. Remember, democracy never lasts long. It soon wastes, exhausts, and murders itself. There is never a democracy that did not commit suicide.
Categories: Politika
Uvijek treba krenuti od sebe: Hoću li ja učiniti nešto?
I Karolina hoćeš li? (ja sam napisao post na blogu i postavio si pitanje, za početak)
usput rečeno, nisam pobornik revolucionarnih metoda niti me one zanimaju, ali je zanimljiva reakcija tih ljudi i o tome treba malo više naučiti
Kako bi ti Mrače rješio takvu stvar, da si na njihovom mjestu, a da nisu revolucionarne metode?
pitam se samo zašto, zaboga, pale televiziju?! inače, mađarska revolucionarna tradicija je duga… 1956. je, doduše, slomljena, no 1989. je išla kao po loju, nakon što su mirne putove utrli Poljaci… Nakon Mađara Česi i Slovaci, a onda, nešto krvavije, i Rumunji… No vratimo se sjevernim susjedima – i nakon prošlih izbora gubitnik Viktor Orban praktički je orkestrirao događanje naroda, pa mislim da je i ovo njegovo maslo… Istina, metode su sve manje demokratske… Ali, zašto su, pobogu, išli zapaliti televiziju? Pa to nisu radili ni Rumunji, nego su lijepo Ceausescua i Elenu mu osudili i koknuli pred kamerama… Kad smo već kod televizije, u Češkoj su sami novinari preuzeli nacionalnu kuću nakon što se vlada miješala u izbor glavnog urednika (točnije urednice, Jane Bobošikove, jedne prsate novinarke koja je u međuvremenu postala češka zastupnica u Europskom parlamntu…)…
Meni se čini da je to reakcija ljudi koji su svojim ušima čuli priznanje njihovog premijera da ih laže i obmanjuje. Sve do tog trenutka nisu shvaćali da im on laže ili su se barem pravili da ih se to ne tiče. To je i naš problem. Mogu nam iza leđa raditi što god hoće, ali sve dok na Dnevniku izgledaju lijepo mi smo zadovoljni. Kad nam pokažu naopako okrenuti grafikon koji prikazuje pad standarda mi ga progutamo kao grafikon koji prikazuje rast. Pametni premijeri ne priznaju da lažu. Tek poneki ministar kaže da ne laže nego govori neistinu. A mi to shvatimo kao dobar vic.
- mađari očito doživljavaju otrežnjenje od euro – kapitalizma,
- po večerašnjem Dnevniku: svi njihovi političari osuđuju paljevinu i nedemokratsku rulju, a demokratska laž se i ne spominje
Pre će biti DejaVu beogradskog 5. oktobra ;)
goran, doista, zadnje takve scene su doista bile u beogradu
no, koliko vidim situaciju kod vas, nije isključeno da se tako nešto ne ponovi (neki dan je pisalo kod nas da su radikali najpopularnija stranka u srbiji, da li je to doista moguće?)
uopće me ne čudi “događanje naroda”, pogotovo ne u Mađarskoj koju je zapadni kapital doslovce progutao.
Mađarski “revolucionari” zapravo nemaju jasne ciljeve, a predvode ih László Toroczkai, predsjednik velikomađarskog pokreta “64 županije”, te , više iz sjene, dvostruko pobijeđeni Viktor Orban, nekoć liberal, a danas također velikomađar i nacionalist… To što je Mađarsku pojeo strani kapital svakako nije razlog, jer je vrata širom otvorio upravo Orban…