Još malo o Venture kapitalu

Iako očekujem PDF dokumente prezentacije, mogu navesti nekolicinu Venture kapital tvrtki i fondova koje sam uspio zapamtiti. Prvi od njih je SAEF (koji je čini mi se bio uključen i u Iskon internet), Copernicus capital (koji ispada da posluje uglavom u poljskoj ali i u hrvatskoj i rumunjskoj), i jedini u cijelosti hrvatski fond Quaestus (poznatiji po tome što ga vodi Škegro). Postoji i pilot projekt HBORa odnosno BICROa, a navedeno je i još nekoliko tvrtki koje nisam zapamtio.

Venture kapital je jedan od uobičajenih metoda kroz koje osiguravajuća društva i banke plasiraju svoj kapital, no zakonskog okvira do sada nije bilo pa se tek očekuje razvoj VC tržišta, koje je također jako ograničeno tendencijom vlasnika da vlasništvo nad tvrtkom ljubomorno čuva ili se opire partnerskim odnosima.

Berislav je spomenuo i Business angels, što bi trebali biti pojedinci koji investiraju u pojedini projekt i za razliku od VC fonda direktno sudjeluju u formiranju tvrtke. Zamislite to kao situaciju u kojoj imate koncept i ideju, no nedostaje vam kapital kojeg će pružiti business angel no nedostaje vam i neophodno znanje koje je nužno da bi tvrtka profunkcionirala. Business angeli su obično bogati pojedinci koji se posvete nekolicini projekata kroz ovakav sustav financiranja.

Pitanje cijene venture kapitala je zanimljivo. Naime, ciljan rast vrijednosti tvrtke je nekih 30% godišnje, što je ujedno i jedan od važnih kriterija za ulazak u kapital tvrtke. Ako posjedujete tvrtku ili proizvod kroz kojeg možete ostvariti taj rast od 30% godišnje imate prvi preduvjet za ulazak VC fonda u svoju vlasničku strukturu. Drugi kriterij bi bio management, dakle management koji može osigurati takav rast (s time da VC fondovi ne sudjeluju u dnevnom funkcioniranju tvrtke nego u strateškim odlukama) i vjerojatno najvažniji kriterij je exit strategija, dakle kada VC fond odradi svoj dio posla u razdoblju od 3-7 godina tada želi izići iz vlasničke strukture. Ako imate tvrtku koju nitko osim eventualno vlasnika ne želi kupiti tada ste automatski neatraktivni jer će VC fond biti u najnepovoljnijem položaju.

Iako je venture kapital po definiciji rizični kapital, nije baš totalno točno kako se ulaže bez ikakve garancije. Naime prilikom odluke o ulasku (baš kao i u svakoj slijedećoj godini poslovanja) kreira se poslovni plan kojeg uprava društva mora poštivati (i po mogućnosti prebaciti), unaprijed odrediti rast od 30% nije jednostavno i tu treba biti vrlo oprezan. Nadalje, u slučaju neispunjavanja plana, ulagač ima pravo nekih odluka koje im možda suvlasnički odnos ne bi dozvolio (primjerice promjena direktora), a u slučaju da stvar ode van kontrole imaju opciju konvertiranja ulaganja u potraživanje (čime u nekom stečajnom postupku imaju više šanse za naplatu nego kao čisti ulagaču).

Misao dana:
Everyone’s a pacifist between wars. It’s like being a vegetarian between meals.

16 Replies to “Još malo o Venture kapitalu”

  1. Je li HR business dovoljno razvijen da može ući u VC ligu?
    S obzirom na odnos prema poduzetnicima, koje se smatra gotovo lopovima i muljatorima kojima ne treba vjerovati, može li se u takvoj okolini razviti nešto ozbiljno i perspektivno?

  2. Još jedna bitna stvar o VC fondovima su njihovi kriteriji za investiranje, jer fondovi uglavnom neće ni pogledati tvrtke koje barem načelno ne ulaze u njihove kriterije, i tek će onda gledati ima li tvrtka realnog potencijala. Drugim riječima, tvrtka koja ima ogromnog potencijala, ali ne ulazi u kriterij nkog fonda tamo uglavnom nema šanse.

    Primjer takvih kriterija mogu se vidjeti na siteu Copernicusa, a uglavnom se kriteriji svode na industrijski sektor, investicijski stadij i geografsku lokaciju. Nažalost, Hrvatska u velikoj većini fondova jako loše prolazi po svim kriterijima, jer npr. oni koji su spremni investirati u startupe uglavnom se ograničavaju na SAD (pa čak i na samo određeni dio SAD-a, poput Silicijske doline ili Bostona), dok su one koje su spremne investirati u Hrvatsku (poput Copernicusa) zainteresirane samo za već postojeće firme s dobrim poslovnim rezultatima. Inače, poslovna klima u Hrvatskoj, a posebno stanje u pravosuđu i neki apsurdni zakoni (pisao je Ivo Špigel prije nekog vremena mislim u Mreži o tome da naši zakoni de facto onemogućavaju ozbiljnije investicije tog tipa), uglavnom obeshrabruju sve potencijalne investitore.

  3. Ponovit ću svoje pitanje od prije: Koliko tvrtki u Hrvatskoj je interesantno VC tvrtkama? Da li je taj broj zanemariv ili?

    Ana, kako sam naveo u prethodnom komentaru, temeljni problem je u investicijskim kriterijima, koje zadovoljava vrlo malo tvrtki u Hrvatskoj, a i kad zadovoljavaju riječ je o malom broju fondova. Ono što bi naše tvrtke trebale napraviti je izaći na svjetsko tržište, kroz urede u inozemstvu, i ulagačima pružiti sigurnost kvalitetnih tržišta.

    Moj omiljeni primjer je Skype, koji je bio registriran u Norveškoj, ali se glavnina razvoja radila u Litvi.

    Vratit ću se na početni kapital. Ljudi s idejama rijetko imaju dovoljan početni kapital bez uplitanja banaka, a tu već dolazimo do problema – kako razviti firmu koja bi bila atraktivna VC tvrtkama?

    Treba imati na umu da VC u praksi nikad ne ulaže u rane stupnjeve razvoja tvrtke. Obično se očekuje da poduzetnik samostalno skupi inicijalni kapital — u softverskoj branši dovoljan za razvoj inicijalnog prototipa — a VC će u krajnjem slučaju ući u tzv. fazi seed kapitala, kad firma već neko vrijeme posluje. Uobičajeni modeli financiranja od nule su tzv. FFF (friends, family and fools), te angel investitori; Paul Graham je pokrenuo jedan novi model, a vidjet će se koliko će to biti uspješno. Reddit i Kiko uspješno funkcioniraju na tom temelju.

  4. Venture kapital se kod nas često glorificira, jer se čini kao mana s neba — ogromna količina para koje ne treba vratiti. Međutim, u praksi ulazak VC-a može biti kao ugovor s vragom.

    Za sve zainteresirane kako u svijetu funkcioniraju startupi i investiranje — posebno na području informatike i softwarea — postoji cijeli niz kvalitetnih autora koje vrijedi čitati: Paul Graham, Joel Spolsky, Eric Sink, Dharmesh Shah, Guy Kawasaki i Bob Walsh, da spomenem samo neke.

  5. zigzig je rekao ono što i ja stalno ponavljam. Percepcija poduzetnika u nas nije da su to uspješni ljudi već šverceri i muljatori što, na našu žalost, u velikom broju slučajeva i jesu.
    Ponovit ću svoje pitanje od prije: Koliko tvrtki u Hrvatskoj je interesantno VC tvrtkama? Da li je taj broj zanemariv ili?

    Spomenula sam prije primjer informatičke tvrtke iz Opuzena. Napisala sam Opuzen jer banke nisu baš hitre.hr u davanju kredita poduzetnicima koji nisu u većim centrima (koliko su već veliki centri u nas). Informatičku tvrtku sam uzela kao primjer jer mi je bilo tako najjednostavnije prikazati izvozno orijentiranu firmu koja nije nužno vezana za mjesto.
    Vratit ću se na početni kapital. Ljudi s idejama rijetko imaju dovoljan početni kapital bez uplitanja banaka, a tu već dolazimo do problema – kako razviti firmu koja bi bila atraktivna VC tvrtkama?
    I tih 30% je malo teško za postići – koje tvrtke u Hrvatskoj mogu to ispuniti?

    Izgleda da su najbolja ideja business angels – ima li takvih u nas?

  6. Znači kod nas nema firmi koje bi bile interesantne VC firmama, a one koje bi možda mogle biti u budućnosti interesantne nisu se još ni pokrenule jer nemaju dovoljno novaca za početni kapital i razvoj.
    Ima li koja lipa vijest?
    Di su ti anđeli?

  7. ja mislim da ima puno tvrtki koje su zanimljive VC fondovima, no mogućnost financiranja putem VCa je malo poznata poduzetnicima a sami VC fondovi su dosada uglavnom investirali u tvrtke koje posluju na područjima visokoga rasta, ako malo bolje pogledate u koga su VC tvrtke kod nas investirale to su (poimence, i samo neke jer ih očigledno ne znam sve):

    Iskon internet – internet i telekomunikacije
    Globalnet – internet i telekomunikacije
    DCM – kablovska televizija, no to je u biti također internet i telekomunikacija
    Overseas Express – paketna distribucija
    Perpetuum Mobile – IT rješenja
    Bello – IT/telekomunikacijska rješenja

    spominjali su još jednu tvrtku koja se bavi logistikom (prijevoz hrane do maloprodajnih mjesta).. kada dobijem PDF dokument mogu dati cijeli popis

    glede business angels-a, mislim da ih kod nas nema uopće (dakle business angela ne treba zamijeniti s bogatim stricem jer to nije isto), karakteristika business angela je između ostalog i to što oni investiraju manje sume nego što to rade VC fondovi i kao pojedinci su očigledno fleksibilniji

  8. Sjetio sam se da treba spomenuti i da SEAF više ne djeluje u Hrvatskoj, a koliko znam to i nije bio klasični VC fond, već je imao potporu američke vlade za promoviranje kapitalizma u bivšim soc/kom zemljama.

    Inače, gornja lista je dosta precizna, no ima dva detalja koji nisu očiti: naime, sve ove tvrtke već su neko vrijeme poslovale i donosile određene poslovne rezultate (iznimka je DCM, no on je pak nastao spajanjem lokalnih kablovskih koncesionara); osim toga, sve ove investicije dogodile su se prije 2001, u vrijeme kad je Internet bubble u investicijskom svijetu bio na vrhuncu i kad je bilo dovoljno investitorima spomenuti “int…” i oni bi se hvatali za čekovnu knjižicu. U to vrijeme su osnivani posebni fondovi za venture investicije u istočnu Europu — npr. http://www.red-stars.com — a organizirano je i nekoliko First Tuesday skupova, i sve je bilo vrlo aktivno i idilično. Onda je negdje 2001/2002 balončić pukao, i sve investicije su presahnule. U to sam vrijeme i ja imao prekrasno pripremljen poslovni plan, ali sam zakasnio — sjećam se da sam ga donio na zadnji FT.

    Sad je, čini se — ovaj HUP-ov seminar to potvrđuje — investicijski interes opet u uzlazu, no kod nas opet postoji određena tromost u hvatanju tog vlaka. Prošli put nas je ta tromost koštala, a bilo bi lijepo kad bi se to moglo ponovo pokrenuti. Možda da se ponovo uspostave First Tuesday skupovi?

  9. SEAF je very much alive (kažu oni)

    usput, sjetio sam se još jedne tvrtke; arhiv trezor, doista sjajna ideja i ja sam također njihov korisnik

  10. Nakon pozornijeg pretrazivanja za opskurnim informacijama o angel investorima (barem u lijepoj nasoj), sa razradjenom strategijom (kratko i dugorocnom) za startup, nalazim se u stituaciji kao i vecina. Seed capital dobiti nemogu iako je projekt vec zapoceo, jer im to jos neko vrijeme nece biti u interesu, angel investora kod nas nema, FFF capital ne dolazi u obzir, jer iz osobnog iskustva, to je najskuplji kapital. Nasetavanje po konferencijama iziskuje mnogo vremena, sto ljudi koji rade si ne mogu priustiti. Uostalom, posto i angel capital postoji ponajvise zbog toga da bi ljudi koji se i odluce na odluku ostavljam dobro placeni posao u stranoj kompaniji zbog visokorizicne solucije, obicno trebaju kapital za prvi (i najtezi) dio bilo kojeg startupa (cisto da prezive), tako da se mogu posvetiti samo tome. Inace sve to zajedno nema bas nikakvog smisla. Nakon podrobnije edukacije na Y Combinatoru (stvarno su to lijepo predocili) kako bi se ako je ikako moguce izbjegle sve one djecje bolesti koje zavrsavaju krahom vecine startupa, moje pitanje je slijedece…
    Privuci kapital kod nas je moguca stvar ili samo nedosanjani san?

Leave a Reply

Your email address will not be published.