Venture capital u Hrvatskoj?

Kao sam i napisao, u petak sam bio na predavanju u organizaciji hrvatske udruge poslodavaca a s temom private equity/venture capitala odnosno s predstavljanjem nekolicine VC tvrtki/fondova koje posluju u hrvatskoj.

Venture capital, kolika je cijena razvoja?Za one koji ne znaju, private equity ili venture capital su pojedinci, tvrtke ili fondovi koji ulažu u pojedina poduzeća kako bi im pomogli u razvoju. Prvo što trebate znati je razlikovati ulogu poduzetnika od uloge managera ili direktora. Naime poduzetnik je osoba koja ima poslovnu ideju (dakle ima proizvod ili uslugu koju je osmislio i koju ima namjeru ponuditi tržištu), te ima organizacijske sposobnosti koje će mu omogućiti da iz stadija ideje oformi tim ljudi, pronađe, sagradi i savlada tehnologiju kojom će početi nuditi svoj proizvod ili uslugu, te pregovaračke sposobnosti temeljem kojih će pokrenuti prodaju te svoje ideje. Direktor/manager je s druge strane osoba koja upravlja nekom tvrtkom koja je u pravilu već uhodana. Poduzetnici su vrlo rijetko dobri manageri jer ih unutarnji nagoni tjeraju na novosti i rizike, dok manageri loše implementiraju novosti jer im je posao voditi stabilan business i donositi prihod svome vlasniku.

Problem s kojim se svaki poduzetnik susreće je pitanje kapitala, naime ako posjedujete ideju i želite je realizirati tada vam je potreban novac kako bi je realizirali. Do novca možete doći na mnogobrojne načine, i tipično ulažete svoju ušteđevinu, ušteđevinu vaše rodbine (neovisno o tome da li je to novac koji morate vratiti ili ne), udružujete se u partnerstvo, dižete kredite ili u nekoj zadnjoj instanci posežete za venture kapitalom.

Venture kapital nije isto što i bankovni kredit zato što VC fondovi (a za potrebe diskusije private equity i venture capital ćemo izjednačiti u pojmovima) ulažu u vlasničku strukturu tvrtke, dakle oni ulažu svoj novac (kapital) i za to traže odgovarajući dio vlasništva nad tvrtkom. VC fondovi ulažu u tvrtku vjerujući da će rastom vrijednosti tvrtke i prodajom tvrtke u trenutku izlaska (što je rok između 3 i 7 godina) ostvariti odgovarajući prinos. VC fondovi dakle investiraju bez stvarne garancije kada će ostvariti povrat odnosno koliki će on stvarno biti. Banke s druge strane ulaze u financiranje tvrtke na točno određeni period s točno određenim prinosom (kamatom). Prednost bankovnog kredita je u tome što je kamatna stopa daleko manja od stope koju očekuju VC fondovi, no kredit je vremenski ograničen i kroz cijelo svoje vrijeme otplate opterećuje novčani tok tvrtke. VC kapital ne opterećuje novčani tok tvrtke, ne kreira troškove (kamate).

Temeljna karakteristika VC kapitala je dakle da se originalni vlasnik (poduzetnik) mora odreći dijela svojeg vlasništva u korist VC fonda, a kasnije kada VC fond odluči izići iz vlasničke strukture (tzv. exit) mora imati jasnu ideju kome će svoj udio prodati (a opcije su prodaja udjela partneru dakle poduzetniku, prodaja trećoj osobi ili IPO tj. izlazak na burzu). Svima mora biti jasno da je opcija prodaje originalnom vlasniku za VC fond daleko najnepovoljnija jer oni žele investirati u tvrtku koju želi kupiti više potencijalnih kupaca jer na taj način mogu postići bolju cijenu (prinos).
Venture kapital nije osobito poznat u hrvatskoj te postoji relativno maleni broj primjera u kojima je VC kapital korišten. Postoji više razloga za to, prvi je definitivno nedostatak zakonskog okvira koji je tek nedavno riješen. Drugi veliki problem je kulturološko nasljeđe koje podrazumijeva da poduzetnik stvori tvrtku i onda je u rukama ljubomorno drži do penzije (što je u stvari prototip obrtnika u čemu sam pisao u podjeli hrvatskih poduzetnika), odnosno shvaćanje kako nitko osim mene ne može dobro upravljati tvrtkom. U modernom svijetu, poduzetnik je osoba koja ima ideju, ustroji tvrtku, počne prodavati proizvod te potom izlazi iz vlasničke strukture i svojim kapitalom započinje novi poduzetnički poduhvat.
Daleko najpoznatiji je primjer Iskon interneta koji je prihvatio VC kapital koji je razvijao Iskon od praktički njihvih početaka u podrumu Zagrepčanke pa sve do prodaje T-HTu.

To bi bilo to o VC kapitalu, ako imate pitanja, ostavite komentar pa ću probati odgovoriti u slijedećem postu.

Na samom predavanju, što je zanimljivo bilo je više predstavnika VCova i financijskih savjetnika nego poduzetnika, što samo govori o tome koliko su poduzetnici stvarno zainteresirani za VC fondove. Indikativno je bilo da su se na predavanju pojavila dva predstavnika vlasti koji nominalno imaju identični program (pilot VC program HBORa odnosno program BICRO poduprijet od ministarstva znanosti), no te dvije strukture se očigledno međusobno ne poznaju niti surađuju, a i “operativni parametri” su im međusobno različiti. Čini se da ni u ovome, baš kao i bilo gdje drugdje, ne možemo računati na našu državu (tj. možemo samo računati na to da će nas iznevjeriti ili pustiti na milost i nemilost tržišta).

VC kapital je važni dio razvoja ekonomije svake države, jer ako pretpostavimo da razvoj proizlazi iz novih i inovativnih proizvoda koje redom lansiraju male i srednje tvrtke kojima nedostaje kapital, tada je venture kapital važan motor razvoja takvih usluga. Tužno je da u primjerice Mađarskoj postoji cijela VC industrija s nekoliko desetaka fondova ili da primjerice Singapur koji ima sličan broj stanovnika kao i hrvatska ima 118 fondova koji upravljaju s tvrtkama čija je kapitalizacija procijenjena na 10 milijardi dolara, dok mi u hrvatskoj o tome tek počinjemo razgovarati i prstom ukazujemo na malobrojne investicije od svega stotinjak-dvjestotinjak milijuna kuna.

Misao dana:
We shall fight on the beaches. We shall fight on the landing grounds. We shall fight in the fields, and in the streets, we shall fight in the hills. We shall never surrender!

26 Replies to “Venture capital u Hrvatskoj?”

  1. S obzirom da sam svjedokom kako ljudi u Hrvatskoj prilično lakomisleno otvaraju tvrtke, mišljenja sam da Venture kapitalisti nemaju mnogo prostora za investiranje u Hrvata. Naime Hrvatima se i dalje više isplati raditi (fušati) na crno nego plaćati parazitske namete državi, koja ne osigurava poštenu tržišnu igru.

    Kad smo već kod toga možda nebi bilo loše napisati koji komentar o Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja za mene kao poduzetnika nije učinila ništa,.. i što je najvažnije ništa od nje ni ne očekujem,… jedino očekujem račun za članarinu.

    Privredni vjesnik koji su sad počeli slati na adrese poduzetnika je skup bedastoća na koje nije vrijedno trošiti vrijeme. Najviše me boli da kad ulazite u zgrade HGK (Zagreb, Osijek, Varaždin,..) vidite da očigledno nemaju na što trošiti lovu koju im se uplačuje pa troše na sigurnosne kamere, debele sagove, mramor.

    Recimo u Varaždinu, ulogu HGK u biti je preuzela agencija za razvoj “Sjever” i Varaždinska slobodna zona. Recimo da ti ljudi odrađuju svoj posao, komuniciraju s gospodarstvenicima, čak su i dovukli neke inozemne investitore, grade se nekakve hale
    i sve se to više manje kreće u nekom smjeru iako ne bez tipičnih hrvatskih boljki, na koje razuman čovjek koji poznaje kako ovdje ljudi dišu mora računati.

    No HGK se tu bas i pojavljuje u igri, u ovih par godina od kad sam se osamostalio, niko me nikad nije kontaktirao iz HGK,..

  2. Nije problem u kreditima ili početnom ulaganju,.. najveći problem je bezidejnost, bezvoljnost i prokleta šutnja koja je u Hrvatskoj uzela maha, nikad na ovim prostorima nije bilo više kukavica, svi samo traže da im se donese na tanjuru. Zaboravite na život kojeg su živjeli naši roditelji (doma u 14.30, popodne gorice, pa lijepo šetnja gradom, pa navečer druženje u kulturno umjetničkom društvu), realnost je da je danas poduzetništvo borba, i to borba prvo s vremenom,
    pa s državom i na kraju krajeva s klijentima.

  3. Smišno mi je da si usporedio Singapur i Hrvatsku – otprilike isti broj stanovnika. Ja mislim da je to jedino što imamo zajedničko – Hrvatska ima više zajedničkih stvari s Jupiterom nego sa Singapurom.
    Zanimljivo je to sve sa VC – da li uopće ima domaćih VC tvrtki ili su sve uvozne (strane) ?
    Mislim da najveća boljka domaćeg poduzetništva odnosno poduzetnika nije taj mentalitet ‘obrtnika’ kako ga nazivaš već jednostavno močvara u kojoj se nalazimo. Ljudi jednostavno nemaju volje za nešto novo kad dovoljno puta udare glavom u zatvorena vrata. Kad mladi perspektivan čovjek sa idejom ide krenuti u neki biznis (koji nije šverc – uvozno – prodajnog karaktera) u velikoj većini slučajeva ne može dobiti kredit u banci. A bez početnog kapitala nema ni tvrtke koja bi se razvila da bi VC tvrtka uložila u nju.
    Koliko tvrtki ima u Hrvatskoj koje bi bile zanimljive VC tvrtkama?

  4. Kolegici Ani,…slažem se s tvrdnjom o uzročno/posljedičnoj
    povezanosti, druga stvar je da početni kapital nije problem i
    večina poduzetnika koji su ušli u “borbu” će ti to potvrditi, pogotovo
    što se informatike tiće, jer se ne radi o skupim strojevima koji traže
    posebne transformatore, pročištaće, garaže, kamione itd, itd.

    Osnovna sredstva za 2-3 radna mjesta su višestruko jeftinija od radnog mjesta običnog šofera autobusa. Druga stvar su plaće za te radnike.

    Što se tiće kredita i lokacije tipa npr. “Opuzen”, to mi baš nije jasno,

    1. Kredit ti uvijek daje banka, nikad država (ona uvijek samo uzima ;) ),… Banke nisu iz Opuzena kolko ja znam. Lokacija informatičke firme nije bitna
    .
    2. Informatička firma kojoj je ciljano tržište Opuzen u startu je osuđena na propast, ciljano tržište mora biti u startu inozemstvo,.. novac nije u Opuzenu, Čakovcu, Varaždinu,…. nego vani,… i tamo ga treba uzeti

    3. Otvarati firmu s kreditom iz banke za početno ulaganje, bez strateškog partnera, bez love stečene svojom osobnom štednjom, dobrog poslovnog plana, ravno je samospaljivanju.

  5. Ta bezidejnost je posljedica ove močvare – sve je to uzročno/posljedično povezano. Sa tvrdnjom o šutnji se u potpunosti slažem. Kod nas se nikada ne može dogoditi Francuska jer ovdje svi šute i trpe dok ih drugi gaze.
    Jedna od tih šutnji je i ‘divlji’ kapitalizam. Svi bi mi htjeli biti kući oko 2 – 3 popodne, imati slobodno za privatni život i u tome nema ništa loše. A što danas imamo; radimo 10 sati dnevno, prekovremeni nisu plaćeni, radimo nedjeljom i praznikom za 2500,00 kn. I ajde ti ne prihvati takav posao, ako ti nećeš, ima vojska drugih koja hoće. I svi šute.
    I moram reći, početno ulaganje jest problem. Ajde uzmi kredit za početno ulaganje za informatičku tvrtku u npr. Opuzenu. Hoćeš li uspjeti?

  6. ovako kad čitam kometare isped sebe – moram priznati da ste me nasmijali – a ustvari sve je to točno i za plakati. koma. koliko god nam je država mala toliko je i večina ljudi mala u glavama. da bi poduzetnik i prihvatio vc kapital u startu mora razmišljati veliko i prema van, a kod nas poduzetnička spika ide otprilike u smjeru da ako već i imaš firmu, sam sebi daš plaču kakvu nikad u životu nisu imao, auto kupuješ na ime firme – jer šta će ljudi reč’ imaš kao svoj posao a nemaš niti za auto. I kako je ono svojedobno bio slogan hrv.turističke zajednice: mala zemlja za veliki odmor – nigdje se ne spominje život.

  7. > Koliko tvrtki ima u Hrvatskoj koje bi bile zanimljive VC tvrtkama?

    Iznenađujuće puno.

    No poanta uopće nije u venture kapitalu, već u bilo kojem obliku equity ulaganja (koje, kao i VC, računa s udjelom u vlasništvu a ne s nekakvim kamatama), no nažalost kod nas postoji jedno opće nepoznavanje tematike investicija, kako kod poduzetnika tako i kod potencijalnih investitora.

    VC je dobra stvar na stabilnim tržištima, no od ovakvih kao što je Hrvatska on u principu bježi kao vrag od tamjana, jer je generalna knima poslovanja vrlo nepovoljna — tu prije svega mislim na pravoduđe, birokraciju i slično, po čemu je u nekim stvarima Hrvatska ne među zadnjima na svijetu, nego doslovce zadnja.

    Mislim da bi kod nas prije svega trebalo organizirati educiranje o tome kakve sve opcije postoje. Npr. u cijelom svijetu je prvi, ustvari nulti korak prikupljanja kapitala tzv. FFF — friends, family and fools — a kod nas malo tko ima prijatelja ili člana obitelji tko ima dovoljno novca za inicijalnu investiciju a razumije sve elemente takvog pothvata. Također, Hrvatskoj kronično nedostaju “anđeli” — financijski jaki pojedinci koji iz osobnih razloga investiraju u startupe, pritom ih educirajući i pomažući im u razvoju.

    Ma mogućnosti postoji bezbroj — samo je potrebno zaboraviti na državnu potporu i raditi, raditi i raditi.

  8. Pingback: futuria.hr » Mrak i Siniša o venture kapitalu i startupovima
  9. Čitajući komentar kolege Bass2Reflex prvi trenutak sam se upitao “pa što sad ima HGK s venture capitalom?”, ali ću i ja otići OT i reći da se slažem s njegovom konstatacijom kako HGK traži malo (55kn mjesečno), ali zauzvrat ne daje potpuno ništa. Protest protiv plaćanja “usluga” HGK se već duže vrijeme “tiho” provodi među poduzetnicima, ali očito nitko nema volje ni vremena poduzeti nešto, pretpostavljam da je to ponajprije zbog te relativno male naknade od 55kn mjesečno.

    Ako na venture capital gledamo kao ulaganje kapitala u nove ideje, toga zaista nema, ili ima vrlo malo, ali ulaganja u prokušane (ali i dalje riskantne) poduzetničke poduhvate ne nedostaje, odnosno, kapitala i investitora nemaju pravu ideju gdje uložiti taj kapital ima dovoljno. Prije bih rekao da fali ideja, nego da fali kapitala.

  10. cartmann, struktura plaćanja prema HGKu ovisi o dva parametra, ne znam točno koji su no to bi svaki knjigovođa morao znati (tj. morao bih provjeriti) no mislim da ovisi o veličini tvrtke i ukupnom prihodu u prethodnoj godini, tako da podatak od ovh 55kn nije jedini trošak HGKa

  11. Cartmann, nisi u pravu, naime na web stranici (vidi link dolje) možeš naći da se HGK financira članarinom i doprinosom. Članarina za male tvrtke doista je 55kn mjesečno no isto tako imaš obvezu i 0,01% ukupnog prihoda uplatiti HGKu

    link:

  12. Moram priznati da to nisam znao, ali vlasnike/direktore tvrtki s više od par milijuna kuna prihoda u principu ne brine tih 80 tak kn mjesečno (55kn 0,01% godišnje), ipak, broj sasvim malih tvrtki, kako ih ja nazivam “one man show” je poprilično zastupljen, a oni se sigurno pitaju zašto plačaju novac za koji ništa ne dobiju zauzvrat, makar se radi o relativno sitnom iznosu.

  13. cartmann, novce dijelim na velike i veće, mjesečni “doprinos” HGKu može platiti recimo jedan telefonski račun ili neki drugi manji trošak (recimo ručak/gablec u restoranu za tebe i kupca)… point is da HGK radi malo ili ništa za poduzetnike i da ovom metodom pokupe desetke milijuna kuna godišnje, a to uopće nije zanemarivo i taj novac bi se vjerojatno mogao korisnije upotrijebiti

  14. Slažem se tj. to sam već na početku napisao. :) Nikad nisam poslovao s njima (nažalost :)), ali sam dobio informaciju da im nije strano kupovati skupocijene poklone članovima poput dupont upaljača od 2500kn, Baume&Mercier satova, Croata kravata od 700-800kn, a npr. ima 16 članova županijske gospodarske komore Sisak, a kad se iznosi pomnože s brojem članova raznih vijeća i ostalih partnera nije teško doći do milijunskih iznosa.

  15. svojevremeno je bila emisija na 101 o hrvatskoj gospodarskoj komori gdje su rekli da ima oko 600 zaposlenih čime je HGK četiri puta veća od primjerice njemačke gospodarske komore, odnosno nekih dvadesetak puta veća od slovenske

    HUP ima svega nešto više od dvadeset profesionalaca, članstvo je dobrovoljno i kao što sam napisao ranije, za mene su napravili neusporedivo više u vrlo malo vremena nego HGK sve ove godine kojima se bavim businessom

  16. Slažem se s idejom ukidanja HGK. Bilo bi teško organizirati neke velike akcije oko toga, ali web sajt tipa ukinimo-hgk.org ili tako nešto bi za malen novac mogao stajati i služiti kao propaganda, još ako se propisno izlinka na njega bio bi prvi ili drugi kada se u google ukuca “hrvatska gospodarska komora”, a to je isto oblik pritiska.

  17. Pingback: SoftWave » O startupima
  18. Ja se ne bih ukljucivao u gore procitane debate, vec bih htio cestitati autoru ovog bloga na odlicnim temama koje je izabrao i volio bih saznati cime se bavis Mrak.
    Ja vec 7 godina zivim izmedju Rijeke, Milana i Lugana i upravo zavrsavam financije i bankarstvo na poznatom taljanskom fakultetu Bocconi i drago mi je vidjeti da i kod nas ima mladih ljudi koji se interesiraju za ozbiljne teme.
    Bilo bi mi drago saznati nesto vise o autoru ovog bloga i posjetiteljima jer tko zna mozda imamo jos zajednickih tema a mozda i interesa.
    Veliki pozdrav V.

  19. imam projektnu kompaniju,lokaciju s infrastrukturom,studiju izvodljivosti,komercijalni ugovor s svjetski referentnim tehnološkim partnerom,by-back ugovor za otkup proizvodnje(izvozni program.Spreman sam na pregovore s predstavicima VC za financiranje…neka se jave

  20. Moze li netko pomoci savjetom? Imam uhodanu tvrtku koja ima mogucnost razviti odredjenu poslovnu ideju. Potrebna je investicija od oko 4 mil. Eur i radi se o turistickoji industriji. Stvar drzi vodu, prilicno je razradjena i donosi relativno brzi povrat investicije. Kome da se obratim? Postoji li VC fond specijaliziran za turisticku industriju? hvala unaprijed.

Leave a Reply

Your email address will not be published.