Policija, spora i nedostižna

Istekao mi je leasing na autu pa sam zadnjih dana prebacivao vlasništvo nad vozilom. Osim što je moja leasing kuća odlučila promijeniti adresu stanovanja, pa je sve skupa stalo na nekoliko dana – jučerašnje popodne sam proveo u stanici za tehnički pregled Automehanika. Temperatura je bila usijana, glava me bolila i prijetila eksplozijom, a produktivnost doista ljubaznog osoblja je bila bliska nuli. Ne sjećam se kada sam potrošio tri sata na tehnički pregled automobila.
Trosatnom specijalističkom pregledu je prethodilo pregovaranje o bonusima obaveznog autoosiguranja koje se (tako barem izgleda) pretvorilo u lešinarski posao u kojem se telefonom informacije jednostavno ne mogu dobiti. Morate doći osobno, te će osoba s druge strane šaltera procjenom vaše osobnosti kao i vozila kojim upravljate odrediti kako se domoći tog famoznog bonusa. Prije nekoliko tjedana smo bili također nakon promjene vlasništva registrirali dostavno vozilo i tom prilikom me neočekivano snašlo dopunsko zdrastveno, iako sam pripremio podatke za još jedno dopunsko ovaj puta je bilo rečeno da mi je potrebno životno osiguranje. Još bih ja to i platio, no ekipa je bila poprilično neljubazna i iznimno nefleksibilna u pogledu plaćanja (naime neka osiguranja možete platiti bilo čime, vjerojatno i kompenzacijom, dok primjerice životno možete riješiti samo gotovinom koju ja koristim isključivo za plaćanje kava i sokova).

Uobičajena stanica za tehnički pregled mi je auto maksimir, no kako mi vozilo nije registrirano i kako se doista ne volim voziti u primjerice tehnički neispravnom ili u ovome slučaju neosiguranom automobilu (a nije mi se radi dva kilometra kupovalo proba tablice) pala je odluka na drugu najbližu stanicu što je Automehanika gdje su me ljubazni (ali iznimno spori) ljudi upozorili da u specifičnoj situaciji prijenosa vlasništva s leasinga na krajnjeg vlasnika mogu prenijeti i bonus.

U svakom slučaju, pregled i cijela papirologija koja slijedi je bila gotova desetak minuta prije pet sati kada sam se mislio uputiti na MUP da bih dobio pečat u prometnu i pokupio tablice, no ljudi iz Automehanike (da li sam spomenuo da su bili iznimno ljubazni?) su me upozorili da policija radi samo do 17h jer je ljetno radno vrijeme. Baš me zanima da li na moru onda rade produženo? Ako da (ili ne) zašto?

Jutros sam nadobudno pokušao otvoriti web stranicu MUPa koja je čini se napravljena u FrontPageu (verzija 95 ili 97 kako izgleda), kako bih saznao da li kojim divnim čudom rade subotom (znam, idealista sam, nepopravljivi) i dobio sam slijedeću poruku:

Čak je i policijska web stranica prespora

Misao dana:
Police arrested two kids yesterday, one was drinking battery acid, the other was eating fireworks. They charged one and let the other one off.

4 Replies to “Policija, spora i nedostižna”

  1. ja bome nisam pupoljak što se tiče mladosti, ali sjećam se identičnih scena kada je moj otac obavljao isti posao – znači, baš ništa se nije promijenilo u barem 20 godina…. ALI sviđa mi se misao dana :))

  2. epilog priče je da sam jučer proveo čekajući da mi ovjere prometnu i knjižicu vozila nekih sat i pol
    no sada se sretno i veselo vozim sa svojim pločicama, eh, kako male stvari vesele

  3. Mene fascinira što za promjenu vlasništva nad vozilom traže osobnu I jmbg, no odbijaju putovnicu koja sadržava sve što i osobna PLUS jmbg. I sve podatke imaju i oni su izdali oba dokumenta (na osnovi istih podataka). O radnom vremenu neću ni govoriti, uz tolike papire i maltretiranja s nezainteresiranim činovnicima čudo je da uopće išta stignemo napraviti u radno vrijeme.

    Još je bolja provala bila kad sam upitao zašto moram dolaziti s osobnom i izrecitirati jmbg kad mogu poslati nekog drugog s putovnicom i punomoći. Odgovor – mi radimo s osobnom. Kažem isti su podaci i isto ih je TDU izdalo, tj. vi. Odgovor – pa treba onaj broj osobne. Kažem, pa mogu ja poslati putovnicu i izrecitirati broj osobne. Ne, kaže, moramo imati dokument s jedinstvenim brojem. Glupost, kažem ja, pa jmbg nigdje ne piše nego mi vjerujete na riječ, dakle jednako bi bilo da dam putovnicu s jmbg-om i izrecitiram broj osobne. I onda je uslijedila mentalna blokada druge strane.
    Da nije glupo, bilo bi smješno.

    E-usluga, digitalni potpisi? Dream on. Najbolje da svi damo otkaz i cijeli radni dan trošimo samo na stajanje u redovima i prenošenje papira. Pitam se na što su se sve utrošili oni silni milijuni za informatizaciju…

  4. prisjetio si me mog iskustva u “onom” režimu, kad sam totalno iživcirana nadmenim ponašanjem jednog djelatnika digla frku pred “šalterom”. jačina mog glasa izvukla je i šefa tadašnje policije iz njegovog ureda i očito nenavikli na takav bunt spremili su mi papire za 10 minuta. danas se ne bih usudila ponoviti tu akciju, jer tu se ne radi više o napuhanim pojedincima nego o jednoj nesposobnoj i primitivnoj cjelini. a to izaziva strah.

Leave a Reply

Your email address will not be published.