Categories
Politika

Davorko Vidović: ne vjeruju mi jer sam političar

Davorka Vidovića nije potrebno posebno upoznavati jer je on jedan od prvih (i zasada jedini dokumentirani) političar koji redovno koristi blog za komunikaciju sa svojim biračima. Upravo on je odličan odabir sugovornika za početak serije politički intoniranih tekstova koje imam namjeru u slijedećem razdoblju voditi s nekolicinom domaćih političara, ali i istaknutih stranih stratega, aktivista i pobornika civilnog društva. Stay tuned!
Blog ste počeli pisati neposredno prije lokalnih izbora su svibnju 2005, kako ste došli na tu ideju i kako se početna ideja razlikuje od onoga što vaš blog predstavlja danas?

Davorko Vidović; da li je politika Sizifov posao?Ne smatram se baš nekim znalcem moderne tehnologije, ali sam uistinu dječački fan novih komunikacijskih mogućnosti koje suvremena tehnologija nosi i veselim se svim tim igračkicama koje do neslućene mjere proširuju forme, načine i obuhvat ljudi s kojima se može komunicirati. Cyber sfera je bez sumnje postala realan prostor, ne samo virtualan, i logično je u tom prostoru biti. Kako sam politički profesionalac već dugi niz godina i nastojim slijediti zakonitosti ove, za hrvatske prilike, još uvijek mlade struke u kojoj pretežu amateri, nastojim slijediti iskustva onih koji su posao političara odavno prepoznali kao profesiju sa svim pravilima struke kao i u bilo kojoj profesiji, logično je da sam prepoznao i mogućnosti bloga kao sjajnog komunikacijskog kanala za plasiranje različitih političkih poruka. Oslanjajući se na doista mlado staranačko vodstvo SDP Siska, koje mi je dalo tehnički suport za izradu bloga, krenuo sam u vrijeme lokalnih izbora i pomalo se navukao na ovaj tip komunikacije. Da nisam pogriješio, dokazuje i preko 70 000 posjeta, ili oko 150 posjeta dnevno, te na tisuće komentara koje sam dobio. U početku sam nastojao prikazati što sve radimo u kampanji, a nakon formiranja vlasti, što sve pokrećemo u gradu i zašto povlačimo određene poteze. Bio je to do kraja blog gradonačelnika i u pravilu sam izbjegavao druge teme. No, nakon priključivanja korumpiranih vijećnika koaliciji HDZ-HSP i njihovog skandaloznog preuzimanja vlasti kao izbornih gubitnika, tematski sam se odredio i spram drugih, ne samo lokalnih tema.
Danas je moj blog u većoj mjeri svojevrsno brzo sredstvo za komunikaciju tema koje držim bitnima i medij za iskazivanje vlastitog (pa i stranačkog političkog i svjetonazorskog stava). Žalim što je premalo interaktivan, tj. Što premalo odgovaram na komentare i pitanja, pa i provokacije, jer sam za računalom u pravilu jednom dnevno i to kasno, pa mi se ponekad čini deplasiranim odgovarati na gomilu komentara koji su stigli prije nekoliko dana.

Primjetio sam da je učestalost pisanja bloga dramatično pala nakon što se napustili izvršnu vlast u Sisku; koji je točno razlog tome?

istina je da pišem manje. Dijelom zbog odluke da ne pretjerujem (mislim da bi jedan post tjedno bio dovoljan), a dijelom i zbog zauzetosti drugim poslovima, odnosno nedostatkom vremena.

Koja iskustva ste stekli na blogu, promatrajući komentare, prave male debate su se tamo događale, iskazano je puno podrške ali i “oprano je puno rublja”. Kako izgleda čitanje tih komentara s pozicije jedne javne osobe?

