Kuda nas vode mediji?

Borja, očigledno isprovociran tekstom na blogu Matije Babića napisao je još jedan u nizu osvrta na stanje medija u hrvata. Pitanje je u stvari što je to stanje medija? U nekom idealnom svemiru, mediji su oni koji prebiru novosti koje su se događale i prenose ih čitateljima/gledateljima i slušateljima. Odgovornost je medija da odaberu relevantne događaje kako bi čitatelj imao ispravnu sliku o tome što se događa; nadalje, mediji imaju pravo i na svoje mišljenje u vidu komentara i kolumni koje također mogu ponuditi čitateljstvu.

Ako krenemo od lakših primjera, a to bi u ovome slučaju bile informatičke novine, ima kod nas cijeli niz primjera u kojem su se novine doslovce prodale za komadiće reklama. Sličnu situaciju sam primjetio i u dobrom dijelu stručnih novina gdje se pod okriljem stručnih članaka i analiza guraju točno određena rješenja koja u nekom globalnom poretku uopće nisu takve kakvima su prezentirane. Nema razloga vjerovati kako je situacija imalo bolja u “velikim medijima”.

Naime, nije osobita tajna kako je prihod (recimo novina) od same prodaje novina vrlo malen i ograničen i u principu ste sretni ako pokrijete troškove tiska, i stoga pravi kolač se nalazi kod oglašivača. Da bi novina bila oglašivačima zanimljiva mora se prodavati u odgovarajućem broju primjeraka, a recimo da je donji minimum da bi postali zanimljivi oglašivačima je nekih 15-20.000 prodanih komada. Ovo je brojka koju nije jednostavno postići na našem malenom tržištu koje ne samo da je maleno nego je i malene kupovne moći pa novine dolaze vjerojatno među zadnjima na red.

U elektroničkim medijima situacija je koncentrirana na način da je HTV gotovo dvostruko veći od svih ostalih televizija zajedno (neki dan pisalo u novinama, ako im se može vjerovati). Na HTVu, koji bi morao biti javna televizija postoji vijeće koje diktira politiku i to oni doslovno i čine. Kako je to mudro primjećeno, mnogi kvalitetni novinari su ispali iz igre između ostalog i zato što su se uhvatili kontroverznih tema o kojima se očigledno ne može niti razgovarati. U radijskom eteru doista ne znam kako stvari stoje, no znam da slušam 101 od malena i primjećujem kako je u Bez slobodnih i neovisnih medija nikada ne bi vidjeli ove fotografije?ponekim situacijama njihova tolerancija za pojedine diskusije ravna nuli. Obožavam ih jer znaju piliti i zezati i provocirati ama baš svakoga, no ne sviđa mi se da se strani suprotnoga mišljenja ne dozvoljava da dovrši rečenicu do kraja ili obrazloži svoju misao (ako ste slušali prošlu subotu intervju tjedna s onim HSPovcem sve će vam biti jasno). Mislim da je dijelu novinarskog kadra koji je “preživio” onaj pokušaj gašenja ta trauma ostala trajnog karaktera. Ako je situacija s medijima takva u Zagrebu, pitam se što ljudi slušaju u primjerice Vukovaru ili Kninu? Da li je tamo lobotomija sastavni dio troškova života?
U novinskom spektru imamo zanimljivu situaciju u kojoj je EPH s glasovitim Ninom Pavićem na čelu koncentrirao praktički sve što se koncentrirati može. Nino se drži one mudre da treba prodavati časopise za žene, djecu i automobile, a kao dio prošlosti iz koje je proizašao i iz koje je krenuo održava se Globus i Jutarnji. Jutarnji je za mene jedna žuta novina, ima u njemu štogod za pročitati, no naslovi koji doista nemaju veze s tekstom su vrlo često iznad praga moje tolerancije. Globus pak moramo razmatrati uvijek u protuteži s Nacionalom. I jedna i druga novina su naizgled ozbiljne političke novine, no one vrlo često zastupaju međusobno dijametralne stavove i ne vidim kako zaobići zaključak kako upravo ove dvije novine služe za međusobne političke obračune u zemlji.

Gledajući internet medije (ili još bolje nedostatak istih), mogu jedino zaključiti kako internet portali nemaju praktički nikakvu težinu iako imaju doseg. VIP i Tportal su portali telekoma i sami po sebi nisu osobito zanimljivi niti nude neke osobito korisne informacije. Index je prekrasno mjesto na kojem možete saznati daleko više o britanskoj i američkoj celebrity sceni nego što bi to ikada htjeli znati. Iskon/NeT portal je pak jedno OK mjesto i to je kažu ljudi najjačji hrvatski portal no na njemu nema pretjerano puno kulturnih ili političkih tekstova, a i ono što postoji je ograničenoga dosega. Monitor je portal kojeg svakodnevno posjećujem, no on nema jasnu strukturu ili uređivačku politiku osim one koja bi podrazumijevala da se vijesti na njemu postavljaju po načelu zanimljivosti.

Ako postoji dio medija koje bi proglasio korektnima, tada je to poslovni dio medija (financijski i ekonomski časopisi), iako u posljednje vrijeme i među njihovim redovima postoje novine koje su krenule sa žutilom i bombastičnim naslovima a sve kako bi privukli ograničeni broj publike na ionako ograničeno malom tržištu.

Smatram da mediji imaju jasnu odgovornost prema svojoj publici i kako bi morali servirati relevatne informacije, osobito one koje se dotiču svih nas (dakle politike, ekonomije), odnosno teme koje promiču kulturu. Nažalost, to nisu teme koje privlače današnje čitateljstvo a razlog tome je edukacija, i ako želimo taj problem riješiti moramo svi malo učiti i po mogućnosti naučiti.

Postoji razlog zašto su poneki vrlo ozbiljni svjetski mediji jako uspješni (primjerice NYT ili CNN), dok takvi slični sadržaji ne prolaze u našem podneblju. Mediji i novinari su ti koji se moraju zapitati zašto je tako i pronaći recept koji će takvo stanje razriješiti.

(update: mislio sam napisati, no nekako sam propustio, naime treba uočiti zanimljive neformalne koncentracije koje se događaju na našem medijskom tržištu, primjerice eph u kombinaciji s digitelom posjeduje mediaring, mediaring servira svoje usluge različitim radio postajama uključivo i narodnom i obiteljskom radiju koji ako se ne varam imaju nacionalne koncesije, digitel je ujedno i agencija koju koristi tcom, tcom je kupio iskon iz kojeg je izdvojen net portal a znamo da postoje skoro pa rodbinske veze na relaciji tcom -> iskon odnosno sadašnjoj adriatic mediji – a vjerujem da je krug i opsežniji od ovoga što sam nabrojao onako napamet. Ono što ne bi trebalo zaboraviti unatoč tome što nije dokazano je da se u ovom “mediaringu” spominju tvrtke koje su bile u kontekstu afere grupo)

Misao dana:
CNN is one of the participants in the war. I have a fantasy where Ted Turner is elected president but refuses because he doesn’t want to give up power.

7 Replies to “Kuda nas vode mediji?”

  1. Ovo je već drugi put danas da vidim ovu misao dana. Prvi put mi ju je izbacio Google Personalized kad sam sasvim slučajno bacio pogled na njega (a nisam već mjesecima, otkako sam otkrio NetVibes). Inače, vrijedi spomenuti da je autor te izjave Arthur C. Clarke.

    Inače, prva stvar koja mi je pala na pamet je da su Bushovi minioni napravili pametniju stvar: zadržali su predsjedničku moć i upotrijebili medijsku, zauzevši kompletnu kontrolu nad glavninom američkih medija.

  2. Idees, iznimno dobar post, kao da bi me to trebalo zacuditi:)

    Ekstremno sam obustavio pracenje domacih RTV medija kao i tiskanih izdanja. Niti jedne dnevne novine ne kupujem – nema sanse. Televizor sam doma zapecatio, ne osjecam se uskracenim ni za sto. Radio nisam slusao goooodinama, makar ne duze od par minuta i to ne svojom voljom.

    Stoga bih se tesko mogao nadovezati na ovaj post.

    Istina je da ne zivim doma, no toliko sam se navikao na ove silne online izvore da mi lokacija uopce nije bitna sto se tice dolazenja do informacije. I da, smatram da je bitna odlika medija da nas educiraju, i da, mediji imaju odgovornost prema svojoj publici.
    Etogac.

  3. I da, smatram da je bitna odlika medija da nas educiraju, i da, mediji imaju odgovornost prema svojoj publici.
    Etogac.

    tako jeee

  4. Odgovornost medija nema nikakve veze sa edukacijom. Potpuno se slazem s Babicem u cinjenici da za edukaciju sluze udzbenici, a ne novine.
    Fuckas ti takvu naobrazbu ako joj je izvor Jutarnji.
    Odgovornost medija je u tome da su im vijesti istinite i smislene a ne tek puka prepisivacina petparackih clancica i izmisljanje vijesti.
    A ako ljudi vole citati vijesti o celebsima to je njihova stvar i nije mi problem ako netko od toga zivi.
    Problem je sto nema nikoga tko bi napisao ozbiljan i smislen clanak a da nije prepotentan do bola.
    Vrlo ozbiljni svjetski mediji su jako uspjesni zato sto imaju jako veliki broj ljudi koje bas te njihove infomacije jako interesiraju. CNN jest uspjesan, ali valjda zato sto se njihovi novinari javljaju (sa slikama i filmovima) iz svake vukojebine na kugli zemaljskoj, pa onda i svaki politicar zeli biti uslikan na CNN-u jer se zna kakva mu je gledanost, pa mu time jos povecava gledanost. Ali, to ne znaci da ljudi zele samo ozbiljne vijesti – zato i CNN ima svoje price o bogatima i slavnima i sport i kojekakve druge “fun” rubrike e ne bi li zadrzao interes …

  5. Nisam dokraja upućen, ali mogu spomenuti nešto što se događa u Vukovaru a tiče se općenito hrvatskih medija. Tamo se vodi proces protiv pokretača jedne web stranice (dakle, ne medija u službenom smislu) na kojoj je objavljen uvredljiv tekst o bivšem gradonačelniku, današnjem saborskom zastupniku i njegovoj supruzi i na kojem su zatim uslijedili još uvredljiviji komentari anonimnih posjetitelja. Pokretač stranice nije ni autor spornog teksta ni komentara, nego ga se tereti što nije iste maknuo sa stranice. Ta tužba (tj. nekoliko njih povezanih), za duševne boli, jest na iznos preko 250 000 kuna. Kakve veze mediji imaju s tim? Vukovarski mediji o tome nikad nisu objavili ni slovo. Od hrvatskih medija Radio 101, Zarez i možda još netko. Ipak je riječ o saborskom zastupniku, zatim o temi internetskih sloboda te o 250 000 kuna. Ne kažem da je to za naslovnicu, ali nije li to vijest? Slično sam napisao i kod Borje, sad će ispasti da spamam, ali pretpostavljam da ljudi ne znaju za to. Link na slučaj:

  6. ispričavam se, ali očito se ne znam služiti tagovima… pod navodnicima je trebala biti tvoja rečenica o mogućoj lobotomiji u Vukovaru, a link na slučaj je

  7. Pa postoje još neki portali, tipa Naranca, koji naravno nemaju doseg. No poanta je da moderni mediji kao Poslovni imaju velik doseg, pa i relevantne članke. Pitanje je čemu pojedini mediji služe, velik dio “velikih” samo su reklamne slikovnice par visokoprofitabilnih firmi. Pita me prijatelj, talijan, gdje se informiram. Ja kažem – na blogovima. Tip govori savršeno hrvatski i u stanju je pratiti novine, a ne zna koje bi uzeo. Pa mi on kaže: “A kako je to tužno da moraš u demokratskoj zemlji pratiti blogove da bi se informirao”. On je inaće živio u Palestini, Iranu i sličnim destinacijama. Ali suvremeni mediji su danas tek nešto više od reklamnih slikovnica. Matija u svom opisu Indexa to otvoreno kaže. Danas su isključivo RSS kanali put da čitaš što te zanima, a da te ne bombardiraju sa “Ruf me an” ili “gađaju rajčicama”… što li već.

Leave a Reply

Your email address will not be published.