Categories
Hrana i piće Ostalo

Steakhouse Fort Apache

Posjetio sam restoran steakhouse Fort Apache u subotu i odmah se devastirao u T-Bone odresku od 750gr nakon kojeg 24 sata nisam imao potrebu za jelom.

Kao prvo, na TVu su izreklamirali da se Fort Apache nalazi u Sv. Nedjelji što je totalno krivo, steakhouse se nalazi u Strmcu (istina je da su ova dva naselja jedno do drugoga, no ako ste poznavaoc lokalne geografije tada će vas instrukcija da se restoran nalazi u sv. nedjelji Masakr u Fort Apacheudefinitivno navesti na krivi trag).

Steakhouse je dakle napravljen u stilu divljeg zapada, ili barem u stilu u kojem mi mislimo da je divlji zapad izgledao. Prvo što je čudno je naziv Fort Apache, naime iskreno sumnjam da su se utvrde na zapadu nazivale po indijanskim plemenima (vidim da na wikipediji piše o nekom rezervatu koji se tako zove, isto tako vidim da postoji i film na tu temu a sve u vezi nekog masakra koji se tamo dogodio), a sasvim sigurno u unutrašnjosti saloona nisu vješali indijanske dreamcatchere. OK, unatoč ovom meni zbunjujućem nazivu, unutrašnjost je vrlo lijepo uređena, sve prepuno drveta, a barske stolice su zamijenjene donekle nezgrapnim sedlima. Restoran je prostran, stolovi nisu nagurani i na katu se nalazi i prekrasna terasa koja gleda prema strmcu (i lokalnom jezercu).

T-bone steakMoja sklonost prema krvavima komadima mesa je dobro poznata i još bolje dokumentirana na ovome blogu i moram priznati da je Fort Apache mjesto na koje ću se češće vraćati. Za one koji ne znaju, dobar steak mora biti mekan iznutra i sočan. To se postiže zrenjem mesa koje neko vrijeme  (nakon tragičnog događaja za kravu) mora odstajati što na zraku, a što u različitim mirodijama. Ako izbjegnete fazu dozrijevanja mesa, a osobito ako izbjegnete potapanje mesa u začinima tada ste napravili zločin nad biftekom kojeg nema smisla opraštati (recimo talijani imaju tu nezgodnu taktiku da sirovi komad mesa bace na grill i onda to serviraju, a ja tada ne vidim bitne razlike između tog pečenja i đona moje cipele).

Optimalno pripremljeno meso je dakle odstajalo određeno vrijeme u različitim mirodijama i potom bačeno na grill. Prvo dobro zapečete obje strane komada mesa kako bi zatvorili mikropore na mesu i spriječili da sokovi iscure ili ispare, a potom krenete peći meso (ovo je osjetljiva stvar jer s jedne strane morate na velikoj temperaturi ispeči strane, a potom na manjoj vatri peči ostatak odreska). Odrezak idealno mora biti sirov u sredini, pomalo ružičast ali nikako pečen jer inače nije dobro i postane žilav i nejestiv. T-bone steak je iznimni problem zato što je debeo (1 inch thick), a osim toga ima i komad kosti zbog kojeg je teško dobro ispeći meso uz samu kost.

Nešto više o umjetnosti pripreme odrezaka možete pročitati u Butkovićevoj kolumni u Jutarnjem, iako se s autorom dosada nisam nikada složio, ovaj puta moram potpisati njegovu priču o restoranu steakhouseu  Mu (Mu sam posjetio skupa s Arsenyevim prije nekoliko tjedana i točno dan prije nego što je izišla Butkovićeva kolumna, tako da na blogu do ovoga časa nisam spominjao Mu).
T-Bone kojeg sam dobio u Fort Apache je zadovoljio sve kriterije dobro pečenog komada mesa (kada kažem dobro onda mislim na ukusno pečenog, a ne prepečenog komada mesa), jedina zamjerka koju bih mogao udijeliti je što je došao relativno mlak što ukazuje da je u kuhinji odstajao malo prije isporuke na stol. Odrezak je došao skupa s malo pečenom ljutom paprikom (koju sam načeo ali ne i dovršio), ukusno pečenim i unaprijed raščetvorenim pečenim komadima krumpira u foliji s vrhnjem. Salatu smo preskočili, a greškom u logistici predjelo je stiglo istovremeno s glavnim jelom.

Inače, jelovnik je bogat različitim odrescima i hamburgerima, veliki je izbor priloga, a cijene su malo iznad prosječnih. Deserti su vrlo dobri i probali smo pitu od limete i kaubojsku pitu koju vam toplo preporučam. Sve u svemu, Fort Apache ima sve šanse postati primarno mjesto za dobar odrezak u ovoj i susjednim županijama i sasvim je izgledno da ću ga češće posjećivati (barem dok ne “potrošimo” jelovnik).

Misao dana:
“Then there is the beefsteak. They have it in Europe, but they don’t know how to cook it. Neither will they cut it right. It comes on the table in a small, round, pewter platter. It lies in the centre of this platter, in a bordering bed of grease-soaked potatoes; it is the size, shape, and thickness of a man’s hand with the thumb and fingers cut off. It is a little overdone, is rather dry, it tastes pretty insipidly, it rouses no enthusiasm. Imagine a poor exile contemplating that inert thing,” he sniffed scornfully; “and imagine an angel suddenly sweeping down out of a better land and setting before him a mighty porter-house steak an inch and a half thick, hot and sputtering from the griddle; dusted with fragrant pepper; enriched with little melting bits of butter of the most unimpeachable freshness and genuineness; the precious juices of the meat trickling out and joining the gravy, archipelagoed with mushrooms; a township or two of tender, yellowish fat gracing an outlying district of this ample county of beefsteak; the long white bone which divides the sirloin from the tenderloin still in its place; and imagine that the angel also adds a great cup of American home-made coffee, with the cream a-froth on top, some real butter, firm and yellow and fresh, some smoking hot biscuits, a plate of hot buckwheat cakes, with transparent syrup, could words describe the gratitude of this exile?”
Mark Twain (1835-1910) expressing his disdain for European notions about preparing and serving a piece of meat. A Tramp Abroad

13 replies on “Steakhouse Fort Apache”

Koja slučajnost – aman imam petogodišnju kravu (po Butkoviću) u svom zamrzivaču. Da, a gdje je priprema mesa, umijeće pečenja…Vrhunski proizvod je doista teško ostvariti.

Zanimljiv tekst!

U ime meneđmenta rest… ups! STEAKHOUSE-a, zahvaljujem na komplimente i nadam se da greške u logistici prihvaćate kao ‘djećje bolesti’ koje tek moramo usavršiti. Subota je bila tek 4. dan poslovanja, a odaziv nas je malo iznenadio s obzirom na to da je 8. mjesec i Zagreb je relativno prazan.

Javite mi se radi gratis pića – volio bih upoznati autora teksta!

Fort Apache se otvorio na moj rođendan, pa sam sa društvom odlučio zbrojiti fešte. Moram priznati da sam oduševljen ambijentom i artistom na roštilju, pa će me onuda biti i češće nego bi trebalo…

Nick, premda sam ja više Cree nego Apache, moje čestitke na svemu; od ideje do izvedbe! Možda nije potrebno reći, ali iskustvo je toliko moćan mehanizam… pa se usrdno nadam da vas neće zahvatiti poznata hrvatska bolest klonulog standarda! Idite do daske, nabavite revolveraša-provokatora, pijanista sa zelenim sjenilom, dvije tri animir-dame (za šalu, naravno) i nekoliko balzovih stolica i stolova, te zalihz šećernih flaša… pa da snimimo reklamu kako treba!

Iskreno, ne volim steak, ali mislim da bi se našlo tamo nešto i za moj tami. Btw. čula sam do sada loše komentare na taj Fort tako da si me ugodno iznenadio ovom pozitivno intoniranom recenzijom.

kako sam neumjeren u jelu a fort apache mi se dopao, do sada sam tamo bio ukupno četiri puta i zasada je bilo sve OK, ne ulazim u to kako pripremaju jela koja nisu odresci jer to ne jedem, no odresci koje sam ja jeo su bili OK, a prilozi su bili super

jedina zamjerka koju oni i sami priznaju je posluga koja se u trenucima čini kaotičnom i ponekada moraš čekati, no mimo toga sam zadovoljan

bilo bi zanimljivo “usporediti bilješke” s ljudima koji nisu bili zadovoljni, tek toliko da vidimo u čemu se griješilo

p.s pite su jako, jako dobre

Bok svima!

Evo, da vam se javi i netko od posluge koju se jos uvijek, na zalost, ponekad mora malo duze cekati…

Sorry svima vama koji ste cekali, znam da stvarno ponekad vlada totalni kaos među nama, nemojte nam zamjeriti, na zalost jos uvijek nas nema dovoljno, no vjerujem da ce i to biti rijeseno uskoro.

Inace, drago mi je vidjeti većinom pozitivne komentare, jer ipak smo jos novi.

Pozdrav svima, nadam se da se vidimo uskoro!

Pročitao sam komentare na ovom blogu na temu steakhouse-a Fort Apache budući da imam želju i volju posjetiti ga radi uživanja u jelu. Žalosno je što njihova web stranica nije ažurirana jer prema njima Fort Apache je još u izgradnji!? Kad management misli riješiti puno praktičnih pitanja, među kojima je i dovoljno kvalitetnog osoblja jer najviše me ljuti kad moram dugo čekati.