Pa nisam ja baš s iluzijama krenuo u ovu malu avanturu. Znao sam da će biti svakakvih komentara, pa i uvreda. Kao profilirani političar, sasvim očekivano imam značajnu podršku onih s kojima dijelim svetonazor i političko uvjerenje, a žestok otpor onih koji su drugačijeg političkog stava. To je normalno i očekivano. Ti drugi napadaju zapravo preko mene određeni svjetonazor, odnosno ono što oni pod tim podrazumijevaju. Cijenim i njihovu dosljednost i njihove argumenta. No postoji i skupina komentatora (manja i anonimna) koji bez vlastitog bloga, vjerojatno po naputku poslodavaca iz sadašnje gradske garniture, pod različitim imenima neumjereno vrijeđaju, podmeću, izmišljaju i osobno me nastoje diskreditirati. Sugerirali su mi neki da izbacim te uvredljive komentare, ali sam ih odlučio ostaviti jer su i oni svojevrsno svjedočanstvo o nama i našem vremenu, pa i osobnoj kulturi i pristojnosti. Ja ih ne uzimam savim ozbiljno i ne primam srcu. Od nekoliko tisuća komentara izbrisao sam samo dva u kojima su vrijeđali i blatili druge ljude. Osobno me najviše smetaju komentari onih koji su zapravo apolitični, intelektualno lijeni i kojima je najlakše sve političare strpati u isti koš i tako bez ulaženja u sadržaj onoga o čemu govorim, obaviti posao generalne diskreditacije. Siguran sam da bi njihov stav bio potpuno drugačiji, da čitaju a ne osuđuju a priori. Neki čak kažu da se slažu s napisanim, ali mi ne vjeruju, naprosto jer sam političar. Kada im se nešto učini dobrim i prihvatljivim, onda to proglase demagoškim podilaženjem. Razmišljao sam i o tome da otvorim i anonimni blog sa istim temama, pa da vidim reakcije u tom slučaju.

Internet, blogovi i socijalno udruživanje su postali sastavni i iznimno važni dio američkih izbornih kampanja, no na hrvatskom internetu ne postoji suvislo centralno mjesto za politiku; nijedan portal nema kategoriju politika, a opet politika je sastavni dio naših života – kako objašnjavate to da progresivni dio hrvatskog društva šuti ne samo u tradicionalnim medijima nego i na internetu?

Nažalost, nova hrvatska politička elita, stasala nakon uvođenja demokracije, formirana uglavnom u jednopartijskim vremenima (Saveza komunista, a kasnije HDZ-a) kao politički stil, nosi stare obrasce i ponašanja i komuniciranja s građanima. Taj stil odiše svojevrsnim prezirom spram javnosti i sviješću o svojevrsnom mesijanskom poslanju. Ta elita se samoreproducira u vlastitom stranačkom (uglavnom nedemokratskom i autoritarnom miljeu), operira sa gigantskim, povijesnim temama ne vodeći računa o običnim životnim potrebama građana. Kako da onaj koji vatreno govoro o temama “od stoljeća sedmog” uopće primijeti da je netko bezrazložno otpušten s posla, mrcvaren od državnih činovnika ili da nema dostatno da se prehrani ili kupi stan?! Svojevrsni politički primitivizam i sve rašireniji populizam i jeftina demagogija su naprosto preplavile prostor političkog. Ja vjerujem da to uistinu odbija veliki broj mislećih i progresivnih ljudi od bilo koje vrste političkog angažmana. iskreno vjerujem da će se to promijeniti, a da najveću transformaciju trebaju doživjeti stranačka vodstva, koja će moći podnijeti i propulzivnost i demokratsku raspravu unutar samih sebe. Nije realno očekivati da će neovisni pojedinci imati značajniju ulogu u budućnosti. Političke stranke su tu zbog oblikovanja politika i njihova uloga će i dalje biti tu značajna i nezamjenjiva.

Pregledavajući stranice sabora, političkih stranaka nije teško uočiti kako ne postoji način za direktnu komunikaciju zastupnika sa svojim glasačima; na lokalnoj razini situacija je još lošija. Zašto političari o svojoj bazi razmišljaju samo tijekom predizborne kampanje?

Ljudi i dalje biraju stranke i stranačke liste, pa je stranačkim ljudima važnije da se dopadnu stranačkim vodstvima nego javnosti. No, i tu se nešto mijenja. Neposredni izbori na lokalnom nivou i naglašena personalizacija prošle izborne kampanje za lokalne organe vlasti, pokazuje da će neposredni kontakt s biračima biti od presudne važnosti. Rezultati Mršića u Koprivnici, Adlešićke u Bjelovaru, Ronka u Požegi, pa i moji u Sisku, gdje su kampanje uveliko bile personalizirane, pokazuju da se više neće moći bez osobnog kontakta s građanima. Američki su mi kongresmeni potvrdili da se u svakoj kampanji rukuju sa 50 000 ljudi, a i dnevno su s njima u kontaktu. Kolega Mršić mi je prišapnuo, da smatra svaki dan u kojem ne dobije bar dva nova glasača, izgubljenim danom.

U prosincu prošle godine ležao sam bolestan kod kuće i promatrao prijenos iz sabora. Postoji li (kao što sumnjamo) razlika između diskusije koja se događa kada su kamere uključene i diskusije kada kamera nema? Koja je diskusija konstruktivnija?

Postoji. Od rasprava se odustaje kad nema kamera! Nepotrebni (po meni) cjelodnevni prijenosi su doveli do estradizacije Sabora, te dio nepristojno samozaljubljenih zastupnika do prave manije da moraju govoriti o baš svemu i svačemu. To rasprave doista ponekad čini, manje-više režiranim igrokazima. Nažalost te samozaljubljene i demagoški nastrojene i najšira javnost i mediji smatraju angažiranim i vrijednima. Oni seriozni i odgovorni ostaju neprimjećeni. Redikulozni tipovi i egomani pune prostore medija, što daje dodatni argument javnosti da su svi političari i neozbiljni i nekompetentni i neodgovorni.

Gledajući dnevnik, vrlo često viđamo urede političara koji na svojim stolovima nemaju računalo. Da li je moguće u današnje vrijeme funkcionirati i komunicirati bez upotrebe računala? Primjetio sam također da koristite email adresu javnog servisa i email nema adresu koja bi označila vašu pripadnost saboru ili stranci; da li to znači da niti sabor niti stranka ne koristi internet infrastrukturu u mjeri koja je moguća?

Ja osobno imam nekoliko adresa i u stranci i u Saboru, ali zbog komocije i jednostavnosti koristim adresu javnog servisa (zadovoljan sam njime). inače ne znam i ne mogu razumijeti kako danas u politici bilo tko može funkcionirati bez računala.

Predsjednik sabora odlučio je ugraditi uređaj za ometanje mobitela u saborskoj dvorani, da li imate barem wireless mrežu/internet? Koliko je vrh vlasti uopće umrežen? Što je lakše učiniti u saboru; poslati faks ili email?

Imamo u Sabornici wireless, a i svaki zastupnik ima dostupan internet, bilo na vlastitom stolu bilo u klubu. Mi, predsjednici odbora imamo i saborske laptope. Od ove će jeseni i svi drugi zastupnici imati svoje stolove i svoja računala. Umreženi, nažalost nismo, ali se neki pomaci i tu naziru. Mislim da je danas već puno lakše poslati email nego faks, iako to zasigurno ne vrijedi za sve.

Parlamentarna kampanja je započela puno ranije nego što je to uobičajeno, no za razliku od “zbijene” desnice, lijeva strana političkog spektra se čini neorganiziranom i kaotičnom, a poruke koje šaljete su vrlo često komplicirane i nejasne; također, unatoč anketama koje izjednačuju poziciju HDZa i SDPa, praksa pokazuje da na dan izbora lijeva opcija uvijek prolazi lošije. ima li SDP energije (i mudrosti) učiti na svojim i tuđim greškama, baš kao što se HDZ hranio na slabostima prethodne vlade?

SDP se ovoga puta doista počinje spremati onako kako ja mislim da treba. Godinu dana pred izbore formirali smo izborni stožer i “kampu” , baš kao što to čine i druge velike stranke u svijetu. Maksimalno se profesionalno počinjemo angažirati, počev od vrha stranke do posljednjeg aktivista. Prva dva tjedna idu uspješno. Započinjemo prvo s mobilizacijom članstva i guramo u višu brzinu. Pred nama je obilje dobrih inicijativa i uvjeren sam da ćete ih uskoro moći prepoznati. imamo dobre i visokomotivirane timove i tu vidim našu snagu. Anakrone vođe Sanadreovskog tipa i sva ta glumljena odlučnost (naročito u povlačenju donesenih odluka) te nedostatak stvarnih inicijativa, nema ozbiljnih izgleda pred serioznim poslom kojim se kanimo baviti u idućih godinu dana. Dobro upakirano ništa dugoročno ipak donosi ništa. Ne potcjenjujem naše građane!

Puno energije se gubi na diskusiju o radnim pravima, neradnim nedjeljama, integracijama – a vrlo malo se govori o gospodarstvu koje sve to skupa mora izgurati, apsolutno ništa se ne govori o rastrošnoj strani proračuna s kojom se još nitko nije krenuo obračunati. Kako je moguće očekivati napredak u državi u kojoj svaki peti radno sposobni stanovnik radi u državnoj upravi, a gotovo polovina ukupnog državnog proračuna odlazi na plaće i troškove koje proizvode ti ljudi?

Bez gospodarskog razvoja nećemo imati što dijeliti. Primjerice, smanjenje našeg BDP za samo 1% znači 2 milijarde kuna manje, a cjelokupni je prihod od participacije građana u zdravstvu oko 500 milijuna kuna. To znači da je pad društvenog proizvoda HDZ-ove vlade u odnosu na bivšu (-2%) smanjio za 8 puta taj participacijski prihod. Drugim riječima, da su brinuli o gospodarstvu, ne bi trebali uvoditi participaciju, ne bi trebali prodavati “Plivu” itd. A što se tiče državne uprave, ona je, čini mi se najozbiljniji problem, koji (uz korupciju) uopće u ovoj zemlji imamo. Kada sam započeo preustroj moga bivšeg ministarstva i pokrenuo proces informatizacije cijelog sustava, došao sam do zanimljivih otkrića. Naime, agencija koja nas je pripremala za ISO 9001 identificirala je u ministarstvu 57 poslovnih procesa, što je za dvadesetak više negoo u Toyoti. Apsurdni poslovi ni za koga, neracionalnost, neorganiziranost i nered! Kada smo posao priveli kraju, rasformirali su ministarstvo! U zadnjih godinu dana u državnu je upravu primljeno 7000 ljudi i to naravno kao nagradu za stranački rad ili samo stranačku knjižicu. Tko će ih otpustiti?! Mi? Pa da izgubimo izbore?

Publika mračnog bloga se uglavnom sastoji od mlađih poslovnih ljudi ili onih koji bi to htjeli postati. Koju poruku bi poslali tim ljudima, što nama u slijedećem mandatu vlade može donijeti SDP?

Ma kako bili nezadovoljni učincima bivše koalicijske vlade, podsjećam da smo iz negativne stope rasta došli do prosječne stope od 5,6%, da smo Hrvatsku izvukli iz posvemašnje međunarodne izolacije, da smo demokratizirali društvo i započeli ozbiljne (i teške) reforme, da smo riješili problem nelikvidnosti, zahuktali cestogradnju i stanogradnju… Nažalost prekinuti smo HDZ-ovim “pokretanjem” Hrvatske. SDP ima jednostavan cilj: poboljšati standard građana u svim segmentima, duboko svjesni da to neće biti moguće bez snažne podrške gospodarskom razvoju. Prepoznajemo globalizacijske izazove, imamo svijest i o našim prednostima i našoj potencijalnoj snazi, ali i ozbiljnim slabostima. Odlučno ćemo provesti istinske reforme koje će optimirati naše mogućnosti, jer mi znamo što se mora učiniti, a znamo i kako. Ne nedostaje nam niti političke volje za to.

p.s. ovaj tekst je paralelno objavljen i na političkom web portalu

Misao dana:
We shall go on to the end, we shall fight in France, we shall fight on the seas and oceans, we shall fight with growing confidence and growing strength in the air, we shall defend our Island, whatever the cost may be, we shall fight on the beaches, we shall fight on the landing grounds, we shall fight in the fields and in the streets, we shall fight in the hills; we shall never surrender.

19 replies on “Davorko Vidović: ne vjeruju mi jer sam političar”

Htio bih pohvaliti novu orjentaciju tvog bloga (ovo sa intervjuima ce nadam se postati stalna “rubrika”). Pracenje tvog bloga postaje sve ozbiljnije – kao da iskoracujemo iz necega sto je usputno u nesto sto je definirajuce.
Glede izbora sugovornika necu – to je manje vazno. Nadam se da ces s vremenom imati i sugovornike s cijim cu se potezima slagati.

neutrino, kao što piše gore, ovo je prvi u nizu ovakvih intervjua; Vidović je za početak idealni sugovornik jer je sastavni dio hrvatske blogosfere i ima perspektivu koju nitko od nas nema (ja možda imam o blogosferi ali nemam o politici – barem ne s praktične strane, ivo sanader možda ima o politici ali pojma nema o internetu i informatici… usput rečeno, najbolje mi je bilo objašnjenje kada su zamijenili one monitore u vladi jer je argument bio da su monitori bili preveliki pa se ljudi nisu međusobno vidjeli, a ta računala su zamijenili notebookovima koji spadaju u kategoriju desktop replacement-a što znači da su portabilni kao i vreće cementa)

anyway, smatram da uopće nije važno da li se ti i vidović slažete (ili čak da li se i ja i on slažemo), puno je bitnije da razgovaramo i pokušamo definirati i pronalaziti načine kako riješiti probleme, kao što sam ja naučio nešto iz njegovih odgovora, nadam se da je i on naučio nešto iz mojih pitanja – diskusija je obostrani proces i toga nam generalno nedostaje

meni su osobito zanimljivi odgovori u informatičkoj infrastrukturi i ponašanju zastupnika kada kamere nisu uključene, ne sjećam se da je to ikada itko pitao ovako direktno

anyway, stay tuned

kad su u pitanju političari, u razgovoru s njima ipak trebaš veću dozu drskosti i provokativnosti (ne mislim na nikakvo žutilo i senzacionalizam) – uostalom, mi ih plaćamo. zašto im na kraju dozvoliti epp, toga imam i onako pune uši…

da, prava je stvar pitati direktno i dobiti dirktan odgovor. nažalost često puta nisam dobio takve odgovore u razgovoru sa poduzetnicima..

a vidović je ipak izuzetak, što god se mislilo o njemu, bar otvoreno i javno odgovara..

nakon zadnjih 15 godina, čega smo se sve nagledali i što sve nije napravljeno, nije ni čudno da se političarima ne vjeruje. kako i bi, svima treba barem pet mandata da “riješe” stvari, sadašnja vlada reagira samo na podražaje iz eu, kada ovi malo zaprijete odjednom se borimo protiv korupcije i imao broadband strategiju, a do prije dva mjeseca nisu znali što je broadband. možda bi račanu i vjerovao kada bi imao strpljenja slušati njegove usporene govore, pa nije ovo maratonska sjednica ck sk, ako hoće privući moju pažnju, neki rezimira što je htio, snimi se i stavi na youtube. Previše smo toga vidjeli, previše toga nije napravljeno, da bi vam tek tako dali povjerenje (bilo kojoj stranci, što se mene tiče). a to što se sdp počinje spremati kako treba meni ništa ne znači, naročito ako rade kako to rade sve velike stranke u svijetu. one angažiraju nekog pr majstora, poput hdz-a na prošlim izborima i to je to, samo je stvar percepcije javnosti i tko će im prodati bolju priču. no, ovakvih nam je intervjua potrebno i više, slažem se da treba raspravljati&razgovarati

Zligirl, očigledno nije shvatila moju ironiju, vezano za gubitak izbora.Naime, ne bez gorčine sam zaključio da se u ovoj zemlji ozbiljnim i odgovornim radom neda bogznašta napraviti. Naime, prošla je Vlada radila ozbiljno, provodila reforme i rješavala zbiljske probleme pa izgubila. A danas vidimo da se korumpiranjem biračkog tijela, kroz dodjelu socijalnih povlastica i naknada (npr. dodatno obeštećenje “starih” umirovljenika, dječ.doplacima ili najavom većih naknada za rođenje djece) nastoji pridobiti biračko tijelo, a da se u mandatu nije povukao niti jedan suvisao potez koji bi dugoročno osiguravao perspektivu boljih plaća, mirovima, studiranja ili lječenja. O tome sam govorio spominjući gubitak izbora. Valjda nisam bio jasan!

davorko, zli_girl jest shvatila. davno. i mada od toga dana rijetko rabi rijeci “svi su politicari isti”, njihovih slicnosti je i te kako svjesna. stoga nemojmo o razlikama u odgovornosti sadasnje i bivse vlasti te pojedinaca unutar istih.

(ps. detaljnjije necu. mogla bi naseg neutrina povuci za jezik, a to, vjerujte mi, ne bi bilo mudro. )

Momak, kako ti je promakao Dragutin Lesar, saborski zastupnik koji Davorka dobrano šiša po poznavanju Interneta i IT-a uopće? http://www.lesar.info
p.s.
Manje površnosti, više odgovornosti.. Da ne počinjem sad…

Dragi Ajgour,

a) najstariji zapis na stranici g. Lesara je iz rujna 2005 godine dakle jedva godinu dana, Davorko Vidović piše blog duže od toga

b) na stranicama g. Lesara nisam pronašao niti jedan jedini zapis koji govori o informatici, računalima ili internetu

c) Davorkov blog posjećuje nekoliko desetina ako ne i stotina više puta ljudi nego stranice g. lesara

d) na stranice g. lesara postoji jedan jedini inbound link, na vidovićev blog ukupno 31 (dakle nekih 3100% više, malo ali ipak neusporedivo više)

e) o ljudima koji na svoje stranice stavljaju muziku, imaju stranicu s vicevima, na public stranicu stave email adresu, a osobito o ljudima koji stavljaju banner “vidi web top 100 kandidat” imam posebno mišljenje i što se mene tiče svaka od tih stavaka pojedinačno najbolje govori koliko g. lesar zna o internetu i informatici, a to očigledno nije jako puno

ukratko, odgovoran sam bio, a površan samo utoliko što za navedenu stranicu nisam niti znao (no s jednim jedinim inbound linkom i to od istarskog HNSa kako bih uopće došao do te stranice?), no i da jesam ignorirao bih je u svakom slučaju

Pogrijesio si u tockama B i D. Sto se tocke C tice, stranica ima cca 1300 visita i cca 30000 hitova mjesecno. Malo, ali dovoljno. O tome sto pises pod tockom E necu polemizirati. A ja pak sam opet nesto novo naucio. Molio bih te da i moj profil jednostavno obrises jer se na tvome blogu necu vise pojavljivati. Vozdra.

Gospodine Vidoviću!

Već duže vrijeme želim Vam napisati nekoliko riječi, pa sam danas ponukan neizmjernom radošću vlastite supruge, odlučio to i učiniti. Rođen sam u Sisku prije 40-tak godina, radim u Zagrebu oko 20g., po političkom uvjerenju sam ljevičar ( vidljivo da nemam veze s HDZ-om, kao niti s SDP-om), po religioznom crkveni ateist!? Nisam član niti jedne stranke, iako sam glasao za SDP 2x, i više ne idem na izbore (niti mislim). Glede čega? Evo glede čega: Ako me prevariš 1x kriv si ti, ako me prevariš 2x kriv sam ja. Ovom razmišljanju je uvelike pridonijela Vaša neodlučnost da Vaši birači osjete da ste Vi na vlasti i da se tim istim biračima vrati dostojanstvo, zaštita, čak i ponos koji ste im toliko puta svojim strahom pred polupismenim, rabijatnim seljačinama iz HDZ-a i HSP-a zatomili. U novijoj povijesti naše države, proteže se sintagma (točna), da je HDZ, uz ekstremne desničarske satelite stvorio ovu državu. Zašto točne? Ako pogledate na uzorku Siska ( a tako je i u ostalim gradovima), gotovo svi privatni objekti, svi novinari, svi ini apartčici koji za čašicu, dvije čine kao poslušni (bijesni psi) raznorazne prijetnje, palež, pa čak ubojstva…svi oni su bliski ili su članovi HDZ-a. I svi oni su nešto dobili od HDZ-a, i to čini onaj motiv koji to konstantno glasačko tijelo (25%) vodi k tome da izlazi na izbore. Onih 30% ljudi, koji ne izlaze na izbore, većina su socijaldemokratskih uvjerenja.Trenutno u Sisku vlada politička idila između županice i gradonačelnika (iako još nisam dokučio tko je u toj vezi muško, a tko žensko?) “Vaši” birači, kada dođete na vlast imaju osjećaj da Vam je važnije biti fer prema Brodarcu (čovjeku limitiranog znanja, ali s onom seljačkom mudrošću),nego ispraviti nepravde, koje su činjene prema Vašim biračima , pa i prema Vašoj obitelji za vrijeme HDZ-a. U principu Vaš odnos bi se mogao svesti u jednoj rečenici: Vaše razmišljanje ide tako, da ako recimo trebate pomoći nekom svom, zapitat ćete se pa on je Vidović, što će mi reć? Pa šta? I LOVORKA je Brodarac!! Sanader napravi odvojak autoceste do svoje rodne pripizdine, a Vi niste u stanju započet autoput do Siska ( neće ga niti biti još dugo godina do Siska), i sami vidite da se kroz Lekenik sad ide 80km/h. Napravit će do Lekenika, a ostalo će biti kao brza cesta. I na kraju: znate što ljudi ovdje žele? Napravite bratu najljepšu kuću u Sisku i stanite iza toga, onako muški. Znate Vaša rodbina radi i teške poslove, ako i uopće radi ( kao i rodbina HDZ-ovih političara…moš mislit), a Vi mislite da da u toj šaki undergraunda sjajite? Bitnije je da oni počnu tinjat, kao i “Vaši” birači!

Gledajuci ovaj intervju, a posebice potom gledajuci komentare intevjuiranog, dolazim do zakljucka da ipak ima nade… poneki od “BabyBoom” generacije koja je trenutno na vlasti (kao generacija) ima viziju buducnosti. Okretanje sljedecoj generaciji (X-generacija, Y-generacija) ocito je veliki zaokret, jer je staru (posljeratnu) generaciju lagano “podmititi” sa bajkama o “velikim mirovinama” i slicno, te se vidi sav apsurd buduceg gerontokratskog drustva – oni koji privredjuju, imaju sve manje utjecaja, jer ih “nadglasaju” – umirovljenici. Davorko se dokazuje kao jedan moderan i ucen covjek.

[…] Prije nekoliko tjedana objavio sam email interview s kolegom blogerom i saborskim zastupnikom g. Davorkom Vidovićem, nakon toga sam poslao emailove na adrese još nekih političara i nisam dobio odgovora (bilo kakvog odgovora). Potom sam prije nekoliko dana napisao tekst o g. Radimiru Čačiću koji je generirao skoro pa rekordni broj komentara i očigledno je puno emocija bilo utrošeno u tih nekoliko dana diskusije. Odlučio sam se pozabaviti HNSom malo više i taman tražeći kako doprijeti do g. Čačića naletio sam na članak u Jutarnjem koji je spomenuo aktivnost g. Dragutina Lesara i kluba zastupnika HNSa u saboru. G. Lesar nema svoj blog (iako ćemo ga pokušati nagovoriti), ali zato ima svoju osobnu stranicu pa kontakt nije bilo teško napraviti – nekoliko emailova kasnije i eto još jednog interviewa. […]

odkud ti pravo nazivati doi hrvatskih glasača polupismenim ljudima i to zamotati u celofan i nazvati to ruralnim stanovništvom ?

Leave a Reply to paor Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *