Comments on: Oda školskom sustavu http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/ Aktualna događanja, mediji, politika, ekonomija, kultura, literatura, društvo... Thu, 18 Mar 2010 20:24:17 +0000 http://wordpress.org/?v=2.9.2 hourly 1 By: Mračni blog » Škole ubijaju kreativnost http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-60190 Mračni blog » Škole ubijaju kreativnost Thu, 13 Aug 2009 08:39:45 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-60190 [...] o edukaciji i školstvu je sir Ken Robinson, o čijoj sam knjizi pisao u tekstu “Oda školskom sustavu” još prije tri godine. A nešto sam napisao i o razlici između edukacije i školovanja [...] [...] o edukaciji i školstvu je sir Ken Robinson, o čijoj sam knjizi pisao u tekstu “Oda školskom sustavu” još prije tri godine. A nešto sam napisao i o razlici između edukacije i školovanja [...]

]]> By: U početku bijaše riječ (Hrvatska 2020) » Blog Arhiva » Mračni blog http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-59731 U početku bijaše riječ (Hrvatska 2020) » Blog Arhiva » Mračni blog Fri, 09 Jan 2009 10:12:47 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-59731 [...] Obrazovanje: Ako me pitate jedan jedini sektor u koji treba ulagati a kako bi se država pomakla s mjesta tada je to obrazovanje. Ulagati u obrazovanje je nešto totalno drugačije od ulaganja u školske ili fakultetske zgrade ili kampuse. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u stručnu literaturu, usavršavanje učitelja, nastavnika ili profesora. Ulaganje u obrazovanje su stipendije za istaknute učenike, ulaganje u obrazovanje je ulaganje u nastavna sredstva. Ulaganje u zgrade je ulaganje u građevinski sektor. Svake godine iz škola kod nas izlazi 40ak tisuća novih ljudi koji završavaju na tržištu rada. Škole i fakulteti moraju biti premreženi s državnom upravom i gospodarstvom i to na način da upravo oni određuju profile ljudi i set vještina i znanja koji su tim organizacijama potrebne kako bi svoj posao odradile na najbolji mogući način. Deficitarna zanimanja se mogu stipendirati, smjerove koji kreiraju prekomjerne brojeve učenika/studenata treba hladnokrvno smanjivati i po potrebi zatvarati. Ako uložimo danas, prve rezultate ćemo dobiti za 4-5 godina, a to je jako, jako brzo. Hrvatska nikada neće biti jeftina zemlja, mi nismo kina niti ćemo to ikada postati. Smješteni smo usred europe i troškovi života i očekivanja ljudi su u direktnoj ovisnosti o našoj okolini i to se neće izmjeniti. Mi nemamo niti prirodne resurse koje bi mogli prodavati ispod cijene kako bi krpali domaću ekonomiju i jedini dugoročni resurs koji imamo su ljudi. U ljude moramo ulagati, i obrazovanje mora odgovarati potrebama vremena. [...] [...] Obrazovanje: Ako me pitate jedan jedini sektor u koji treba ulagati a kako bi se država pomakla s mjesta tada je to obrazovanje. Ulagati u obrazovanje je nešto totalno drugačije od ulaganja u školske ili fakultetske zgrade ili kampuse. Ulaganje u obrazovanje je ulaganje u stručnu literaturu, usavršavanje učitelja, nastavnika ili profesora. Ulaganje u obrazovanje su stipendije za istaknute učenike, ulaganje u obrazovanje je ulaganje u nastavna sredstva. Ulaganje u zgrade je ulaganje u građevinski sektor. Svake godine iz škola kod nas izlazi 40ak tisuća novih ljudi koji završavaju na tržištu rada. Škole i fakulteti moraju biti premreženi s državnom upravom i gospodarstvom i to na način da upravo oni određuju profile ljudi i set vještina i znanja koji su tim organizacijama potrebne kako bi svoj posao odradile na najbolji mogući način. Deficitarna zanimanja se mogu stipendirati, smjerove koji kreiraju prekomjerne brojeve učenika/studenata treba hladnokrvno smanjivati i po potrebi zatvarati. Ako uložimo danas, prve rezultate ćemo dobiti za 4-5 godina, a to je jako, jako brzo. Hrvatska nikada neće biti jeftina zemlja, mi nismo kina niti ćemo to ikada postati. Smješteni smo usred europe i troškovi života i očekivanja ljudi su u direktnoj ovisnosti o našoj okolini i to se neće izmjeniti. Mi nemamo niti prirodne resurse koje bi mogli prodavati ispod cijene kako bi krpali domaću ekonomiju i jedini dugoročni resurs koji imamo su ljudi. U ljude moramo ulagati, i obrazovanje mora odgovarati potrebama vremena. [...]

]]> By: Edukacija vs. Školovanje at Mračni blog http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-53998 Edukacija vs. Školovanje at Mračni blog Wed, 27 Feb 2008 13:04:03 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-53998 [...] bih ovom prilikom na moj stari tekst iz 2006 godine s naslovom “Oda školskom sustavu”, koji je baziran na knjizi sir Kena Robinsona u kojoj govori o kreativnosti kao temelju svakog [...] [...] bih ovom prilikom na moj stari tekst iz 2006 godine s naslovom “Oda školskom sustavu”, koji je baziran na knjizi sir Kena Robinsona u kojoj govori o kreativnosti kao temelju svakog [...]

]]> By: Nel@ http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-19081 Nel@ Sun, 16 Sep 2007 20:25:18 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-19081 Sranje od bloga...... Sranje od bloga……

]]> By: Rock http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-7100 Rock Mon, 27 Nov 2006 15:18:42 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-7100 Samo dopuna. Zaboravio sam napomenuti da ukoliko ta usko specijalizirana radna snaga ne može naći posao u struci jer im je specijalizacija fulana ili zastarjela, dolazimo do problema strukturalne nezaposlenosti o kojoj sam pisao u prvom komentaru. Samo dopuna. Zaboravio sam napomenuti da ukoliko ta usko specijalizirana radna snaga ne može naći posao u struci jer im je specijalizacija fulana ili zastarjela, dolazimo do problema strukturalne nezaposlenosti o kojoj sam pisao u prvom komentaru.

]]> By: Rock http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-7098 Rock Mon, 27 Nov 2006 15:04:31 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-7098 Slažem se u potpunosti. No bojim se da se udaljavamo od toga. Pogotovo s Bolonjskim procesom. Nadam se da griješim ali bojim se da jedan bolji sustav mijenjamo lošijim. Ne samo s Bolonjom, nego općenito pomodnim trčanjem za specijalizacijom i to sad kad je kasno i kad je npr. MBA sustav školovanja u najrazvijenijim zemljama u krizi upravo zbog razloga koje si naveo. Uče kako a ne zašto i koncentriraju se samo na bito (a bitno je danas možda nebitno sutra). Slažem se u potpunosti. No bojim se da se udaljavamo od toga. Pogotovo s Bolonjskim procesom. Nadam se da griješim ali bojim se da jedan bolji sustav mijenjamo lošijim. Ne samo s Bolonjom, nego općenito pomodnim trčanjem za specijalizacijom i to sad kad je kasno i kad je npr. MBA sustav školovanja u najrazvijenijim zemljama u krizi upravo zbog razloga koje si naveo. Uče kako a ne zašto i koncentriraju se samo na bito (a bitno je danas možda nebitno sutra).

]]> By: mrak http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-7095 mrak Mon, 27 Nov 2006 13:19:08 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-7095 moj je problem u tome što vidim da pojedini fakulteti školuju fach idiote dakle, zamislimo to ovako; imaš situaciju gdje se upišeš na fakultet koji te vrlo usko specijalizira za određeni posao, i činjenica je da u tome odrade sjajan posao i na kraju faksa postaneš autoritet za određeno polje djelovanja; no šansa da se s tim znanjem zaposliš na točno specifičnom poslu je minimalna i objektivno zanemariva krajnji rezultat je da se zaposliš na stepenicu nižem poslu za kojeg objektivno nisi školovan iako si prekvalificiran treba nam više ljudi "opće prakse" koji se mogu lagano prebaciti s jednog posla na drugi, a manje ljudi koji su visoko školovani za maleni segment tržišta ukratko; trebaju nam žarulje a ne laseri moj je problem u tome što vidim da pojedini fakulteti školuju fach idiote

dakle, zamislimo to ovako; imaš situaciju gdje se upišeš na fakultet koji te vrlo usko specijalizira za određeni posao, i činjenica je da u tome odrade sjajan posao i na kraju faksa postaneš autoritet za određeno polje djelovanja; no šansa da se s tim znanjem zaposliš na točno specifičnom poslu je minimalna i objektivno zanemariva

krajnji rezultat je da se zaposliš na stepenicu nižem poslu za kojeg objektivno nisi školovan iako si prekvalificiran

treba nam više ljudi “opće prakse” koji se mogu lagano prebaciti s jednog posla na drugi, a manje ljudi koji su visoko školovani za maleni segment tržišta

ukratko; trebaju nam žarulje a ne laseri

]]> By: Rock http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-7094 Rock Mon, 27 Nov 2006 12:51:27 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-7094 Vjerujem da je glavno pitanje potražnje za radom zamjenjivost. Što je radnik lakše zamjenjiv teže pronalazi posao (ili gotovo nikako ako je riječ o strukturalnoj nezaposlenosti kakvu gore implicite spominješ), ako je zaposlen, više mu se trese tlo, dobiva slabiju plaću... Formalno obrazovanje je jedan od sigurnijih načina (mada ne i jedini!) za smanjenje zamjenjivosti. I stoga je itekako preporučljivo dok god daje rezultate. Ukoliko hiperprodukcija na fakultetima dugoročno bude rezultirala i manje kvalitetnim radnicima, zamjenjivost će opadati. Isto će se dogoditi ukoliko brojnost takvog kadra u određenoj struci bude počela ozbiljno premašivati potrebe. Nadam se da će se obrazovne ustanove uspjeti prilagoditi značajno većem broju polaznika bez pada, ili po mogućnosti s rastom kvalitete (u najširem smislu), i da će istovremeno privreda imati kapaciteta progutati većinu (ili sve) obrazovane (znači, ostvarena potražnja za obrazovanim radnicima mora rasti barem jednako brzo kao porast broja obrazovanih i ne smije biti većih strukturalnih gapova između ponude i potražnje za pojedinim zanimanjima). Ako se to počne događati, obrazovani su na konju, ako ne, mogla bi ih zadesiti sudbina koju danas imaju npr trgovci u supermarketima. Vjerujem da je glavno pitanje potražnje za radom zamjenjivost. Što je radnik lakše zamjenjiv teže pronalazi posao (ili gotovo nikako ako je riječ o strukturalnoj nezaposlenosti kakvu gore implicite spominješ), ako je zaposlen, više mu se trese tlo, dobiva slabiju plaću… Formalno obrazovanje je jedan od sigurnijih načina (mada ne i jedini!) za smanjenje zamjenjivosti. I stoga je itekako preporučljivo dok god daje rezultate. Ukoliko hiperprodukcija na fakultetima dugoročno bude rezultirala i manje kvalitetnim radnicima, zamjenjivost će opadati. Isto će se dogoditi ukoliko brojnost takvog kadra u određenoj struci bude počela ozbiljno premašivati potrebe. Nadam se da će se obrazovne ustanove uspjeti prilagoditi značajno većem broju polaznika bez pada, ili po mogućnosti s rastom kvalitete (u najširem smislu), i da će istovremeno privreda imati kapaciteta progutati većinu (ili sve) obrazovane (znači, ostvarena potražnja za obrazovanim radnicima mora rasti barem jednako brzo kao porast broja obrazovanih i ne smije biti većih strukturalnih gapova između ponude i potražnje za pojedinim zanimanjima). Ako se to počne događati, obrazovani su na konju, ako ne, mogla bi ih zadesiti sudbina koju danas imaju npr trgovci u supermarketima.

]]> By: Fiskalna (de)centralizacija - : Mračni blog http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-6758 Fiskalna (de)centralizacija - : Mračni blog Tue, 21 Nov 2006 14:42:33 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-6758 [...] I nevezano, danas će čini mi se svi sindikati osim prosvjetara potpisati sporazum s vladom koji osigurava godišnji rast plaća od 5% do 2009. godine (dakle socijalni mir do tada). Prosvjetari koji imaju 20% manju plaću od državnog prosjeka nisu na to pristali (o fenomenu prosječne plaće sam pisao u tekstu Mit o prosječnoj plaći). Prosvjetari, držite se i ganjajte ovo do kraja jer je vaša pozicija krajnje iskorištavana i zloupotrebljavana (neke moje stavove o školstvu možete pročitati u tekstu Oda školskom sustavu). Misao dana: Never underestimate the power of stupid people in large groups. hr.digg|prijaviThese icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages. [...] [...] I nevezano, danas će čini mi se svi sindikati osim prosvjetara potpisati sporazum s vladom koji osigurava godišnji rast plaća od 5% do 2009. godine (dakle socijalni mir do tada). Prosvjetari koji imaju 20% manju plaću od državnog prosjeka nisu na to pristali (o fenomenu prosječne plaće sam pisao u tekstu Mit o prosječnoj plaći). Prosvjetari, držite se i ganjajte ovo do kraja jer je vaša pozicija krajnje iskorištavana i zloupotrebljavana (neke moje stavove o školstvu možete pročitati u tekstu Oda školskom sustavu). Misao dana: Never underestimate the power of stupid people in large groups. hr.digg|prijaviThese icons link to social bookmarking sites where readers can share and discover new web pages. [...]

]]> By: MAK http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/comment-page-1/#comment-2189 MAK Wed, 16 Aug 2006 18:27:14 +0000 http://mrak.org/2006/08/12/oda-skolskom-sustavu/#comment-2189 Naravno, pa sama je teza da se nikoga NE MOŽE educirati za sljedećih 55 godina, nego da to oni ONDA izvole sami! Što će oni ONDA željeti, što će se ONDA od njih tražiti - odakle da znamo? Ipak, nisam sasvim siguran da je klasično školstvo XIX. stoljeća (tj. naše) sa "preširokim" znanjima koji ljudima "nikad neće trebati", upotpunjenom suvremenim metodama i tehnikama, defanzivno u odnosu prema zapadnjačkom modernom i usko usmjerenom obrazovanju. Je, oni su tada, readymade, možda u prednosti da odmah glatko ulete na neko radno mjesto koje se traži... ali što kad nakon pet ili 10 godina upravo to njihovo znanje NAGLO postane nepotrebno? Onda oni moraju početi iz početka, od temelja mukotrpno stjecati temeljno obrazovanje ili... što? Da knjigovođa postaje trgovac, potom vlasnik ergele trkačkih konja, potom broker... a-aaa, nee ići tiim redom... U razvijenim zemljama ekonomska je intencija upravo ta da NE BUDEŠ temeljito obrazovan i da se statistička većina izvololi stratificirati u nešto reducirano: potrošača srednje klase, couch potato, čovjeka kojega zanima pivo, baseball, kuglana... koji regularno troši u regularnim marketinškim peakovima (Valentinovo, Independence Day, Thanksgiving, Halloween, Chistmas, New Year...) i ne pita zašto, ali mu je glaba izbombardirana brandovima - što je pseudoznanje. Taj svijet prikazan u tom eseju naprosto je potrošački svijet, a "potrebe" iskazane kao opće, zapravo su potrebe da se 3 posto kreativne elite proširi na... lupam... osam posto. I pri tome to su potrebe onoga behemota koji guta ljude, a manjini u zamjenu daje novac - "uspješnima" mnogo novca - da ih sve natrag baci u potrošače, radi istog tog behemota koji ne osigurava kvalitetu života. Jesam li ja u kategoriji vlasnika te količine novca da sam ponižen i istraumatiziran ako nisam uspio pobijediti na aukciji i kupiti Picassa od 20 milijuna dolara? Godamit! Sasvim je druga priča sa svakim, svjetskim, pa i našim školstvom što NE ZNA kako bi postupao s nadarenima. Ne samo u školstvu (vidi isto to u sportu, glazbi, znanosti... da ne imenujem sad takve iznimne) koje sustav na silu, svojom prirodom želi odvući od njihovih potencijala u sivilo prosjeka. Našom znanošću dominiraoju OSREDNJI, našom glazbenm akademijom isto takvi, našim nogometom... biznisom... školstvom. I nema revolucije koja to sivilo može maknuti, osim gadnom zavjerom talentiranih, kojima ne treba tumačiti da se trebaju stalno obrazovati (pritom dobro birajući) jer je to dio njihove prirode... Školstvo bi trebalo, jednostavno, više nego do sada, ljude koje propušta svoj žrvanj zaraziti potrebom za kopanjem, istražvanjem i pronalaženje rješenja mimo mainstreama - i da ih takvo stanje čini sretnim, ispunjenim, počašćenim... Esej/knjiga zapravo govori o tome, ali temelji se na statistici i kapitalističkoj gladi za takvina. Ja bih tome suprotstavio težnju da se kroz školu na svaki način predodredi čovjeka da bude svoj, individualan i da zna tražiti svoju sreću, neovisno o potrebama gladne industrijske zvijeri. Važno je u svakome djetetu pronaći jedno humano, radoznalo, stabilno "ja", utvrditi ga i ponuditi mu radost znanja, umjesto "radosti" shoppinga kao kompenzacije za svrhu izvan njega samoga, makar to bilo industrijsko društvo blagostanja. Naravno, pa sama je teza da se nikoga NE MOŽE educirati za sljedećih 55 godina, nego da to oni ONDA izvole sami!
Što će oni ONDA željeti, što će se ONDA od njih tražiti – odakle da znamo?

Ipak, nisam sasvim siguran da je klasično školstvo XIX. stoljeća (tj. naše) sa “preširokim” znanjima koji ljudima “nikad neće trebati”, upotpunjenom suvremenim metodama i tehnikama, defanzivno u odnosu prema zapadnjačkom modernom i usko usmjerenom obrazovanju. Je, oni su tada, readymade, možda u prednosti da odmah glatko ulete na neko radno mjesto koje se traži… ali što kad nakon pet ili 10 godina upravo to njihovo znanje NAGLO postane nepotrebno? Onda oni moraju početi iz početka, od temelja mukotrpno stjecati temeljno obrazovanje ili… što? Da knjigovođa postaje trgovac, potom vlasnik ergele trkačkih konja, potom broker… a-aaa, nee ići tiim redom…
U razvijenim zemljama ekonomska je intencija upravo ta da NE BUDEŠ temeljito obrazovan i da se statistička većina izvololi stratificirati u nešto reducirano: potrošača srednje klase, couch potato, čovjeka kojega zanima pivo, baseball, kuglana… koji regularno troši u regularnim marketinškim peakovima (Valentinovo, Independence Day, Thanksgiving, Halloween, Chistmas, New Year…) i ne pita zašto, ali mu je glaba izbombardirana brandovima – što je pseudoznanje.

Taj svijet prikazan u tom eseju naprosto je potrošački svijet, a “potrebe” iskazane kao opće, zapravo su potrebe da se 3 posto kreativne elite proširi na… lupam… osam posto. I pri tome to su potrebe onoga behemota koji guta ljude, a manjini u zamjenu daje novac – “uspješnima” mnogo novca – da ih sve natrag baci u potrošače, radi istog tog behemota koji ne osigurava kvalitetu života. Jesam li ja u kategoriji vlasnika te količine novca da sam ponižen i istraumatiziran ako nisam uspio pobijediti na aukciji i kupiti Picassa od 20 milijuna dolara? Godamit!

Sasvim je druga priča sa svakim, svjetskim, pa i našim školstvom što NE ZNA kako bi postupao s nadarenima. Ne samo u školstvu (vidi isto to u sportu, glazbi, znanosti… da ne imenujem sad takve iznimne) koje sustav na silu, svojom prirodom želi odvući od njihovih potencijala u sivilo prosjeka. Našom znanošću dominiraoju OSREDNJI, našom glazbenm akademijom isto takvi, našim nogometom… biznisom… školstvom. I nema revolucije koja to sivilo može maknuti, osim gadnom zavjerom talentiranih, kojima ne treba tumačiti da se trebaju stalno obrazovati (pritom dobro birajući) jer je to dio njihove prirode…
Školstvo bi trebalo, jednostavno, više nego do sada, ljude koje propušta svoj žrvanj zaraziti potrebom za kopanjem, istražvanjem i pronalaženje rješenja mimo mainstreama – i da ih takvo stanje čini sretnim, ispunjenim, počašćenim…

Esej/knjiga zapravo govori o tome, ali temelji se na statistici i kapitalističkoj gladi za takvina. Ja bih tome suprotstavio težnju da se kroz školu na svaki način predodredi čovjeka da bude svoj, individualan i da zna tražiti svoju sreću, neovisno o potrebama gladne industrijske zvijeri.

Važno je u svakome djetetu pronaći jedno humano, radoznalo, stabilno “ja”, utvrditi ga i ponuditi mu radost znanja, umjesto “radosti” shoppinga kao kompenzacije za svrhu izvan njega samoga, makar to bilo industrijsko društvo blagostanja.

]]>