Geostrateški interesi 21. stoljeća

Najtraženiji geostrateški resurs 20.stoljeća je nafta. To je prilično očito. Nafta je izravno i neizravno uzrok velike većine modernih ratnih sukoba. Dok ovo pišem, mnogi od nas se vjerojatno užasavaju bezobzirnog masakra ljudi koje Židovi po anglosaksonskom nalogu trenutno vrše u Libanonu. Ovo je vjerojatno prvi rat koji je najočitije uzrokovan interesima gladnih zapadnih korporacija, i poremećenih utjecajnih pojedinaca.

Još je nešto znakovito u ovoj “vojno redarstvenoj akciji”. Više se nitko ne skriva. Postalo je očito da je brzina putovanja informacija postala nepremostiva prepreka za višegodišnje pripremne propagandne kampanje, jer ljudi brzo dobiju točne informacije i shvate da ih se iskorištava i gazi. Zbog toga više nema pokušaja da se protivnika dugogodišnje sotonizira kako bi se “privolilo” naciju na rat. Iz istog razloga se odavno planirani ratovi započinju sve brže, i sve učestalije, da se ne da daha onima koji se protive takvim idejama, a u isto vrijeme i da se ne dopusti da suparnik prije dođe do strateškog cilja, bio taj cilj nafta, rudno bogatstvo, jeftina radna snaga, trenutno najaktualnija tržišna valuta, ili pak ono što nas najviše zanima, voda.

Ima jedna zanimljiva i istinita priča koja je ujedno i iznimno poučna, a dolazi iz argentine. Tvrtka Coca-cola, vjerni pratitelj američke demokracije, učinila je uslugu argentincima plasiravši im na tržište novi proizvod. Vodu. Dobili su novu marku vode na police trgovina, koja je bila sva super, sjajna srebrna i zlatna, kao i svi Coca-colini proizvodi. Samo jedna stvar nije bila sjajna kod te vode, punili su ju vodom iz javnog vodovoda. Istu onu vodu koju su mogli piti iz svojih slavina, umivaonika i wc-školjki, sad su mogli po mnogo većoj cjeni kupiti od Coca-cole. Ovo se na sreću saznalo, i izbio je skandal, no Coca-cola nije istjerana iz zemlje zbog prijevare, koliko sam informiran, nisu ni platili odštetu kupcima koji su kupili istu vodu. Naravno, u demokraciji, i modernom pravnom sustavu, nema nužno ni osnove da ih se kazni (kamoli da im se napravi ono što bi mnogi od nas željeli). Upravo je to glavna poanta ove zgode, nema sankcija za prljave igrače.

(edit: dok sam tražio ilustracije za članak, naišao sam na još nešto vrlo zanimljivo, link je tu, a isječak slijedi)

coca cola voda iz vodovoda

Activists protesting Coca-Cola in Portland November 18 had even more information to add to this topic. They are part of an international movement organized by Corporate Accountability International, and they are trying to bring awareness to the impacts Coca-Cola bottling plants are having in India. At least 5 Indian communities near Coca-Cola plants are suffering severe water shortages and widespread health problems due to the company’s massive siphoning of groundwater. The water drawn by one plant in Gandhere is enough to serve 75,000 villagers daily. In Plachimada, India, hundreds of wells have gone dry and community members are now traveling large distances to meet their water needs. As clean water becomes scarce, water riots and water-related murders are becoming daily occurrences in India.

Voda je jedan od glavnih geostrateških interesa 21. stoljeća. Što bude veća ljudska populacija, to će biti bitnija pitka voda. Mi u hrvatskoj se često ponosimo činjenicom da je naša zemlja bogata izvorima pitke vode, naizgled nesvjesni da nam ih i u ovom trenutku netko pokušava uzeti. Kad je zemlja mala, i nalazi se gotovo u srcu europe, nije vjerojatno da će postati neprijatelj broj jedan ijedne velike države, a kad je tomu tako, onda se svrstava među male zemlje u tranziciji, koje se osvajaju suptilnijim metodama.

Slijedi nekoliko citata s newsgrupe hr.alt.zavjere

nece se muciti s vojnom agresijom, jednostavno ce podmiti nase drage i postene (i uvijek hrvatski nastrojene) politicare da Americke (ili EU) kompanije dobiju koncesije za nase izvore voda, a tada cemo placati vodu po svjetskim cijenama koje ce biti visoke jer ce potraznja za vodom u svijetu biti visoka a time i cijena.

MMF inzistira na privatizaciji vodovoda i izvora voda u nerazvijenim zemljama (i banana republikama), pa malo proguglaj po internetu da vidis kakva su iskustva – pasces u sok kad vidis sto nas ceka ako ne budemo pametni i prema domacim politicarima agresivni…

Nesto slicno kao i HT privatizacija – zaposlene placaju po Hrvatskim nadnicama, a usluge naplacuju po Europskim cijenama…

LOL jedva cekam da cujem kako ce lijepo pricati da je to sve skupa u nasem interesu…

Jozo Stiglitz

Molim vas da se jos jednom svi malo prisjetima slucaj Stiglitz. Taj covjek je izletio iz svjetske Banke radi objave plana Svjetske Banke i IMF-a za preuzimanje resursa malih zemalja u kom slucaju se lokalne mocnike debelo podmicuje milijardama u banke i jasno pozicijama mocikao bi obavili ono navedeno u 111 tocaka tajnog ugovora.

Moje je neko općenito mišljenje da se i naši “veliki” političari ubrajaju u lokalne moćnike, jer nam je zemlja mala za pojmove takvih krugova, čisto da se utješim, da ne pomislim slučajno da će Ivo, Stipe, Ivica i slični ostati bez dijela kolača koji im “pripada”.
Ako malo proguglamo, uočit ćemo i kako se takve stvari rade:

The water system of Buenos Aires was sold off for a song to a company called Enron. A pipeline was sold off, that runs between Argentina and Chile, was sold off to a company called Enron. And then the globalists blow out the Enron after transferring the assets to another dummy corporation and then they just roll the theft items off.

Za kraj, još jedan citat sa newsgrupe hr.sci.speleologija, da aktualizira cijelu ovu priču:

Zanimljivo je da se upravo u posljednje vrijeme (posljednjih nekoliko mjeseci) osjeca odredjeni “pritisak” vise medjunarodnih organizacija da se omoguci jednostavnije ishodjenje dozvola za strane speleoloske i speleoronilacke ekspedicije, grupe i pojedince za speleoloska istrazivanja u Hrvatskoj. Cak sam cuo i konstataciju da “mi (misli se na stanovnike Hrvatske)” zbog broja speleoloskiuh objekata i broja speleologa necemo “nas” krs istraziti niti za jos tisucu godina, pa bi nam “oni (misli se na sve ostale)” rado svakodnevno mogli pomoci u istrazivanju podzemnih voda i podzemnih prostora. Danas sam cak doznao da se nudi i utemeljenje NATO instituta za detekciju podzemnih resursa u Hrvatskoj. Sve mi to ne vuce na nesto sto odise pravim speleoloskim istrazivackim duhom…ne treba biti paranoican, ali postoje cinjenice koje imaju sve vise i vise cudnih koincidencija…

P.S. Evo već drugi put dodajem anekse na članak. Da ti se smrzne voda u žilama. :)
Japanska darovnica za pripremu projekta unutarnje vode

… Projekt Unutarnje vode, koji će i pomoći Hrvatskoj u približavanju direktivama EU, dio je šireg ‘masterplana’ gospodarenja vodom u Hrvatskoj, u sklopu kojega je prije dvije godine, također uz financijsku pomoć Svjetske banke, započet i Projekt zaštite od onečišćenja voda u gradovima na jadranskoj obali….

Naglašavajući važnost projekta, Šuker je istaknuo da Hrvatska danas ima velike zalihe pitke vode, ali i upozorio da bi nebriga o gospodarenju vodom vrlo brzo mogla promijeniti to stanje.

Prvi put se slažem s ovim likom (čovjekom ga neću nazvati)!

Pošto je mračni inzistirao na kvalitetnoj misli dana, evo od mene čak dvije:

Never believe in anything until it has been officially denied.

Otto von Bismarck

I have never killed a man, but I have read many obituaries with great pleasure.

Clarence Darrow

13 Replies to “Geostrateški interesi 21. stoljeća”

  1. Stiglitz nije izasao iz IMF-a zbog navodnog “objave plana Svjetske Banke i IMF-a za preuzimanje resursa malih zemalja” nego zbog neceg drugog – akademske rasprave o tome koji je najbolji nacin kako IMF treba postupiti sa zemljama koje su se našle u ekonomskim problemima.

    (U stvari – Stieglitz nije uopće izašao iz IMF-a jer tamo nije ni bio! Izašao je iz svjetske banke za obnovu i razvoj.)

    Nemoj od njega stvarati idola samo zato sto je otisao – jer njegove mjere bi tim zemljama bile jednako bolne za domaće stanovništvo. Njegova je teza, ukratko, naime, da bi država koja je u problemima trebala još više zaduživati i da bi trebala štampati još više novca. Neću sad ulaziti u to je li njegov pristup dobar ili nije – završiti ću samo s konstatacijom da se ne radi o polemici između antiglobalista i globalsta, ljevičara i desničara ili liberala i konzervativca nego između dvije struje mišljenja u ekonomiji. Da je on slučajno ostao na mjestu na kojem je bio i da je uspio progurati svoje stavove – ljudi koji mrze one koji su sada tamo na vlasti – jednako bi mrzili i njega.

  2. Stiglitz nije izasao iz IMF-a zbog navodnog “objave plana Svjetske Banke i IMF-a za preuzimanje resursa malih zemalja” nego zbog neceg drugog – akademske rasprave o tome koji je najbolji nacin kako IMF treba postupiti sa zemljama koje su se našle u ekonomskim problemima.

    Ok, osobno, meni povod nije bitan. Motiv je isti u oba slučaja. Akademska rasprava je, neizravno, upravo o tom planu za preuzimanje resursa malih zemalja.

    (U stvari – Stieglitz nije uopće izašao iz IMF-a jer tamo nije ni bio! Izašao je iz svjetske banke za obnovu i razvoj.)

    Jesam li ja napisao gdje da je izašao iz IMF-a?

    Nemoj od njega stvarati idola samo zato sto je otisao – jer njegove mjere bi tim zemljama bile jednako bolne za domaće stanovništvo.

    Prvo, ja ga ne stvaram idolom, dapače, ja sam samo citirao komad teksta sa newsgrupe. Nijednu interpretaciju tog teksta nisam napisao.
    Drugo, da li bi njegove ideje pomogle lokalnom stanovništvu ili ne, ti neznaš isto kao ni ja, jer nikada nisu provedene. Jedino što je pomoglo je tjeranje IMF WB WTO kompletno van zemlje. Nekima je toliko pomoglo da su ih zapadnjaci poslije uništili (Indonezija -> sukarno – suharto), masakrirali, i pretvorili u roblje. (potražiti tekstove John Pilger-a)

    Njegova je teza, ukratko, naime, da bi država koja je u problemima trebala još više zaduživati i da bi trebala štampati još više novca. Neću sad ulaziti u to je li njegov pristup dobar ili nije – završiti ću samo s konstatacijom da se ne radi o polemici između antiglobalista i globalsta, ljevičara i desničara ili liberala i konzervativca nego između dvije struje mišljenja u ekonomiji. Da je on slučajno ostao na mjestu na kojem je bio i da je uspio progurati svoje stavove – ljudi koji mrze one koji su sada tamo na vlasti – jednako bi mrzili i njega.

    Nebitno kako imenujemo te dvije različite struje. Prema svim ekonomskim teorijama koje sam dosad pročitao ovo što se danas radi s našom državom je ekonomski nazadno (kad imamo takvog halapljivog poluslijepog poreznika za ministra financija). Ono što zagovara Stiglitz je jedina dosada poznata ekonomska alternativa, a slobodno štampanje novca je, prema mojim informacijama, najbitnija stavka u cijeloj priči.

  3. Imas neki podatak kolike su te vjecito spominjane hrvatske zalihe?
    Zadnji put kad sam nasao na neku informaciju o tome pricalo se o znatnoj kolicini u usporedbi sa hrvatskim potrebama, ali taj je broj smijesno mali u bilo kakvim svjetskim razmjerima.
    Tada sam dosao do zakljucka da se oko tih nasih rezervi vode i interesu stranaca za njih bespotrebno ispreplicu mitovi jer nase rezerve ne bi napojile covjecanstvo i vrlo vjerovatno ne bi ni bile bog zna kako interesantne ikome.

    A sto je lose u zastiti podzemnih voda od oneciscenja?

    Glede Coca Cole u Argentini – jel voda koju su prodavali bila pitka? Jesu li ikada tvrdili da je svjeza i dopremljena sa netaknutih himalajskih vrhova? Ne vidim u cemu je tu automatski problem i zasto bi ih trebalo “protjerati iz zemlje” …

    A s druge strane, vodu u bocama moguce je otpremiti i tamo gdje vodovoda nema ili gdje vodovodna voda nije za pice.

    Ovo sa Indijom jest problem, ali ipak bi trebalo vidjeti koliko je efekt izazvan Coca Colinom punionicom, a koliko prirodnim efektima – susom npr. Eto jos malo stvari koje cu citati ove jeseni…

  4. Istina, nigdje nisi napisao da je izasao iz IMF-a, moja greska.

    U svakom slucaju, kad vec spominjes istocnu Aziju – Indonezija je tu nije primjer na kojem se moze ista zakljuciti jer je ona – izuzetak. Naime, IMF i svjetska banka je upravo u istocnoj Aziji imala najvise uspjeha (a to se danas nakon 6 godina moze vidjeti) i tamo su njihove mjere uspjele. Ostaje cinjenica da u nekim drugim krajevima te mjere nisu bile toliko uspjesne (npr. subsaharska Afrika), ali u svakom slucaju to opet pokazuje kako je Stiglitz bio u krivu tvrdeci da je njegov pristup jedini ispravan.

    Ako mislis da je “Ono što zagovara Stiglitz je jedina dosada poznata ekonomska alternativa,” – nemas pojma.

  5. Samo da se nadovežem uz zadnju rečenicu. Ja osobno ne mislim da je Stiglitzov pristup nužno loš – dodatno zaduživanje države da bi se dalo poleta gospodarstvu može imati smisla i povijest je pokazala da je to često bilo dobro. Ali to pod pretpostavkom da je na vrhu države netko tko državu zna voditi, a u većini slučajeva nije tako. Kad bi ljudi na čelu svjetske banke za obnovu i razvoj krenuli davati kredite s tom pretpostavkom – rezultat bi bio puno katastrofalniji nego što je sad (a za sad nije baš uvijek bio tako strašan). Za prosječnu državu s prosječnom vladom – najracionalnije je ipak krenuti u one poteze koji nisu popularni ali koji dugoročno sigurno oživljavaju gospodarstvo – deregulaciju, privatizaciju, i tako dalje i tako bliže.

    Za razliku od toga slobodno štampanje novca je većini slučajeva bilo totalno promašeno.

  6. U svakom slucaju, kad vec spominjes istocnu Aziju – Indonezija je tu nije primjer na kojem se moze ista zakljuciti jer je ona – izuzetak.

    Izuzetak sa milijunima žrtava. Indonezija nije izuzetak. Ona ne samo da je pokazala da su njihove ekonomske mjere negativne po ikakav razvoj, nego i da je velika većina “zemalja u razvoju”, i “zemalja u tranziciji” prisliljena pod prijetnjom državnog udara, masakra i istrebljenja pokoravati se zahtjevima glasovitog tria.
    Ne bih ja to nazvao izuzetak.

    Naime, IMF i svjetska banka je upravo u istocnoj Aziji imala najvise uspjeha (a to se danas nakon 6 godina moze vidjeti) i tamo su njihove mjere uspjele. Ostaje cinjenica da u nekim drugim krajevima te mjere nisu bile toliko uspjesne (npr. subsaharska Afrika), ali u svakom slucaju to opet pokazuje kako je Stiglitz bio u krivu tvrdeci da je njegov pristup jedini ispravan.

    Ajde opiši i nama koji nismo informirani kako je IMF pomogao tim zemljama.
    Ja sam prethodno naišao na podatke o tome kako su njihove mjere pomogle krizu:

    The biggest mistake the IMF made in recent years was its handling of the 1997 Asian crisis and the subsequent crises in countries like Russia. First, the IMF had pressured the rapidly developing Asian countries like Thailand and Korea to eliminate most controls over the flow of capital into and out of the country. Speculative money flowed in, often distorting the economy (into overbuilt real estate, for example), then suddenly rushed out on rumors of economic problems, plunging countries into crisis.

    The original policy prescription was a mistake born purely out of ideology, Stiglitz said. “There never was economic evidence in favor of capital market liberalization,” he said. “There still isn’t. It increases risk and doesn’t increase growth. You’d think [defenders of liberalization] would say to me by now, ‘You haven’t read these 10 studies,’ but they haven’t, because there’s not even one. There isn’t the intellectual basis that you would have thought required for a major change in international rules. It was all based on ideology.”

    Then, when the crisis hit, the IMF insisted on balancing budgets, cutting subsidies and all the other “Washington consensus” policies, even though most of these countries had high savings rates, thriving economies and relatively balanced budgets before the crisis. These policies simply plunged the economies deeper into depression, bankrupting businesses and throwing millions of workers out of jobs.

    Ako mislis da je “Ono što zagovara Stiglitz je jedina dosada poznata ekonomska alternativa,” – nemas pojma.

    Možda nemam, ali ako ti imaš, onda bi bilo lijepo da navedeš koji izvor informacija, ili bar na neki način pokažeš koje su ostale ekonomske alternative.

    Kad bi ljudi na čelu svjetske banke za obnovu i razvoj krenuli davati kredite s tom pretpostavkom – rezultat bi bio puno katastrofalniji nego što je sad (a za sad nije baš uvijek bio tako strašan)

    Nije li? Kompletna i apsolutna rasprodaja svih resursa od vitalne važnosti za narod, po uhodanom receptu nije baš strašno? Ako si imalo pažljivo čitao cijeli članak pod kojim komentiramo, i da si eventualno pošao dublje istraživati, shvatio bi da je kombinacija IMF WB WTO upravo glavni uzrok rasprodaje vodnih resursa u “the developing nations wordlwide”.

    Ja nisam ekonomist, niti pokušavam biti. Pokušavam samo biti informiran. Ovaj članak sam pisao kao upozorenje svima koji će ga pročitati, a nadam se i kao eventualni poticaj onima koji mogu utjecati na bilo koji način da se ovo bezglavo jurišanje u propast naroda zaustavi.

    U americi se ne privatiziraju vodne rezerve, ali amerika s britanijom, eu i japanom prisiljava siromašne zemlje da privatiziraju sve bitne resurse, kako bi ih ovi mogli iskorištavati. To je pravi problem, ne to da li je Stiglitz u pravu ili nije. Svakako je u pravu kad proziva WTO WB IMF da su glavni jahači ove apokalipse, ali to je otkrivanje tople vode, on to nije izmislio.

    U svjetlu posljednjih rečenica, nadam se da nećemo više raspravljati o “glasovitom preobraćeniku” svjetske banke, nego se okrenuti problemima koji su nama bitniji.

  7. Milijuni mrtvih u Indoneziji jesu zbog IMF-a. Indonezija je prije vojnog udara imala snažan ekonomski i društveni napredak, nakon što je sukarno otjerao IMF i Svjetsku banku. Pošto to nije bilo u interesu amerikanaca (IMF i svjetska banka jesu amerkičke organizacije), jer bi razvijena država štitila svoje interese i prirodna bogatstva, cia je napravila vojni udar, dala popis ključnih ljudi za eliminiranje i dala odrješene ruke divljaku kojeg su pripremali u svojim kampovima tehnikama zastrašivanja, mučenja i kontroliranja mase. Da Sukarno nije otjerao IMF i svjetsku banku, to se ne bi desilo.

    I usput – okreces rijeci kako te je volja. Kazes npr. “Kompletna i apsolutna rasprodaja svih resursa od vitalne važnosti za narod, po uhodanom receptu nije baš strašno?” – gdje sam ja tvrdio da “kompletna rasprodaja” nije baš strašno.

    Rekao si da rezultati djelovanja IMF-a i nisu tako strašni. Ako su rezultati IMF-a u mnogim zemljama kompletna rasprodaja nacionalnih interesa, onda dođem do takvog zaključka. Možda nisu svugdje, ali ja bih ipak rekao da u velikoj većini slučajeva jesu.

    Meksiko – istina je daje još uvijek daleko od države blagostanja ali to što je predsjednik Fox napravio u svojem zadnjem mandatu nije uspjelo njegovim prethodnicima u 70 godina vladanja. Znaš kako je to postigao?

    Nisam baš upućen u to što je napravio. Upućen sam da je uz pomoć IMF-a u Mexicu uspostavljena najveća razlika između siromašnih i ekstremno bogatih.
    A što je točno Fox napravio i uz čiju pomoć, ne znam. Mogao si u par rečenica reći.

    Što se tiče naše situacije, ja sam potpuno uvjeren da je greška što su i te turističke tvrtke privatizirane. Da nije bilo moguće privatizirati te tvrtke, političari bi bili prisiljeni naći pravi način da se dovede kvalitetno vodstvo na njihovo čelo, i ne bi imali interese u proviziji pri rasprodaji da ih vode u odlučivanju. Ako je tvrtka u državnom vlasništvu, i uz manje krađe, višak profita koji ostvari se na kraju vraća na raspolaganje narodu za razvoj i bolji standard. U privatiziranom sustavu se taj profit izlijeva iz države.

    Pliva je odličan primjer, netko će nakon što ju se proda reći, odlično spasili su ju, čak je i kapital došao u našu zemlju, a netko bi ipak rekao da je pliva sustavno uništavana 15 godina kako bi ju se jeftino prodalo, i da je netko dobio masnu proviziju u cijelom poslu, i da se slična stvar po ubrzanoj proceduri dešava i sa podravkom.

    Ovo s botswanom, žarko me zanima koja je stvarna situacija dolje i kako su do nje došli. Zašto? Pa evo samo jedan detalj iz tranzicije Indonezije prema zapadnim ciljevima:
    kad je svrgnut sukarno, i dok su masakrirane tisuće ljudi, dok su predstavnici zapadnih kompanija dirigirali indonežanima koji nisu ni znali što se dešava šta slijedeće moraju napraviti, u zapadnom tisku su se natjecali u hvalama svrgavanju komunističkog režima. Isticali su se naslovi poput: “Napokon svjetlost demokracije za Indoneziju”.
    Zbog toga sumnjam u mnoge “očite i poznate” priče koje mnogi od nas znaju.

    Raspravljamo sa suprotnih stajališta:
    Tvoje je pretpostavljam, da IMF i Svjetska banka nastoje pomoći slabijim državama, a moje stajalište je da ih planski i sustavno uništavaju, iliti kolonijaliziraju.

    Zbog toga je vrlo teško ovako raspravljati, pogotovo kad spominjemo indoneziju i filipine, gruziju i sl. U prve dve se i danas osjeća miris smrti uzrokovane svima znanim agentima, a u gruziji su nedavno lažirani izbori i “revolucija” kako bi prozapadni kupljeni političari služili energetskim apetitima zapada. Narod je uvijek popušio.

  8. @Neutrino:
    Nemam. Upravo u tome i jest stvar, netko ili neke interesne skupine uprave rade na tome da se istraži i evidentira kolike zalihe imamo i na kojim lokacijama.

    Tada sam dosao do zakljucka da se oko tih nasih rezervi vode i interesu stranaca za njih bespotrebno ispreplicu mitovi jer nase rezerve ne bi napojile covjecanstvo i vrlo vjerovatno ne bi ni bile bog zna kako interesantne ikome.

    A sto je lose u zastiti podzemnih voda od oneciscenja?

    Na temelju čega si zaključio da te rezerve nisu nikome interesantne?
    Ako si pročitao gornji članak, primjeti dodatak pri kraju na temu “projekt unutarnje vode”. Ako im nije u interesu, zašto japanci financiraju istraživanje naših vodnih rezervi. Oni nemaju interesa da štite naše vodne rezerve, a niti mi imamo potrebe za time.

    Zar su naše podzemne vode ugrožene? Čime? Otkad? Gdje su studije koje to pokazuju? Tko je to istraživao uopće?
    Šuker svojim izjavama izaziva podsvjesni strah na temu da ćemo mi sami bez pomoći stranaca izgubit svoju vodu. Klasična zamjena teza. Opet, ako nije nikome u interesu, zašto se toliko toga dešava oko izvora vode?

    Ovo sa Indijom jest problem, ali ipak bi trebalo vidjeti koliko je efekt izazvan Coca Colinom punionicom, a koliko prirodnim efektima – susom npr. Eto jos malo stvari koje cu citati ove jeseni…

    Ako je izgrađena tvornica, i crpi masu vode, kad dođe suša, tko treba dobiti prioritet u korištenju te vode, lokalno stanovništvo, ili američka kompanija? TO je jebena poanta.
    Da je kriza uzrokovana samo sušom, nitko ne bi ni naveo taj primjer.
    Uostalom, sve i da imaju ravnopravnu mogućnost kupnje vode, globalno tržište ih tada tjera da se novčano natječu sa standardom debelih amerikanaca, a oni imaju tisućama puta manji godišnji prihod.
    Zaključak je opet isti.

    Glede Coca Cole u Argentini – jel voda koju su prodavali bila pitka? Jesu li ikada tvrdili da je svjeza i dopremljena sa netaknutih himalajskih vrhova? Ne vidim u cemu je tu automatski problem i zasto bi ih trebalo “protjerati iz zemlje” …

    Jesi li ikad čuo da se neki izvor vode djelomično iskorištava za potrebe lokalnog stanovništva, a djelomično za korporacije? Nema toga. Koncesija znači da lokalno stanovništvo gubi dugi rok sva prava na tu vodu. Ako ta korporacija onda stanovništvu prodaje tu istu vodu, bit će joj u interesu da ju stanovništvo bude prisiljeno kupovati. U tom smjeru će djelovati, i djeluje posvuda, pa i kod nas.

    Nemoj se ljuti, al moram pitati, imaš li ti kakve veze sa Šukerom, ili politikom? :)

    Neću više sve komentirat, nema poante, ako netko razmišlja prema prepoznavanju problema, i postavlja si pitanje zašto, doći će i sam do zaključaka…

  9. Milijuni mrtvih nisu argument tvrdnji da je to zbog IMF-a, jer milijune mrtvih ja vidim i u drzavama koje ne prihvacaju IMF-ove prijedloge i koji nisu nosioci kredita svjetske banke. Oces svjetle primjere: pogledaj npr. Botswanu ili Kirgistan (i usporedi ih sa drzavama s kojima granice). Oces milijune mrtvih u zemlji koja nema veze s IMF-on: pogledaj sjevernu Koreju ili Somaliju.

    Nije IMF taj koji drzavama u razvoju prijeti drzavnim udarima (ali SAD cesto jest, to je cinjenica). Niti jedna drzava nije duzna slijediti savjete IMF-a ili svjetske banke, a mnoge drzave to i ne cine, pa i dalje opstaju – najcesce jedva jedvice (zahvaljujuci pomoci neke susjedne velesile).

    I usput – okreces rijeci kako te je volja. Kazes npr. “Kompletna i apsolutna rasprodaja svih resursa od vitalne važnosti za narod, po uhodanom receptu nije baš strašno?” – gdje sam ja tvrdio da “kompletna rasprodaja” nije baš strašno. Ali ima nesto drugo sto je bitno – kompletna rasprodaja je zlo, ali ulazak stranog kapitala je od fundamentalne vaznosti za razvoj drzava treceg svijeta. Pogledaj npr. Meksiko – istina je daje još uvijek daleko od države blagostanja ali to što je predsjednik Fox napravio u svojem zadnjem mandatu nije uspjelo njegovim prethodnicima u 70 godina vladanja. Znaš kako je to postigao? U Indoneziji ili Filipinima se taj pozitivan korak nije desio… Ali opet – ni jedna inteligentna vlast u tim drzavama nece ignorirati prijedlog IMF-a – jednostavno zato sto im treba kapital i know-how.

    U Botswani su to shvatili, slijedili upute i racionalno vodili drzavu. Pogledaj npr. drzave koje su nastale raspadom SSSR-a, odnosno konkretno Litvu, Estoniju… i npr. Bjelorusiju, Moldaviju. Krenule su sa potpuno istih pozicija, ali jedne su slijedile savjete medjunarodnih financijskih institucija, a druge nisu. Oces da ti kazem koje su koje? Naravno, nije sve u savjetima IMF-a, puno toga ovisi i o konkretnoj okolini i inteligentnoj vladi (pa. npr. Gruzija zivotari, iako je bila medju najrazvijenijima u SSSR-u, ali to nema veze s IMF-om ili svjetskom bankom).

    A sto je s nama?

    Pa buduci da zivim u kraju u kojemu je nekoliko velikih turistickih tvrtki zavrsilo u stranom vlasnistvu – necu kazati da mi je drago. Ali jednu stvar mogu kategoricki tvrditi, da nije dosao know-how sa strane – vecina njih bi jednostavno propala jer su imali previse zaposlenih, radilo se malo i lose i nisu bili fleksibilni. Tako se i dalje radi u nekim tvrkama koje drzava na silu spasava – umjesto da poslusa neke od tih zlih savjetnika i malo po malo krene s rjesavanjem tog financijskog tereta.

  10. Ja nikada nisam zastupao stajalište da ništa nije trebalo privatizirati, nego da tvrtke od vitalnog nacionalnog interesa ne treba nikada privatizirati.

    Što se tiče plive, država svojim paketom dionica ima efektivno dio vlasništva nad tom tvrtkom. Ja nisam postaljavo stvari prema stajalištu uprave plive, nego političara. Oni su, pazi ovo, uprava plive.

    Ponavljam; interes države nije da ima vlasništvo nad Plivom – nego da tvrtka plaća svoje obveze prema državi.

    Ali, je i interes države da ta firma prosperira kako bi ubirala više poreza. A rušenjem vrijednosti plive i prodajom dionica, država je sama sebi smanjila buduća primanja od te tvrtke, i izgubila utjecaj na dugoročnu politiku tvrtke. Ako se npr. desi da konkurentska tvrtka iz velike zemlje kupi plivu i uništi ju kako bi se rješila konkurencije, da li je to nešto što se ne tiče države?

    Pazi, podatak o razlici izmedju siromasnih i ekstremno bogate manjine je statisticki podatak koji je u stvari cista demagogija – jer on ne govori ama bas nista.

    Meni ipak znači mnogo. Ako se gospodarstvo ne razvija na interes cijele strukture stanovništva nego male skupine imućnih, onda se radi o modernom feudalizmu, zvali mi to socijalizam, demokracija ili napredak. Ako ta mala skupina ostvari ogroman dohodak, a profit se ne raspoređuje i na ostatak stanovništve, da li je to napredak?

    Ne idealno (i dalje meksikanci ilegalno prelaze granicu), ali danas barem postoje realne mogucnosti da to postane normalna civilizirana drzava.

    Mene je kao čovjeka sramota ovakvih stavova (nhf) o migraciji meksikanaca. Zašto one prelaze ilegalno granicu? Zato što bi na odmor a nemaju gdje? Ako svi budu zatvoreni unutar meskičkih granica, onda će biti civilizirana država? Zašto amerikanci mogu kako hoće ući u meksiko? Probaj sagledati obje strane medalje.

    Sto se tice Sukharta – da sam ja novinar – ja bih isto stavio naslov “Napokon svjetlost demokracije za Indoneziju”, jer sasvim je ocito da je on bio diktator koji je isto prouzrokovao stotine tisuca mrtvih.

    Nisi baš shvatio što sam pisao. To me ni ne čudi, jer je u pitanju toliki medijski linč istine koji traje desetljećima da je teško saznati istinu.
    Sukharta su postavili amerikanci englezi europljani japanci, nakon što je CIA eliminirala blago komunističkog prethodnika Sukarno-a (čini mi se da je on na izborima osvojio vlast). Sukarno je uveo pravo glasa za žene, sindikate, pravednu zdravstvenu zaštitu itd, a zatim se krenuo obračunati s IMF-om, i svjetskom bankom. Zbog toga što je potjerao IMF, amerikanci su napravili vojni puč. Sukharto – američka marioneta – masakrirao je stotine tisuća ljudi. Točan broj se ne zna, možda je red veličine i sa više nula.
    Naslov “Napokon svjetlost demokracije za Indoneziju” je objavljen prilikom ustoličenja zločinca sukharta. Prethodnik, Sukarno, nije bio zločinac, dapače.

    Da li ti je sad jasnije zašto tvrdim da IMF=USA? IMF je skrojen da služi interesima USA, i zapadnih korporacija.

    Ali isto tako treba govoriti da nije uvijek tako – treba reci i npr. da je Indijsko gospodarstvo imalo ogromnu korist od toga sto su svoje trziste rada otvorili zapadnim drzavama.

    Apsolutno se slažem da i to treba reći, ali to nisu uspjesi IMF-a. Uspjesi IMF-a u indiji su oni vezani za vlasništo prirodnih resursa. Nemoj automatski pretpostavljati da su države koje su profitirale od globalizacije profitirale zahvaljujući IMF-u i svjetskoj banci.

    Kad kazes da Kinez radi za bijednih 80centi na sat – onda moramo malo razmisliti i prihvatiti cinjenicu da je to oko 200$ mjesecno, sto s cinjenicom da dobar dio Kineza zivi u drzavnim stanovima bez stanarina i jos nekim drugim stvarima – onda je to pristojna placa za njihove prilike. Ti u tome vidis nepravdu jer mislis da na njihovom jeftinom radu zaradjuje zapadni kapitalist

    Nisam nigdje spominjao da Kinez radi za bijednih 80centa na sat. To što si naveo kao argument je najčešća javno servirana činjenica koju se koristi kao hvalospjev globalizaciji. To je upravo ta zamjena teza, primjeti da ja nigdje ne napadam globalizaciju, nego mješanje zapadnih zemalja u unutarnje stvari siromašnih zemalja, i obespravljivanje lokalnog stanovništva do ekstremnih granica (ubojstva, pljačka, uništavanje demokracije, socijalnih pravdi, zdravstvene zaštite, oduzimanje vode, steriliziranje mladih ljudi i sl.).

    Imam feeling da ti mene smatraš nekim jednostavnim ljevičarom koji je protivnik svega vezanog za globalizam. :) Nisam baš.

    Naravno, ostaje cinjenica da je u drzavama kao Indonezija i Filipini status radnika koji rade na takvim poslovima bijedan – ali u Indiji to u vecini slucajeva nije. I biti ce sve manje i manje jer i na zapadu postoje jaki lobiji koji rade protiv toga (a tvoji stavovi su ocito dio takvog lobija).

    Zašto je u indoneziji moguće takvo izrabljivanje ljudi? To je ono što nas sve treba zanimati, jer se slična stvar dešava i nama. Toga neće biti sve manje, nego sve više. Situacija se ne popravlja nego eskalira, a 99% zapadnog svijeta toga nije svjesno. Dok amerika bankrotira za koju godinu, milijuni će umrijeti u bijedi.

    Gruzija i Armenija su drzave koje imaju jako puno emigranata na zapadu – zato tu sklonost zapadu ne bih nuzno pripisao zlobi samog zapada

    Što se mene tiče, logično je da je narod prozapadno orjentiran, no opet, tome nisam nikad ništa prigovorio. Godine nestašica uzrokuju gladne oči i lakovjernost, to se desilo posvuda, pa i kod nas. Mene ne zanima ta sklonost, nego činjenica da postoji određena skupina MI6 i CIA agenata koji su posjetili:

    Hrvatsku prije nego je Račan došao na vlast
    Srbiju prije Đinđića
    Gruziju prije Sakašvilija (odličan tekst ovdje)
    Ukrajinu prije Juščenka

    Trenutno se ne sjećam koji je lik glavni među njima, možda jednom iskopam podatak negdje, no nameće se zaključak o uzorku djelovanja zapadne pomoći nerazvijenim zemljama. U svjetlu te pomoći se planira istražiti hrvatsku u potrazi za pitkom vodom.

    Ako zelis cijelu istinu – kreni i prouci, ali molim te – nemoj sad mahnito krenuti samo za tekstovima koji ce potvrditi tvoje stavove, procitaj i one druge isto!

    Nemoj se zavaravati, to što imamo zdrav razum, a suprotne stavove ne znači nužno da sam ja neinformiran.

    Nikad nisam tražio tektove koji potvrđuju moje stavove, nego one koji im se konfrontiraju, zato toliko i volim raspravu. Ali, nažalost, gotovo sve informacije koje sam našao da idu u sukob s mojim gore iznesenim stajalištima su bile
    korporativna propaganda, politička zamjena teza koja se ustalila u javnosti kao istinita stvar ili stavovi koji nastaju kad pojedinac odbija prihvatiti surovu istinu o ovom našem svijetu. A nije tu istinu lako prihvatiti. (Jednu knjigu gdina Johna Pilgera, ja nisam mogao čitati duže od 20 min u komadu jer bih se skoro ispovraćao. A nisam osjetljiv, i imao sam i prije masu informacija koje su govorile te stvari, no neke istine su pregorke i preteške. Valjda ih i zato nema u mainstream medijima. )

  11. Ako je istina sto govoris – onda je slucaj da je SAD prouzrokovao vojni udar, a ne IMF.

    Kazes:

    “Nisam baš upućen u to što je napravio. Upućen sam da je uz pomoć IMF-a u Mexicu uspostavljena najveća razlika između siromašnih i ekstremno bogatih.
    A što je točno Fox napravio i uz čiju pomoć, ne znam. Mogao si u par rečenica reći.”

    Pazi, podatak o razlici izmedju siromasnih i ekstremno bogate manjine je statisticki podatak koji je u stvari cista demagogija – jer on ne govori ama bas nista. Da bi neka cinjenica bila relevantna ona mora govoriti o statisticki relevantnim velicinama, a ekstremno bogata manjina to nisu. Relevantna cinjenica bi bio npr. omjer izmedju prihoda srednje klase i siromasnih ili broj bogatih koji su bogatiji od (tu umetni neku cifru koja bi npr. za Meksiko predstavljala definiciju “bogatstva”).

    No, bez obzira na to – brojevi govore nesto potpuno drugo. Do prije 10 godina je Meksiko bio ziva katastrofa – stalno se birala ista stranka, korupcija je bila ogroman problem, i tako dalje. Korupcija je i dalje problem, ali brojcani podaci o Meksikanskoj ekonomiji su danas nesto potpuno drukcije od onog prije. To ne znaci da su stvari idealne (evo, trenutno je veliki spor zbog predsjednickih izbora), ali ponavljam – danas je tamo bolje nego prije. Ne idealno (i dalje meksikanci ilegalno prelaze granicu), ali danas barem postoje realne mogucnosti da to postane normalna civilizirana drzava.

    Sto se tice Plive – ukratko – tvrtka koja je d.d. je svjesna da nece uvijek imati kontrolu nad time tko je vlasnik njenih dionica. I tocka. Mozemo diskutirati o tome da li je netko dionice dobio ilegalno ili ne (nisam upucen, ali ako me zelis prosvijetliti…) ali polemika o tome je li OK da neka tvrtka iz Islanda, Botswane ili Togo-a kupuje kontrolni paket dionica – to nema veze s drzavnim interesima. A sad – je li netko zaista radi na tome da za 15 godina jeftino proda tvrtku – iskreno nemam pojma. Ponavljam; interes države nije da ima vlasništvo nad Plivom – nego da tvrtka plaća svoje obveze prema državi.

    I, jasno mi je da je bilo svega od 90-te naovamo. I cesto je gubila i drzava i ljudi, ali ostaje – bez znanja se ne napreduje. A 90-te u hrvatskoj su rijetki imali znanje kako uopce funkcionira ekonomija.

    Ne tako davno je Mrak napisao post u kojem je kazao nesto sto nije popularno govoriti, ali ostaje – osim svih cirkusa koji su se desavali proslo desetljece – ima i cijeli niz uspjesnih firmi koje su se izvukle i koje djeluju i koje svoje radnika placaju kako treba. To nisu uspjele tako sto su se inatile idejama koje su im dolazile izvana – nego zato sto su prihvatili nacin kako funkcionira ekonomija. Zasto su neke firme propale, a druge nisu – zato sto ove prve nisu prihvatile pravila igre, ali ne “pravila igre koje im je netko nametnuo” nego pravila igre u modernoj ekonomiji – one koje im omogucuju da uopce funkcioniraju. A zna se koja su pravila igre za tvrtke i zna se koja su za drzave.

    Botswana je drzava koja je skoro sve postigla sama. Racionalno su postupali sa svojim bogatstvima, prednost im je sto granice s JAR-om, a nedostatak sto nemaju niti jednu luku. Ako zelis cijelu istinu – kreni i prouci, ali molim te – nemoj sad mahnito krenuti samo za tekstovima koji ce potvrditi tvoje stavove, procitaj i one druge isto!

    Sto se tice Sukharta – da sam ja novinar – ja bih isto stavio naslov “Napokon svjetlost demokracije za Indoneziju”, jer sasvim je ocito da je on bio diktator koji je isto prouzrokovao stotine tisuca mrtvih. S time su oni dobili priliku da odluce kome ce dati vlast. Najbolje da nitko ne bude sretan time sto je jedan diktator nestao – to ne znaci automatski da ce sve krenuti nabolje, ali to je barem preduvjet da bi moglo krenuti nabolje. U Spanjolskoj je nakon diktatora stvar krenula nabolje u Chileu isto (iako Chile ima svojih specificnosti) u Indoneziji nije – dali iz toga mozemo zakljuciti da “svrgavanje diktatora” NIJE dobro za neku drzavu?

    Dobro si postavio stvari – ja tvrdim da su povoljni krediti koje Svjetska banka daje drzavama u vecini slucajeva pozitivni za te iste drzave, ali o uspjesima se ne govori. Govori se npr. o CocaColi u Indiji – sto je svakako katastrofa za CocaColu i ja se slazem da se o tome treba govoriti. Govori se npr. o slucajevima gdje je outsourceanje dovelo do situacija gdje radnici u drzavama treceg svijeta imaju nikakve uvijete rada i bijedne place – ja se isto slazem da o tome treba govoriti. Ali isto tako treba govoriti da nije uvijek tako – treba reci i npr. da je Indijsko gospodarstvo imalo ogromnu korist od toga sto su svoje trziste rada otvorili zapadnim drzavama. Dobili su stotine tisuca novih radnih mjesta i to pristojnih radnih mjesta za visokoobrazovanje ljude.

    Kad kazes da Kinez radi za bijednih 80centi na sat – onda moramo malo razmisliti i prihvatiti cinjenicu da je to oko 200$ mjesecno, sto s cinjenicom da dobar dio Kineza zivi u drzavnim stanovima bez stanarina i jos nekim drugim stvarima – onda je to pristojna placa za njihove prilike. Ti u tome vidis nepravdu jer mislis da na njihovom jeftinom radu zaradjuje zapadni kapitalist – ali mozemo to promatrati i na drugi nacin – to Kini donosi milijune novih radnih mjesta i s tim placama dio zarade od zapadnih kompanija odlazi i u Kinu – sto je po meni puno moralnije nego kad na zapadu radnik radi, radnik trosi – a zemlje treceg svijeta od toga nista nemaju.

    Naravno, ostaje cinjenica da je u drzavama kao Indonezija i Filipini status radnika koji rade na takvim poslovima bijedan – ali u Indiji to u vecini slucajeva nije. I biti ce sve manje i manje jer i na zapadu postoje jaki lobiji koji rade protiv toga (a tvoji stavovi su ocito dio takvog lobija).

    U Gruziji je najveći problem južna Osetija, Abhazija i ovisnost o Ruskim energentima, a narod je ionako dosta sklon zapadnim političarima (što nije ni čudno s obzirom na činjenicu da Osetija i Abhazija funkcioniraju samo zahvaljujući Rusima, a prije par mjeseci su navodno Rusi dignuli u zrak plinovod – da bi ucjenjivali sklonost prema zapadu). Gruzija i Armenija su drzave koje imaju jako puno emigranata na zapadu – zato tu sklonost zapadu ne bih nuzno pripisao zlobi samog zapada.

  12. OK, mislim da smo s ovime apsolvirali temu, bilo kakav nastavak bi bio samo vrtnja u krug, a vani sad (tek sad) temperatura postaje dovoljno ugodna da bih mogao skoknuti do grada po pivu. Pozdrav, i do sljedeće ideološke konfrontacije :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.