Bašćanska ploča i Toyota production system…

Vratio sam se večeras iz Baške na Krku. Proveo sam tamo tri dana u sjajnom hotelu Corinthia,raspravljajući o tome kako kako bi tvrtka u kojoj radim postala “lean” tj. kako bi neke od Toyotinih mudrosti upotrijebili u našoj okolini (o tome više kroz slijedeći tjedan). Imam prilike podosta putovati i kako se moje oduševljenje restoranima i hotelima rastopilo prije barem dvadesetak godina vrlo sam kritičan na hotele, i restorantsku hranu tako da me ovaj hotel ugodno iznenadio, osobito za hrvatske standarde. Naime, danas su hoteli s tri zvjezdice neka norma i oprema u njima je manje više standardizirana i nema tu nekih iznenađenja; razina čistoće je očekivana, na TVu ima dvadesetak programa, ručnici su OK i namještaj u sobi je korektan. No osoblje hotela je iznimno pristojno te sam dobio osjećaj kako se doista trude ugoditi gostu, što nije baš osjećaj koji se često primjećuje. Činjenica je kako je još uvijek teška predsezona i da su svi vjerojatno još uvijek punih baterija te trenutno opslužuju relativno maleni broj gostiju no svejedno…

Bašku bih svakako preporučio kao destinaciju za recimo neki vikend odmor jer je vrlo blizu Zagreba (dva sata osam minuta od vrata do vrata) i bitno je različita od ostalih naselja u kojima sam na Krku bio (a to je Malinska i Krk). Hotel, osim ljubaznog osoblja krasi i wellnes centar koji se sastoji od nekolicine bazena, jacuzzija, sauna (nekoliko različitih tipova, a ja sam previše neuk da ih razlikujem) i masaže. Iskoristio sam kupanje u bazenu, opustio se nekih dvadesetak minuta u blagodatima jacuzzija i potom otišao na masažu. Masaža leđa je bila sjajna i nakon tko zna koliko vremena ponovno osjećam pojedine mišiće koji su stradali u uredskom poslu ili tijekom vožnje automobila.

Hotelski restoran u kojem smo se hranili ima švedski stol tako da je odabir hrane slobodan i neograničen i iako bih rekao kako smo to zloupotrijebili to se ipak nije dogodilo. Iako sam na sam pogled švedskog stola najavio da kada šveđani dođu da ću ja otići, kada su oni stvarno došli (ok, nisu bili šveđani nego norvežani, no za potrebe diskusije close enough) ipak smo ostali. Hrana u restoranu je bila korektna iako je neću pamtiti osobito dugo, osim po tortilji koja je bila ponuđena prvu večer a koja osim naziva nema stvarne sličnosti s tim prehrambenim proizvodom – taj obrok je vjerojatno ideja kako neki lokalni kuhar misli da bi tortilja mogla izgledati da je meksiko na mediteranu.

Drugu večer nam je Mario Bonifačić prije večere ispričao jednosatnu priču o maslinovu ulju, tako da sada znam mnogo više o toj meni dragoj namirnici. Prije večere smo posjetili i crkvicu sv. