Mit o pretvorbi i privatizaciji

Na jučerašnjem sastanku Mesića, Sanadera i Šeksa osim o organiziranom kriminalu govorilo se o prestanku potrebe za produljenjem roka u trajanju Zakona o reviziji pretvorbe. Ovaj zakon je predložila vlada Ivice Račana u samom početku njihovog mandata, pokušavajući održati obećanje o kažnjavanju svih prijestupa koji su se tijekom pretvorbe dogodili.

Nažalost, cijeli taj koncept revizije, osim što je generirao brdo posla za državnu reviziju donio je vrlo malo koristi; osim što smo su na površinu izbile i konkretne brojke o događajima za koje su svi znali da postoje. Naime, od 1600 revidiranih pretvorbi u njih više od osamdeset posto su otkrivene manje ili veće nepravilnosti, optuženo je samo 800 osoba, do sada imamo samo 79 osuđujućih presuda, od čeka devet zatvorskih i koliko mi se čini, nijedna kuna se nije vratila u državni proračun.

Velika većina toga nepovratno je otišla u zastaru i unatoč tome što je moguće i danas otkriti štošta, mogućnosti sankcioniranja su odavno nepovratno izgubljene.

Zakon o reviziji pretvorbe, baš kao i dobar dio drugih zakona bavi se događajima u prošlosti na koje više nije moguće utjecati, niti ih je moguće korigirati. Više stotina tisuća izgubljenih radnih mjesta tako su postali žrtvom privatizacije, iako je (barem meni) nejasno da li su ti ljudi uopće imali perspektivu i prije te iste pretvorbe. Ovaj Zakon stoga smatram lijepim kozmetičkim Zakonom koji je trebao zaokupiti i zabaviti radničke mase dok se elita bavi drugim problemima, a njegovi učinci su u samom startu bili minimalni.

Svaki zločin je strašan i za svaku osudu, no principe pravne države kojoj stremimo ne možemo mijenjati samo zbog želje za krvlju onih koje smatramo krivima za pljačku i štetu nastalu tijekom privatizacije (za takve stvari služe revolucije). Novac koji je utrošen da bi se povijesno dokumentiralo ono što su svi znali da se dogodilo (a mnogi su to osjetili i na svojoj koži), mogao je bolje biti potrošen na neke projekte za budućnost, ovako, zakopali smo se u prošlosti iz koje nikako da iziđemo.

Neka Zakon o revizije pretvorbe počiva u miru, iako ga nije zaslužio.

Malo sam razmišljao, i primjereniji naslov bi bio “Requiem za Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije”.

Misao dana:
Politics is the art of looking for trouble, finding it everywhere, diagnosing it incorrectly, and applying the wrong remedies.

7 Replies to “Mit o pretvorbi i privatizaciji”

  1. Situaciju bi donekle razbistrilo dokazivanje porijekla imovine, odnosno imovinske kartice. No, očigledno nijednom političaru (ni pokrovitelju) to nije u interesu. zasad smo nacija gomile mrtvih kapitala za koje se ne zna tko im je vlasnik :)

  2. ariston, drago mi je da si me to pitao; moj profil na nationstates kaže slijedeće;

    The Protectorate of MR-AK is a very large, economically powerful nation, notable for its barren, inhospitable landscape. Its hard-nosed, hard-working, cynical population of 86 million are rabid consumers, partly through choice and partly because the government tells them to and dissenters tend to vanish from their homes at night.

    The medium-sized government juggles the competing demands of Education, Law & Order, and Social Welfare. Citizens pay a flat income tax of 8%. A robust private sector is led by the Gambling, Door-to-door Insurance Sales, and Arms Manufacturing industries.

    All guns must be registered, the public are free to vote for whomever the government wants in office, all streets are privately owned toll roads, and the government extracts trade concessions from poor nations in exchange for humanitarian aid. Crime is a serious problem. MR-AK’s national animal is the weasel, which teeters on the brink of extinction due to widespread deforestation, and its currency is the Mrak.

    MR-AK is ranked 5322nd in the region and 90,342nd in the world for Safest Nations.

    Molim da mi netko pronađe zemlju s jakom ekonomijom i porezom od svega 8%; istina je da nema baš previše demokracije, no sloboda je ionako iluzija. Još samo da riješim problem kriminala i na najboljem putu sam za svjetskom dominacijom.

  3. Hvala na linku, Aristone. Bilo je poucno i za Mraka. Naucio da je njegova “sklonost lijevim opcijama” samo percepcija, i to vrlo iskrivljena. Opis odgovara neokonzervativcima koji u zadnjih desetak godina poput peronospore povremeno haraju po bivsim satelitima bivseg SSSRa.

  4. Dobro jel se ovdje komentira neka bezvezna igrica ili Zakon o pretvorbi? ;-))

    Ono sto mene zanima je – kad bi sutra netko zelio graditi politicku karijeru, a netko mu onda prigovorio da se ilegalno okoristio u pretvorbi i privatizaciji – da li bi takva osoba smjela tuziti zbog npr. klevete?

    Zasto to pitam? Zato sto, ako je netko ukrao – mozda ga ne mozemo natjerati da ukradeno vrati ili nadoknadi stetu, ali mislim da bi ga trebalo sprijeciti da se izdaje za nevinasce …

  5. mada nam pretvorba i privatizacija nisu bile onako djelotvorni pokretaci rasta kao sto su najavljivali, vec cista rasprodaja imovine i propadanje, slazem se s mracnim – poslusajmo requiem, pustimo kakvu suzu i…. krenimo dalje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.