On the Turning Away… (7:57, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder Disc 1)

Ulovilo me da sam si spržio kompilaciju Pink Floyda, stavio je u CD player u autu i sada bih se htio voziti nekuda daleko i slušati muziku, jako, jako glasno. Možda mi se želja ispuni slijedeći tjedan (hehe).

On the turning away Razmišljajući o postu kojeg sam napisao o koncertu Franz Ferdinanda prije nekoliko dana, skužio sam da sam napisao jednu veliku istinu a to je da pojedini bandovi imaju vrlo karakteristični stil, i tako primjerice svaka stvar od U2 ili Pink Floyda ima svoju karakterističnu notu i zvuk. Svatko od njih iscijedi iz svima jednakih instrumenata vrlo karakteristični zvuk. U2 ili Pink Floyde mogu prepoznati žmirečki, u prvih nekoliko nota (sekundi) izvođenja. Ima tih autora još, no ova dva su definitivno istjerala svoj zvuk.

Usput rečeno, bio sam na koncertu Pink Floyda u Bečkom Novom mestu prije dvanaestak godina u doba njihove famozne Pulse turneje koju su neposredno nakon toga ovjekovječili dvostrukim CD albumom, a prije nekoliko dana/tjedana izašao je i dvostruki DVD kojeg bih svakako htio nabaviti.

On the turning away
From the pale and downtrodden
And the words they say
Which we wont understand
Dont accept that whats happening
Is just a case of others suffering
Or youll find that youre joining in
The turning away

Its a sin that somehow
Light is changing to shadow
And casting its shroud
Over all we have known
Unaware how the ranks have grown
Driven on by a heart of stone
We could find that were all alone
In the dream of the proud

On the wings of the night
As the daytime is stirring
Where the speechless unite
In a silent accord
Using words you will find are strange
And mesmerized as they light the flame
Feel the new wind of change
On the wings of the night

No more turning away
From the weak and the weary
No more turning away
From the coldness inside
Just a world that we all must share
Its not enough just to stand and stare
Is it only a dream that therell be
No more turning away?

About this entry

You’re currently reading “On the Turning Away… (7:57, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder Disc 1),” an entry on Mračni blog

Published:: Friday, July 14th, 2006 at 14:18

Author:: mrak

Category:: Muzika

Tags:: Franz Ferdinand, pink floyd, U2

Novi komentari

josip on Vodič kroz galaksiju za samostalne blogere
petra on Kako je Ivo Sanader hvatao Vladimira Putina po hodnicima WestIna
kukljica on Pollitika.com i Afere.Pollitika.com pod DOS napadom
glas007 on Pollitika.com i Afere.Pollitika.com pod DOS napadom
Anonymous on Koji je danas datum?
Boro on Blackberry 9000 aka. Bold
Petar on Blackberry 9000 aka. Bold
linus.broj.dva on Prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor
bbgirl on Blackberry 9000 aka. Bold
bbgirl on Blackberry 9000 aka. Bold

Sinisa

July 14th, 2006
15:16 EDT

Sto se tice velike istine :)

Da, u pravu si sto se tice cak vecine bandova, usudio bih se to tako reci…
Stvar je cist logicna. “Nota” iz koje se svira je obicno uvjetovana pjevacevim glasom i glasovnim mogucnostima istog. Stil je u biti uvjetovan “ogranicenoscu” iliti “osebujnoscu” pojedinog glazbenika u sastavu - sad to svakako mogu ljudi shvatiti.

Fuzije tih pojedinaca obicno kreiraju to “nesto”, to po cemu ti mozes prepoznati band u prva tri takta.

Inace ne volim tako rudimentarno promatrati glazbu, smatram da postoji nesto vise… U pojedinu (kvalitetnu!) skladbu je utkano toliko toga. Iz tog razloga upravo volim alternativnu glazbu i fuzije kojekakvih stilova - tamo se osjeti “to nesto” najvise. Kad se stvari pocnu raditi po ugovoru, kada se zadovoljavaju brojke na papiru i lomi tiraza, sve se to gubi …

Velika istina glazbe je misao samih glazbenika:
“zelimo da se osjecate kao i mi, zelimo da osjecate sto i mi…”

Hvala na poticaju na razmisljanje Mrache!

mrak

July 14th, 2006
15:45 EDT

siniša, ma sve je to OK no ne mislim ja da je taj karakteristični zvuk ograničavajući faktor, eto dosjetio sam se i depeche mode, pet shop boysi i mnogi drugi su isto takvi muzičari…

doista se ne razumijem u muziku osim na razini pasivnog slušača tako da ne mogu diskutirati o detaljima
(maksimum koji od mene možeš očekivati na koncertu je da radim valove, probao sam na ferdinandu ali sam bio jedini tako da nije baš dobro ispalo :)

ako gledaš recimo talking headse, pa potom slušaš odvojeno david byrne-a i tom tom club - točno vidiš s kime je otišao “njihov zvuk”
slušaš pink floyde i poslušaš learning to fly, division bell ili zadnji album davida gilmourea ili pak poslušaš radio chaos od roger watersa i nije teško uočiti tko je bio nosioc karakterističnog pink floyd zvuka…

eklektik

July 14th, 2006
23:02 EDT

muzika iskrena lepršava energija…

Ariston

July 14th, 2006
23:05 EDT

Mene samo fascinira što su oni nakon “pada” dvojice velikana ne samo pink floyda nego umjetnosti upoće - preživjeli i nastavili dalje. Treba to moći i znati..

July 15th, 2006
1:40 EDT

Good point there Aristone. To stvarno treba znati!

July 16th, 2006
9:06 EDT

glede pet shop boysa, taman je izašao njihov intervju u Guardianu

http://arts.guardian.co.uk/features/story/0,,1819563,00.html

kažu oni: “we are so not a rock group, we’re more like a touring fringe theatre company.”

T-Zombix

July 16th, 2006
18:53 EDT

Hm, jel’ slusa Borja Floyde? :-)

July 16th, 2006
19:52 EDT

pojma nemam, čini mi se da je njegov techno ili neka elektronika; baci malo pogled na borja.org tamo ima onaj now playing opcija ili kako se to već zove

Mimi