Politička gerila…

Dakle u dosadašnjim mentalnim vježbama popričali smo o Revoluciji o kojoj se neće pričati na televiziji gdje sam načeo ideju osvajanja vlasti od strane dosada sasvim nepoznatih ljudi – koncept bi uključivao sasvim nove i neiskvarene ljude kojima s ene može ništa osobitoga prišiti (uvijek ima nešto, iskustvo pokazuje kako prijatelji dolaze i odlaze a neprijatelji se gomilaju), kada je već krenula rasprava postavilo se pitanje Političke platforme tj. političkog programa za kojeg su mnogi s pravom nazvali mlakim i općenitim i kako sam to i sam napisao ne razlikuje se bitno od deklarativnog programa kojeg imaju i druge etablirane tranke poput HDZa ili SDPa. A jučer smo pisali o vrlo konkretnim potezima nove vlasti koje bi imalo smisla raditi na globalnoj razini (primjerice redistribucija porezne presije), intervencionizmu na slobodnom tržištu (primjeri brodogradnje) i općenito identitetu kojeg bi političar nove generacije morao imati kako bi uopće bio prepoznat od birača.

Despair.com: Not everyone gets to be an astronaut when they grow up.U jučerašnjim komentarima se pojavilo nekoliko zanimljivih pitanja i ne slažem se previše s komentatorima. Naime, jedan od njih kaže kako mnoge od predloženih mjera ne bi bile razumljive nisko obrazovanom glasaču – no smatram da je to pitanje prezentacije; poanta bi bila samo pronaći pitanja koja su njemu razumljiva i na njih odgovoriti. Primjerice, to bi moglo biti pitanje administracije državnih poticaja za poljoprivrednike (koji moraju izvaditi stotine papira svaki mjesec), pitanje poput u komentarima spomenutog izdavanja putovnice dubrovčana na školovanju u Zagrebu, radnog vremena policije u vrijeme spajanja vikenda, vremena povrata poreza, transparentnost podataka javne vlasti – mislim; treba politički meeting napraviti kao grubu prezentaciju programa i potom dva sata odgovarati na pitanja iz publike!!! To nitko nikada nije radio. Treba doći na tu pozornicu i tražiti nešto od glasača, čak ne treba niti tražiti da glasaju za  tebe, treba ih poslati s brdom pitanja kući, da mućnu malo glavom pa makar bolilo.

Drugi zanimljivi komentar je pitanje financiranja kampanje. Dakle, kao prvo, istraživanja koja su bila provedena u americi pokazuju kako suma novca ulupana u kampanju nije proporcionalna izbornome rezultatu. Time želim reći kako novac nije u stvari bitan za dobivanje izbora. Dok će se drugi trošiti na plakate i sponzorirane televizijske emisije, nova politička snaga može koristiti stvari koje su besplatne. Prva je upravo ova koju sada koristite: Internet. Milijun ljudi koristi svaki dan internet i cijena interneta je onoliko koliko platite hosting i na internetu razlika između mojeg bloga i HDZovog web sitea je samo jedan klik (tm by Anderlon), a opako sumnjičim da više ljudi čita moj blog nego njihov site. Razlika između mog i i njihovog sitea je u stvari content – sadržaj; a pretpostavka je da mi možemo ponuditi atraktivniji sadržaj od primjerice HDZa. Internet u hrvatskoj koristi milijun ljudi, i možemo slobodno reći da svi koji su nam bitni koriste internet (dakle neka srednja klasa, educirani ljudi koji mogu osjetiti i potaknuti motor promjena), a isto tako možemo reći kako svatko pozna nekoga tko koristi internet. Dakle doseg interneta je veći od tih milijun ljudi.

Taj isti internet možemo koristiti i kao sredstvo za prikupljanje novca. Kreiramo web shop i u njemu ili prodajemo dizajnirane majce i prihod koristimo za kampanju ili pak damo ljudima da uplate dobrovoljni prilog. Limitiramo priloge na npr. 1.000kn za fizičke osobe ili 2.000kn za tvrtke i to je to. Podatke o donacijama javno objavljuješ, ili s imenom i prezimenom, ili s imenom i slovom prezimena i gradom odakle je uplata stigla ili pak napišeš da je uplata anonimna ali napišeš da je uplata stigla. Nije toliko bitno da li je ime uplatitelja napisano na web siteu koliko je važno da svatko svoju transakciju može vidjeti na ekranu. Howard Dean, kojeg sam spominjao i ja i drugi napravili su eksploziju financiranja kampanje s malim donacijama velikim do 100USDa.

Ukratko, smatram za početak da novca niti ne trebaš previše, jer nema smisla raditi skupove za desetke tisuća ljudi na kojima će pjevati Severina o svojoj štikli, nego treba raditi manje moderirane skupove u kojima ima interakcije s glasačima. To je iznimno naporno ali je efekt ogroman. To se u konzultantskoj terminologiji zove train the trainer. Želja je da nakon skupa imaš 30-70-100 evanđelista koji će dalje propagirati tvoju ideju, pisati o tome u lokalnim novinama, pričati na lokalnoj televiziji ili diskutirati o tebi u tvorničkoj menzi.

No pravi biser medijske sveprisutnosti je slijedeći – a to je iskoristiti sustav do njegovog apsurda (a komedija zabune je ono što u stvari želimo). Ideja bi bila kreirati cijeli niz političkih stranaka ili nezavisnih lista (za osnivanje stranke vam treba 100 ljudi), recimo njih 10-20 i za svaku od njih prikupiti dovoljan broj potpisa. Trenutna pravila kažu da svaka stranka koja je prikupila dovoljan broj glasova ima pravo na jednaku zastupljenost na medijima. Ovdje se lagano može zloupotrijebiti sustav (što može biti samo jedna točka našeg programa) i potom dođeš na televiziju i ne govoriš o svojoj listi ili stranci (na kojoj je samo jedan kandidat istaknut) nego o onoj stranci (stranci izgubljenih, umreženih ili kako se već zovemo) za koju želimo da dobije izbore.

Da ne kažem kako bi takav manevar sam po sebi kreirao pravu buru reakcija sa svih strana, osobito od etabliranih stranaka kojima bi čak i pomogli da skuže što smo im učinili čisto zato ako oni sami ne razumiju. Njihov opravdani bijes bi kreirao brdo sjajnog i emocijama nabijenog PRa o kojem bi se pričalo tjednima pa bi umjesto da razgovaramo Kako je Grinch ukrao Božić mogli diskutirati Kako je stranka SUNUGZ ukrala izbore!

Misao dana:
We choose to go to the moon. We choose to go to the moon in this decade and do the other things, not because they are easy, but because they are hard, because that goal will serve to organize and measure the best of our energies and skills, because that challenge is one that we are willing to accept, one we are unwilling to postpone, and one which we intend to win, and the others, too.

19 Replies to “Politička gerila…”

  1. Da li je to ozbiljno razmišljanje o sljedećim izborima? Ako jest, treba početi raditi.
    Sumnjam u male donacije kod nas. Običan čovjek (kao ja i svi koje znam) nema 1000 Kn koje bi mogao donirati nekoj političkoj opciji, a i da ih ima, ne vjerujem da bi ih utrošio na takav način. Nailazimo već na prvi problem – ozbiljan problem jer novac pokreće sve, a internet ne obuhvaća sve glasače. To se ne odnosi na neobrazovane i one sa osnovnom školom jer najveća vojska glasača je vojska glasača najvećih stranaka. Trebao bi veliki napor za mobiliziranje uspavane gomile koja visi na internetu.

  2. ima jedna lokalna stranka koja je bila na listi u Rijeci na proslim izborima i koja je sa ulozenih 10 000 kn u promidžbu dobila 1,69% glasova u Rijeci. Vidjeti web http://www.stranka-potrosaca.hr gdje izmedju ostalog stoji i program nacelno slican onome o cemu govoris, slike sa ekipom iz TBF-a koja im je dala podrsku i sl. Sada su se malo uspavali jer borba sa vjetrenjacama umara, ali ima jos zivota u njima. Samo ih treba razbuditi.

  3. Kazes “suma novca ulupana u kampanju nije proporcionalna izbornome rezultatu.”. Vjerojatno mislis da ono sto je Levitt napisao u frikonomiji – ali ako se ja dobro sjecam, tamo pise nesto drugo. Ukratko – novac je potreban, ali dokazano je da kad imas tu neku potrebnu kolicinu novca onda dodatne sume novca nisu vise toliko relevantne za izbornu kampanju.

    I, BTW, novac ne moze nikako biti proporcionalan izbornom rezultatu, da je tako teorijski bi uz velik novac uspio postici da za tebe glasa i preko 100% glasaca :-)

  4. @aaa, hmm, pa zar je taj dio od preko 100% glasaca neka nepoznanica na nasim prostorima? Pa kod srba je bio odziv na izbore i po 110%, pa kod nas se biralista i na grobljima otvaraju…nista cudno za dobvoljno veliku kolicinu $$$ :-)

  5. mislim da je ipak bit u svemu angazirat,odnosno potaknut veliku masu na razmisljanje,a nije tolko bitan novac,kad je masa prisutna i kad stvar krene,novac se jednostavno pocne ljepit;)

  6. svidja mi se ideja tkz. “antipropagande” koja se vec mnogo puta pokazala vrlo uspjesnom ( pade mi napamet Severina :) ).
    Mislim da bi sve skupa bilo vrijedno pokusaja, tko zna, mozda je i narod spreman na nesto novo. Realno gledajuci, koliko losije nam jos moze biti?

  7. čuj, prema zadnjem istraživanju GFK, 55% korisnika interneta su muškarci, a 49% njih su samci. Eto ti biračkog tijela :)

    Ne znam, jel vi to ozbiljno? Jedino što bi dokazali jest da je hrvatska politička scena cirkus, a izborni zakon parodija.

  8. SUNUGZ sam definitivno fulao, malo sam pomjesao Ostapa Bendera sa Hasekom, ali OK smisao je tu. Iako SUNUGZ je izgleda profurana ideja obzirom da ima dosta toga po netu. Koji bi moj program bio? Pa program bi bio 42, a mozda i 32. kao sto je vec jako dobro opisano u genijalnoj knjizi, odgovor na smisao zivota je 42, ali koje je pravo pitanje? Teatar apsurda, ogoljivanje sistema, vikanje Car je gol posvuda, na svim bannerima, forumima, i slicno. Koliko to kosta?

    Usput budi receno moje odusevljenje javnom upravom i JMBGom svaki dan sve vise raste. Naime, jucer idem registrirati zenin auto imam sve dokumente ali da bi uopce zena nesto ubacila u racunalo treba JMBG od zene. Ja pitam naivno: sto je s tajnosti JMBG, a ona mi odgovara s clankom 233 zakona o sigurnosti na cestama koji ne samo da trazi JMBG, nego da ona radi po propisu trebala bi me poslati taj cas u Petrinjsku da trazim potvrdu o JMBG.
    Primjer 2- trazis kreditnu karticu od Mercatora. Na listi obaveznih podataka, JMBG.
    Itd, itd.
    Primjer 3. – nedavno mi se rodilo djete, i nakon prijave u opcini dobivanja Rodnog lista i Izvoda iz Maticne knjige rodjenih, i Domovnice koji sadrze potpuno iste podatke, odem na MUP kako bi dobili pravo na jednokratnu pomoc od grada Zgb. Trazim sve papire i dobijem ih, te poslije logisticke operacije ekvivalentne iskrcavanju saveznika u Normandiju zena i ja se uspijemo sastati s vremenom da odemo u Vodnikovu. Tako zena stoji samozadovoljno s hrpom papira, sa domovnicama od svih clanova familije, potvrdama o prebivalistu od svih ukucana i slicno, ali sluzbenica s druge strane saltera joj kaze – e imate prijavu prebivalista za najmjladje djete, ali nemate potvrdu o prebivalistu, a prijava prebivalista vrijedi jedan dan. Iako imamo potvrdu o prebivalistu za mene, zenu, petogodisnje djete, i imamo prijavu prebivalista za djete staro 1 mjesec koje sadrzi iste podatke kao i ovi gore navedeni dokumenti, sluzbenica nas ne moze pustiti u proceduru jer nemamo jebeni dokument, i jos se hvali da je vec 5 ljudi danas vratila radi toga. Dodjemo nazad na MUP i pitamo zasto nam nije izdala tu potvrdu, e pa zato jer niste trazili. Kafka u originalu.
    Kao sto sam rekao, odgovor je 42, ali koje je pitanje. Koga zanima bilo kakav program koji nitko ne provodi, koga zanimaju socijaldemokrati koji se bave najzescim kapitalizmom, ili desnicari koji provode socijalnu politiku. Ma definitivno nijedna stranka u ovoj drzavi nema program, ili barem nema program koji stvarno implementira. Pokazi mi strategiju, pokazi mi jasne ciljeve, pokazi mi plan aktivnosti kako ces to ostvariti, pa sve to stavi u lako razumljiv format od 10 stranica teksta, pa onda mozemo govoriti o necemu. Toliko za sada…

  9. netko je reko “Leadership is action, not position”. stoga – go! btw, vezano uz prethodni komentar, prema zadnjem istrazivanju – 28 posto korisnika interneta u RH je visokoobrazovano sto svakako nije zanemariv podatak. stovise, smatram ga mnogo interesantnijim u ovoj prici.

  10. @aljosa, pa politicka “nezrelost” i neodgovornost drustva i jesu neki od problema politickog zivota u rvata, zar ne? i , kada govorimo o internetu, naprosto je zalosno kako gotovo niti jedna od vodecih stranaka prstom mrdnula nije da iskoristi taj kanal komunikacije za motiviranje ili edukaciju stanovnistva. (mozda im cak i odgovara sto manji broj ljudi na biralistima? svak ima svoje lojalne pa… jelte, zna se za kog ce “selo”.)

  11. Čitajući Clintonov “Moj život” vido sam da novac nije presudan za dobivanje izbora. Za razliku od naše
    političarske prakse, tamo je izborno lobiranje krvav posao, šetnja od vrata do vrata, posjete utjecajnim i
    uglednim pojedincima u lokalnim sredinama… Svim tim se animiraju i pridobivaju oni koji vjerovatno nebi izašli na
    glasovanje (seljaci iz zabitih mjesta, mladež iz zadimljenih kafića, umorne kućanice, bezvoljni penzioneri).
    Naša bliska i turbulentna prošlost vjerovatno nije zrela za jednu tehnokratsku vladu iako bi nam to zapravo
    bilo jako potrebno da se trgnemo. Zamišljam si vladu u kojoj bi sjedio Mrak, t-Zombix, Cartmann, Leb… i
    padaju mi na pamet neke superrockgrupe iz 70-tih…

  12. Sve je to lijepo, ali je cista utopija. Sjecam se jednog razgovora s istaknutim clanom Akcije mladih (mislim da se tako zvala-zove stranka), koji je u mnogim tockama dijelio tvoje misljenje, pa nije bio sretan kad sam mu rekao “sve je to lijepo, ali je cista utopija”. Onda mi je spomenuo grafove, blogove, forume (zaista, imali su par blogova, prezentaciju programa na svim forumima), pomoc “na terenu”, mislim cak i letke, promidzbu u manjim klubovima, itd..Cak je spomenuo “novac nije bitan, siguran sam da cemo dobiti vise glasova od npr. Bulicica o kojem svaki dan osvane nova afera, vise kriminala s njim povezano nego s Ivicem Pasalicem”. Istina, Bulicic je prosao lose, ali je dobio cca. 1800 glasova, oni 486. To je samo ukratko i povrsno isprican 1% price, gdje je tu “fine tuning” nakon (recimo) osvajanja vlasti, borba za nadzorne odbore, poslove, itd…

  13. @mrak-ideja je pohvalna u svakom slučaju, alternativa “mladićima” u Saboru (mislim na sve starije od 45 neovisno o stranci) je nužno potrebna ali bez para, i to puno para, se ne može, vjeruj mi znam što govorim. Internet penetracija u HR je 35%. Recimo da su to mlađi ljudi i da je za razliku od cjelokupne populacije Internet populacija nije 30% već 50% neopredjeljena. To ti je dakle maximum 17.5% glasova. Da se uspije dobiti 20% toga, dakle da uzmemo petinu kolača na netu, što je skoro utopia kao što kaže Cartmann, to ti je tek 3,5% glasova. S tim se ne prelazi prag.
    Ovo ti govorim kao netko tko je imao puno puno iskustva u ovome.
    Što ne znači da treba odustati, neko početi odmah i skupljat pare, a to se može. Skupiti mlade snage, Internet ekipo ali ne exclusively, organizirati se prvo kao udruga, sredit redove interno, napraviti strateški/marketinški plan, i ajmo po donacije. Jedino tako.
    U svakon slučaju, puno sreće, ideja je ZAKON.

  14. Cartmann oprosti mozes li mi reći sa kim si pričao iz Akcije Mladih. Inače na lokalnim izborima u primorsko-goranskoj županiji smo dobili 3,7% glasova što i nije baš malo ako se uzme da smo osnovani mjesec dana prije izbora, da smo u kampanju ušli bez love i potpuno neiskusni. Akcija mladih je u mojoj općini – Lovran dobila 10,7 % posto glasova i ušli smo u vijeće. Pare su bitne ali još su bitniji ljudi. Isto tako internet koristimo dosta u unutarstranačkom radu kao i marketingu (blog predsjednika AM http://www.russo.bloger.hr/ itd). Mislim da unutar promidžbe treba korisiti i druge načine budući da su osobe koje koristze internet dosta kritični (što je i ok) raspoložene i da je puno teže zadobiti njihovo povjerenje a i u puno manjem postotku izlaze na izbore.

  15. Lova je bitna, jasna stvar, al nije sve, nije ni većina svega. Inače bi dečki s lovom izišli na izbore (vidi Mikšić & Co.) i proporcionalno onom što imaju na računu osvojili sve živo (vidi Zagorec & Co.).
    Temeljni problem svake gerile, pa i ove, u tome je što zna što ne bi (ponekad i zna što bi), ali pojma nema kako bi to napravila. Tu ipak mogu pomoći i oni stariji od 45 (ako im se privremeno kreč zamijeni sivim stanicama). To da političari ne valjaju postalo je već kao poslovica, da stranke ne valjaju valjda je još jasnije. Možda bi trebalo povjerovati onom tko je nekog vraga u životu napravio negdje drgudje (ili prije toga u politici). Vidi npr. kako se zovu starije ulice u nekim gradovima – po političarima koji su napravili nešto dobro nakon što su u svojoj profesiji postigli što su htjeli. Jer ako se u politiku dođe gologuz tražiti kruha – dobiva se HDZ (ili proleterska revolucija). Oboje su pokazali što znaju i mogu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.