Pozdrav i uskoro dolazim među “indijance”.

Sve što piše gore stoji… a evo još malo iskustva s ‘terena’ za sve koji jos nisu bili :)
Bila u Strmcu u steakhouse-u prvi puta 10.8., a nakon toga još par puta u razmacima od po nekih tjedan dana. Promjene vidljive, od uređenja do ponude.
Meso je njami, t-bone je naj naj, kocka zlatni rez mi je nekak bio premali iako tak fin i mekan… forth apache steak isto nekak majušan… umaci su njami njam /sam ih nema uvijek na svim stolovima pa se trebate znat snaci :)Inače, predjela su sasvim dovoljan izbor za one koji nisu jako gladni i ne mogu pojesti cijeli steak, a većina je jako fiiina. Naravno, ako uzmete predjelo, steak vam može biti preveć, pogotovo ak uzmete neki veći pa još i prilog…
Porcije priloga su nekak premale, iako je fino pa ne zamjeram preveć – posebno probati onion rings i zapečeni grah sa sirom, al krumpir u vrhnju kao da je bila polusirov drugi puta, pa ne garantiram da bu dobar izbor…
I da, Kolaci su mrak! Pite su super! Jedino se mogu uspoređivati s kolačima u Chocolate house (Vrbik), al to je ipak slasta (i jeftinija). Palačinke, tj palačinka je prava američka, no kako piše da je s javorovim sirupom, onda sirup i očekujem na palačinki bar u tragovima, a ne dvije kapi na tanjuru.
I za kraj… osoblje. čini se da im treba puno vremena da nauče, ne bih rekla da ih je premalo… možda u najvećoj gužvi je to dobar izgovor, al i kad je prazno isto su smotani, ne zapamnte narudžbu do kraja, al ako ništa drugo sad bar manje govore da čekate svog konobara iako se i to naravno još može čut. Deca draga, dok ne nauče…
S vremenom to bude super mjesto.. posebno za one koji su s klincima pa je njima tam pravi raj… nemojte zaboraviti rezervirati mjesto ak idete za vikend, ak ste s klincima napomenite da želite biti dolje da ne rondate poslije kak je nezgodno ići gore dolje s djecom dok čekate hranu…
Uživajte u klopi, super prostoru i naravno nezaobilaznoj, meni najdražoj country music, a posebno kad puštaju Alana Jacksona!:)

PS web im naravno još nije sređen, za to se ipak treba vremena… budu valjda i to sredili za nas da uživamo u slikama kad nismo tam…
cijene.. koliko me sjećanje služi: steakovi 100 – 130 kn, predjela 40-80, prilozi 10, kolači 20tak kn.. ali primaju kartice

[…] Pa… nije lose. Umjesto T-Bone o kojem je pisao Mrak ja sam se odlucio za "Apache Chief" biftek omotan sa prsutom i neki "Ranch Potato Wedges". Ovaj Potato je bio odlican, inace patim na krumpir kao prilog i definitivno sam napravio cijelu filozofiju od pecenja krumpira, a ako netko prati Discovery i seriju genijalnih dokumentaraca pod nazivom "Kitchen chemistry"  znat ce o cemu pricam, inace ja odavno krumpir pecem takod a ga prvo skuham i tek onda ubacim u fritezu ali na Discoveryu sam konacno doznao zasto je to stvarno bolje nego samo ubaciti krumpir u fritezu. U svakom slucaju cestitke sefu na stvarno skoro savrsenom pecenom krumpiru. […]

[…] Prije nekoliko dana sam imao prilike večerati u restoranu Mu koji ide još pod nazivom Steak and Chop House. Ovaj restoran sam spomenuo još negdje u ljeto kada sam napisao i moj osvrt na moj prvi (u kasnijem dugačkom nizu) posjeta Steakhouse Fort Apacheu, fora je da sam ga spomenuou jednoj jedinoj rečenici i to je bilo dovoljno da postanem prvi autoritet na internetu za ovaj restoran. Tada nisam napisao ništa o restoranu samo zato što baš nisam bio presretan, a vidim da nije bio zadovoljan niti Davor Butković koji je samo dan kasnije napisao svoju recenziju kojom je više naglasio potencijal nego stvarno iskustvo svog posjeta. Iako se s Butkovićem teško mogu složiti, taj puta smo bili doslovce istoga mišljenja. […]

Izvrstan tekst! Jest da kasnim s komentiranjem, ali ovo bilo bi šteta ne pohvaliti autora. Budući da nisam iz Zg, morat ću svakako sljedeći put kad dođem u pohode obići i Fort Apache, ako ništa drugo zbog zazubica koje mi rastu čitajući ovo. Pozdrav!

Leave a Reply to Smijuljica Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *