Slovenska granica, i nuklearka, i banka

Zanima me koji je stav o problemima s našim zapadnim susjedima? Obzirom da se nalazim s ove strane granice sasvim sigurno sam subjektivan u ocjenama, a da ne kažem da nisam niti osobito stručan (pa čak niti upućen) u fine nijanse međudržavnih ugovora, UNovih pravila o razgraničenju na moru, a ni cijela priča o Ljubljanskoj banci mi nije totalno jasna.

Ukratko, moje je mišljenje (prema dostupnim razmišljanjima) kako se morska granica određuje kao crta sredine između dvije zemlje. U konkretnom, slovenskom slučaju problem je taj što mi u stvari graničimo s Italijom, dok se između nas i njih nalazi Slovenija. Naši susjedi iz totalno razumljivih razloga inzistiraju na svome putu do otvorenog mora, no iskreno mislim da se to neće dogoditi, a ključni razlog po meni je u stvari način na koji ti isti slovenci tretiraju talijanski dio granice, jer ne vidim zašto bi se njihov dio tretirao drugačije od našeg dijela jer smo i jedni i drugi suverene i samostalne države.

S druge strane, ne vidim kako ili još bolje zašto bi mi priječili našim susjedima pristup otvorenom moru, i da sam ja primjerice u poziciji, dogovorio bih granicu na sredini zaljeva (kako to već ide po tim pomorskim zakonima), i unutar našeg teritorijalnog mora odredio koridor slobodnog prolaska za kolege slovence. Taj koridor bi mogli ugovoriti na 5, 25 ili 50 godina pa se nakon toga opet sjednemo i razgovaramo, no bilo kako bilo slovenci moraju imati pristup do otvorenog mora i problem s njima nije problem teritorijalne pretenzije nego čisto ekonomsko motivirani potez.

Ljubljanska banka je pak kompleksniji problem. U trenutku raspada jugoslavije, neke pare su ostale u Sloveniji (u Ljubljanskoj banci) i problem je u tome što iz nekog čudnog razloga ti novci nisu uletili u masu stare štednje (bilo bi zanimljivo vidjeti zašto), a istovremeno naši zapadni susjedi tvrde kako je ta masa sastavni dio sukcesijske mase bivše a zajedničke nam države te da se moramo namiriti odande. Problem je naravno u tome što se iz stečaja prethodne države nitko neće naplatiti, dok istovremeno imamo stotine i tisuće štediša koji su ostali kratkih rukava. I dok slovenska priča o sukcesiji barem na površini “pije vodu”, isto tako je činjenica da se s tom Ljubljanskom bankom desilo nekoliko zanimljivih promjena koje kompliciraju pitanje pravnog slijeda u slučaju da hrvatski dio priče bude u pravu. A da bi sve skupa bilo zanimljivije, čini se kako je ta ista Ljubljanska banka učinila čuda kako bi spriječila da petnaest godina kasnije nema nijedne suvisle presude na tu temu, a da ne kažemo kako se dio štediša ipak namirio, što je u najmanju ruku čudno u situaciji u kojoj se oni pozivaju na sukcesiju. Mišljenja sam da bi se i slovenija i hrvatska država morale malo aktivnije uključiti u problem, a ne da ga koriste kao vrući krumpir kada god nekome to odgovara.

Nuklearka Krško je  vjerojatno najmanji problem (bilo bi zanimljivo čuti drugačije mišljenje). Ako je to pravna osoba koja je zajednička onda je upravljanje i korištenje ravnopravno, no isto tako su ravnopravne i obveze. Ako su slovenci priječili hrvatskog vlasniku u korištenju njegovih prava (i crpljenja neke ekonomske koristi) tada se taj dio priče mora nekako namiriti. S druge strane, ako je početni ugovor uključivao da hrvatska mora zbrinuti svoj dio otpada onda se to mora učiniti također. Hoćemo li mi iskopati rupetinu i unutra pobacati sav taj otpad ili ćemo platiti rusima da ga pospreme u neki zabačeni dio njihove države to je naš problem, no otpad se zbrinuti mora.

A glede ostalih “kopnenih” problema, ne razumijem u čemu je big_deal, zašto su slovenski i hrvatski slovenci pazili na nasip na Muri (da li su oni u stvari osujetili našu invaziju pa su poslali svoje best_and_brightest)? Zašto onome liku u Istri netko već jednom ne kaže da ako pređe preko mosta na kojem jasno piše “Republika Hrvatska” da to znači da je napustio zemlju Prešernovih korijena? Čemu služe ti incidenti u stvari? Što u stvari rade ti vojnici na sv. Geri?
Kako vi gledate na hrvatsko/slovenski problem?

Misao dana:
I hate banks. They do nothing positive for anybody except take care of themselves. They’re first in with their fees and first out when there’s trouble.

23 Replies to “Slovenska granica, i nuklearka, i banka”

  1. Problem s NEK-om zapravo uopće nije problem s NEK-om, nego koliko je meni poznato Slovenija je već odavno osnovala fond u koji uplaćuje novce buduću dekomisiju nuklearne elektrane i zbrinjavanje otpada, dok Hrvatska to još službeno nije i to možda čak opravdano muči Slovence. S druge strane od trenutka kad je sklopljen sporazum između Hrvatske i Slovenije, HEP neslužbeno izdvaja novce na posebni račun koji bi, nakon što službeno se stvori zakonski okvir za njegovu službenu namjenu, trebao prestati biti “neslužbeni” račun, no čini se da je kod nas legislativa po tom pitanju poprilično spora. Kako sve, prema sporazumu, dijelimo, tako moramo podijeliti i svoje obaveze za pitanja visokoradioaktivnog, srednjeradioaktivnog i niskoradioaktivnog nukleanog otpada koji se još uvijek sav (i još neko vrijeme će se odlagati) na sigurnom u krugu nuklearke. Problem visokoradioaktivnog nuklearnog otpada će vjerojatno preuzeti Rusija ili Kazahstan, gdje ćemo mi platiti da ih oni odlože, no problem ostaje sa srednje i nisko radioaktivnim otpadom. Slovenci su raspisali natječaj kojim bi općina koja se odluči dati mjesto za zbrinuti taj nuklearni otpad dobila benificije u vidu dodatnih sredstava, obnova škola i vrtića te raznih poticaja i na natječaj se javilo čak SEDAM općina, dok kod nas, zbog pretjeranog straha, nitko ne želi nuklearni otpad u bilo kakvom obliku. No uostalom, kod nas nitko ne želi ni termoelektrane, ni plinske elektrane, ni hidroelektrane i vjetroelektrane (jer mi smo Balkan (križaj) Mediteran kakav je nekad bio, LOL!), pa me to uopće ne čudi.

  2. Pa da ja nemam zakonsku garanciju da će ta sredstva koja HEP izdvaja biti sigurno namijenjena za dekomisiju nuklearke, a ne godinama stajati na beznamjenskom računu, malo bih drugačije pristupao i razumijem slovensku zabrinutotst. Da se razumijemo, nuklearna elektrana nije i ne smije biti ničija politička igračka, jer je i Sloveniji i Hrvatskoj bitno da ona funkcionira, a nabava novih parogeneratora bila je, zbog dotrajalosti, nužna, kao što je i ključno da oko održavanja nema prijepora. Nuklearke su issue, oko kojega mora postojati dogovor i koordinacija, kao i za čitav elektroenergetski sustav. Da podsjetim, unatoč nacionalnim tenzijama, oni koji se brinu za elektroenergetski sustav Hrvatske i SiCG moraju itekako surađivalti, budući da i najmanji ispad u Srbiji može izazvati posljedice u Hrvatskoj i obratno, pogotovo otkako smo sada povezani preko Ernestinova. Isto vrijedi i za NEK.

  3. Problem s Ljubljanskom bankom datira iz 1993. godine, ne ’90. ili ’91. Tada je novac šptediša “ispario”, no banka je još godinama aktivirala hipoteke dužnika, uz odobrenje hrvatskih sudova. Slovenski štediše su isplaćeni, isplaćen je i vrlo mali dio hrvatskih, no očigledno tu ima prljavog rublja noje ni SI i HR Vlada ne žele iznijeti.

    Što se tiče raznih fondova za Krško, činjenica je da nisu obuhvaćeni ugovorima niti dogovorima, te da se puno toga nalazi pod kontrolom Slovenije, koja ne tretira HR kao ravnopravnog partnera – nabava novih parogeneratora, fondovi, održavanja… Bilo je puno nejasnoća u svemu tome.

  4. Politika, napuhavanje i politicki bodovi…s obje strane nazalost :-(
    A sto se Krskog tice mislim da bi se trebali sa slovencima dogovoriti i participirati u gradnji drugog reaktora, mislim da danas NE ipak nemaju alternative…

  5. Čemu služe ti incidenti u stvari? Što u stvari rade ti vojnici na sv. Geri?

    Za jorasa je sasvim jasno da je u službi slovenskih nacionalističkih političara. Ako se slučajno oglasi i u idućem razdoblju prije naših izbora, onda ćemo znati da ima dogovor i s “nacionalistima” s ove strane.
    Ista stvar je i s tim policajcima, vjerujem da je to sve skupa dogovorno provociranje po potrebi druge strane.

  6. zašto bi Hrvatska dala morski koridor sloveniji do med. mora a oni nas zajebavaju di stignu? ceste prema hrvatskoj su pravo mucenje, grade ih 100 godina, jebu nas za granicu kak ih pukne, nasele nekog majmuna poput jorasa i onda on radi sranja!!!! mi bi trebali poslati vojsku na svetu geru pa da vidimo, kada kocare u pratnji svoje policije potopiti oba broda cim su presli u hrvatske teritorijalne vode. onda bi im doslo iz glave u guzicu i prestali bi nas zajebavati!!!

  7. Uf sto volim ovu temu … :rolajz:
    99% svih tih problema spada u cista politicka predizborna prepucavanja, cekanje ulaska u Evropu i inertnost sustava.
    Koliko ribe se u Piranskom zaljevu uopce moze izloviti? Cak i da te dvije koce sve poharaju – who cares? Mislim, pricamo o salici vode. To jest zaljev, ali nije ni meksicki ni perzijski. Brodovi ionako mogu prolaziti i nema spora.
    Sveta Gera – neko brdo na samoj granici pogodno za predizborno uslikavanje lokalnih politicara u kazalisnim kostimima. Inace nikog zivog ne bi bilo briga za to brdo. Na primjer, prosecite ulicom i zapitajte ljude kako se zove prvo brdo pored Svete Gere. Ako netko zna placam mu veceru. U tom kraju je iseljavanje ionako problem, napustena sela … mogli su je i odnijeti mi ne bi skuzili.
    Joras je budala, ali uopce ne vidim ni trunka stete u njegovim transparentima i zastavama. Drzava ga treba tretirati kao i svakog drugog gradjanina (porezi, doprinosi, slivne vode i ostalo) a hoce li mu na prozoru visiti hrvatska, slovenska ili juznoafricka zastava – uopce me ne zanima…
    Nuklearka je preozbiljna stvar da bi joj politika smjela i prismrditi. Ako se ne mozemo dogovoriti, imenujmo arbirazu i gotovo. Ali ucinimo to stvarno, a ne masimo s time prema dnevnopolitickim potrebama.
    Sto jos ima? Aha Ljubljanska banka. Jel postoji neka odluka suda? No, pa nisu nama za to krivi slovenci nego nasa drzava.
    Sve u svemu ni manjih problema ni vece halabuke…

  8. Nedavno sam prvi put razgovarao sa jednom zgodnom Slovenkom. To mi je ujedno i prva konverzacija s pripadnicom te “vrste” ljudi. Imaju viceve o nama, ali nisu dovoljno dobri. :) Ja bih nekako da se izbjegne arbitraža jer mislim da su veće zemlje sklonije pomoći manjim zemljama. Ne znam..

  9. Ne bom pisal v Hrvaščini, ker se mi preprosto ne da. Upam, da Mračni zavoljo tega ne bo preveč jezen. Drugače pa je to odlična priložnost, da kdorkoli to bere, vadi drug dialekt našega ljubega slovanskega jezika.)

    Potem, ko je Mračni pustil kratek komentar na mojem blogu, sem si šel pogledati, kaj pravijo vrli forumaši in komentatorji po raznih slovenskih straneh. Hitro sem dobil občutek, da je debate nekam presneto podobna izraelsko libanonskim besednim spopadom, ki sem jih imel možnost veliko brati v času vojne. V bistvu smešno.

    Problemi seveda obstajajo. Od NEK do Piranskega zaliva, do varčevalcev, do kopenske meje, do že pozabljenega Trdinovega Vrha (Svete Gere). Izhajajo ti problemi še iz razpada bivše države. Toda, po 15-tih letih bi si človek vendarle mislil, da bo že enkrat mir.

    Kaj nam preprečuje, da bi bili Hrvaška in Slovenija kot dve majhni državi, ki skupaj ne premoreta prebivalstva Avstrije, zaveznici? Obe državi sta majhni in nepomembni in le skupaj bosta lahko kaj dosegli znotraj EU. Kljub temu pa se obnašata, kakor, da bi si bili veliki sovražnici. In to pri vsej trgovini in turizmu.

    Mislim, da je velik problem majhnost obeh držav. Pet kubičnih metrov vode v Piranskem zalivu in neki nepomembni breg na meji in dve hiši ob Dragonji sta nam tako pomembni, kakor Indijcem in Pakistancem ves Kašmir. Smo kakor tisti ponoreli sosedje, ki se streljajo zaradi poteka ograje, pri čemer je problem v kakšnem metru razlike. Iz naše majhnosti izvira nacionalizem, strah, da nas bodo sosedje zdaj zdaj požrli, da se moramo postaviti zase, da moramo biti odločni in podobne flance. To velja tako za Hrvate kot za Slovence.

    Politiki so vse to izkoristili v svoje namene. SLS v Sloveniji npr. je izkoristila Joška Jorasa, ki verjetno sveto verjame, da sam brani ves slovenski narod in da bo nekoč še narodni junak. Z njegovo pomočjo se jim je v zadnjem trenutku uspelo prebiti v parlament. Zmago Jelinčič pa sploh živi od fantastičnih idej o meji na reki Mirni. Kdo ve, mogoče bo jutri mejo že prestavil do Dubrovnika in kasneje še dol do Kaira.

    Na žalost so mediji sprejeli to igro in samo še podpihujejo strasti. Kako naj politik, ki bi si želel še kdaj priti v parlament, zagovarja kompromis, če pa se vsi derejo o načelnosti? Vsakogar, ki bi si drznil reči: ‘Mi damo vam to, vi dajte nam ono.’ bi mediji razglasili za izdajalca.

    Spomnim se, da je pred leti nek dopisnik (ne spomnim se njegovega imena) poročal iz Zagreba, da je prišlo do umora in da je zdaj ves Zagreb pograbil strah in si ljudje niti ne upajo na ulice. No, nekaj dni zatem je hrvaški dopisnik iz Slovenije poročal, da je Maribor po nekem zločinu ves prestrašen. Pa ni bilo čisto nič res. Po mojem sta si oba dopisnika malo zmišljevala, po načelu, udari po sosedu, to se dobro prodaja.

    V takšni klimi je skoraj nemogoče racionalno razpravljati o problemih. Racionalno, to bi pomenilo, da obe državi predstavita svoje interese in najdeta kompromis in pozabita na neko načelnost. Npr. Slovenija si želi dostop do odprtega morja. Dobro, zakaj se Hrvaška ne bi odrekla tiste nekaj vode? Saj istrski ribiči zavoljo tega ne bodo umrli. Slovenija bi se že zdavnaj morala umakniti s Trdinovega Vrha. Kaj tam vojaki počnejo pojma nimam. Verjetno pričakujejo turških vpadov. Stvar z varčevalci je jasna. Če si kradel, vrni. Ne glede, na to, kaj pravijo sodišča. Ta spor bo drugače vendar zastrupljal ozračje še naslednjih 100 let.
    Na Muri je stvar preprosta. Zamenjati tiste žepe in potegniti mejo po reki in konec komedije. Res bodo morebiti kakšni Slovenci končali na hrvaški strani in kakšni Hrvati na slovenski, ampak, za takšne težave bi dve normalni državi vendarle lahko našli rešitev.

    Ne verjamem seveda, da se bo kaj takega zgodilo. Na obeh straneh je preveč ljudi, ki jim trenutna situacija odgovarja in bodo naredili vse, da do razrešitve ne bo prišlo. In po drugi strani, v resnici so ti izbruhi nacionalistični čustev na obeh straneh povsem nenevarni. Ljudstvo se razburja in ne gleda pod prste svojim vladarjem, ki tisti čas pridno kradejo.

  10. mislim da je dobro razgovarati o tome, iako ja ne znam što bih rekao o konkretnim problemima; mogu samo malo načelno. pretpostavljam da za sve te probleme postoje nekakva stručna rješenja, npr. neki uobičajeni, pravno ili međnarodnopravno ili kako već utemeljen način razrješavanja graničnih pitanja. u hrvatskim medijima još nisam naletio na neko stručno objašnjenje problema piranskog zaljeva, a to je preduvjet da bi se i o čemu moglo ozbiljno razmišljati. jer politika valjda treba to – stručna mišljenja, pa odluči koje joj najbolje politički odgovara. to je vrlo hladan postupak, i u tom je smislu jednostavan. međutim politika može odlučiti i da ne želi (još) riješiti problem, nego da se želi natezati iz nekakvih – političkih – potreba. za ovo zadnje su se, valjda, opredjelile i slovenska i hrvatska strana, pa su zato ta pitanja “nama” sada vruća i komplicirana. s druge strane, istočne, srpska i hrvatska strana izgleda da su se također opredjelile da još neko vrijeme ne rješavaju granična pitanja, ali iz nešto drukčijih razloga – političkih opet, ali drukčijih – jer o tome se u javnosti ne govori, pa je vruće možda samo lokalnom stanovništvu.

  11. ispričavam se na nepismenosti – opred-IJE-lile. također međnarodno – ali to može biti zgodno, prema slovenskom mednarodno ili sl.

  12. jin, thanks na komentaru (malo mi je moj slovenski zahrđao, nije da je ikada bio osobito dobar, ali razumijem poantu ;)

    pitanje piranskog zaljeva je zanimljivo, i mislim da je razlog zbog kojeg hrvatska inzistira na njemu samo taj jer je to čini mi se jedino mjesto gdje graničimo s italijom, pa makar na moru i ako se sjećaš drnovšek/račan koncepcije ona je uključivala koridor koji je prolazio kroz hrvatski dio mora do međunarodnih voda, no i s jedne i s druge strane je bilo hrvatsko more

    p.s. ovaj tekst sam napisao nakon posljednjeg incidenta kada su slovenski policajci (navodno specijalci, slike nisam vidio) prešli na hrvatsku stranu i zaustavili radove na sanaciji nasipa koji (vidi ironije) štiti i slovenski dio teritorija a koji je prošle godine bio poplavljen i sva je šansa da će se to ponoviti i ove

    p.p.s. vidim da je Jin komentar objavio i na svom blogu i neznatno ga proširio, a pozornost bih skrenuo na rečenicu:

    Naslednje je moj komentar (tudi vi lahko komentirate; dobra možnost za dialog med blogerji na obeh straneh meje)

  13. Možda još ovaj komentar:
    Ljubljanska banka je u Zagrebu ostao bez novca od kredita Hrvatskim firmama i bez nekretnina u Hrvatskoj. Stav Slovenije i Nove Ljubljanske banke je, da se hrvatski štediše poplate iz tih dugova.
    Pa smo opet u pat poziciji, gde niko neče popustiti…

    pozdrav iz Slovenije

  14. Mrak, mislim da niso bili pravi specialci.

    No Drnovšek Račan sporazum se mi je zdel dokaj dober. Zdi se mi, da je bilo po tistem določeno, da bi žepe na obeh straneh Mure preprosto zamenjali. (?)

    Mogoče pa bi res bila najboljša rešitev arbitraža, če se že sami ne moremo zmeniti.

  15. Nešto sam malo čitao o tom zaljevu a i polagao sam predmet koji s tim ima veze pa to ide nekako ovako: slo ne traže od talijana jer je ta granica uređena još za jugoslavije. dakle talijansko-bivšejugoslavenska a sada slovenska granica je međunarodni fakt. s druge strane slovenci tvrde da granice na moru bivših jugo republika nikada nisu bile uređene što i nisu, ali pristup njihovu krajnjem uređenju različit je jer postoje i različiti kriteriji određivanja granice. najpoznatiji i najprihvaćeniji je onaj koji kaže da je more nastavak kopna i da teritorijalno more ide do 12 nm odnosno do crte sredine ako je morski prostor imeđu dviju država manji od 12 nm. to je ono što naš MVP zastupa. slovenci pak zastupaju historijski pristup (legitiman u međ. pravu) koji kaže da u nekim slučajevima kada jedna država povijesno raspolaže određenim u ovom slučaju zaljevom crta sredine se može odbaciti i cijeli zaljev dati jednoj državi. slo tvrde da to za njih vrijedi jer da su oni tijekom SFRJ obnašali zakonsku ovlast nad tim prostorom što naši negiraju. postoji i slučaj tzv. kondominijuma kada više država dijeli jedan prostor (urugvaj, brazil, argentina jedan je primjer…ne sjećam se imena zaljeva) no čini se da niti jedna strana o tom ne razmišlja… što se tiče koridora on je nepotreban jer je međunarodnim pomorskim pravom svakoj pomorskoj državi dano pravo neškodljivog prolaza do vlastitih teritorijalnih voda imala ona izlaz na otvoreno more ili ne. to dakle znači da mi ne možemo zabraniti nekakvom nuklearnom brodu ili tankeru da pristane u luku kopar jer se to nama ne sviđa.. mi ga moramo propustiti… eto to je što ja znam… o krškom i banci ne bi jer osim vlastitih špekulacija ne mogu iznijeti neke relevantne činjenice pa od toga onda ne bi bilo koristi…

  16. Jaz bi spor rešil v enem dnevu. Vsak bi predložil kater delček bi želel, Slovenci kar zahtevajo sedaj, Hrvatje pa takisto. Ko bi se domenili o mejah, bi na meji zbral vse tiste zagrete (še najbolj politike), jim dal AK-47 z ENIM polnim magazinom (zadji bi bil signalni), potem pa počakal en dan. Pa naj najbolj zagreti “osvobodijo” za svojo državo. Kdor ima na koncu več junakov, dobi dogovorjen košček, in gremo vsi nazaj od koder smo prišli.

  17. Eno vprašanje. Hrvaška ima verjeto več težav z mejo s Srbijo in Č.G., ampak Hrvati se mi zdijo bolj razvneti, ko se kaj zgodi s Slovenijo (no, dobro, to je moje osebno opažanje in ni rečeno, da je res).

    Zakaj je to tako?

  18. jin, koliko je meni poznato mi nemamo graničnih problem sa srbijom osim pitanje nekih od otoka (ada) na dunavu (ne znam da li je jedna ili više u igri), no činjenica je da na toj granici kao uostalom ni na jednoj drugoj nikada nismo imali problema (recimo s bosanskom granicom gdje je jedan jedini puta koliko me sjećanje služi bilo problema s jednim graničnim prelazom)

    ukratko, granični problemi su simptomatični za granicu sa slovenijom, no nemoj moje mišljenje uzeti kao finalno jer može biti da situacija nije takva

    prije nekoliko dana vaš premijer je izjavio (valjda govoreći o cijeloj situaciji) da hrvatska nema riješenu nijednu granicu osim one s mađarskom, no ja vjerujem da je ta situacija identična kod svih bivših republika uključivo i sloveniju, no vi graničite samo s nama pa možete lagano reći kako imate jednu “spornu” granicu dok ih mi imamo četiri

    jučer je pak rupel (ili koji dan ranije) izjavio kako nema smisla ući u arbitražu oko granice jer bi time hrvatskoj maknuli jedno neriješeno pitanje s puta u EU (iz čega bih ja mogao zaključiti kako se situacija namjerno održava na ovoj razini)

    i posljednje, i slovenija i hrvatska su mlade države i osjetljivost prema državnom teritoriju je vrlo visoka, kod nas je to osobito izraženo što je vjerojatno rezultat ratnih zbivanja kada je dio teritorija bio izvan naše kontrole; no s druge strane, bilo bi i nama i vama daleko inteligentnije da taj problem riješimo i zaboravimo i počnemo se brinuti i zajednički surađivati kako bi opstali u globalnoj ekonomiji
    susjedi smo i to se neće promijeniti, niti vi niti mi se ne možemo odseliti (iako iskreno, za vas bi to bilo malo lakše organizirati :), tako da bi nam bilo pametnije da se prestanemo svađati kao klinci u pijesku i počnemo raditi izbiljni posao

  19. Se strinjam Mračni, da je potrebno te stvari razrešiti. Ampak, verjetno je tako, da se ta konfikt namerno ohranja, ker, po resnici povedano, niti ni tako nevaren. Saj zdaj je že večina ljudi pozabila na dogodke ob Muri in predsednika vlad sta se itak vse lepo civilizirano dogovorila.

    No, nekaj je zanimivo. Mogoče lahko midva razčistiva, ker to je posledica, recimo temu tako, medijske vojne. Npr. slovenski mediji poročajo, da hrvaški mediji ne poročajo vsega :) Pravijo, da ima Hrvaška probleme na vseh mejah. Po resnici povedano se nikoli nisem zanimal za hrvaške meje s Srbijo in s Č.G. in z Bih in sem preprosto vzel na znanje kar so mi servirali.
    Kaj pravijo hrvaški mediji o tem; o tem zakaj je situacija takšna kot je.
    V Sloveniji sem videl anketo, v kateri je večina ljudi menila, da je Slovenija glede zadnjega incidenta ravnala premalo odločno. Hm.

    Mimogrede, kaj si misliš o Ruplu? To je človek, ki ga pol Slovenije ne prenese. Po mojem ga niti malo ne briga za mejo in za Hrvaško :) Njega bolj zanima, kaj reče Uncle Sam.

  20. jin, meni se čini kako se po medijima spominju isključivo problemi s našom granicom sa slovenijom, doista se ne sjećam da smo imali bilo koji drugi problem (osim te riječne ade na dunavu kod vukovara ako se ne varam koja je nominalno naša ali je pod kontrolom srbije)

    hrvatski mediji su vrlo čudnovati, i doista moraš pogledati dnevnik na tri mreže da dobiješ punu informaciju; to se ne događa često ali je isto tako pitanje što je svima promaklo – posljednji puta sam primjetio kada je bio incident u italiji na stadionu (naši genijalni navijači su formirali na tribini kukasti križ), na državnoj televiziji nije bilo ni riječi o tome dok su privatne mreže to prenijele
    mediji su kod nas visoko koncentrirani u svega nekoliko osoba, a te osobe očigledno imaju vrlo konkretne političke interese koje slijede ili interese koji ih plaćaju

    glede Rupela, iskreno meni se taj lik uopće ne dopada, imam osjećaj da ne pridonosi rješenju problema nego ga potencira kada god može – čisto kada ga slušam imam osjećaj da se na njega mogu “poskliznuti” ili da mu ne treba prečesto okretati leđa
    ja ne poznajem slovenske političare, znam drnovšeka (brinem za njegovo zdravlje u zadnje vrijeme), janšu još iz doba mladine i to je to, rupela znam jer je eksponiran ali da me pitaš ime bilo kojeg drugog političara znao bih dodati još samo kučana

  21. Što se tiče svastike, to je bila uvreda upravljena prema Talijanima, s obzirom da su provocirali naše navijače SFRJ zastavama. Navijači se ne razumiju u razlike između nacizma, fašizma, militarizma i slično – na uvredu su uzvratili uvredom za koju su, s obzirom na nedavnu talijansku poviejst, smatrali da ima težinu.

    To što su se, umjesto profašističkih vlasti u Italiji uzrujali naši nogometni birokrati i političari, druga je stvar…

  22. Pingback: Oh ti Hrvati » Jinov svet

Leave a Reply

Your email address will not be published.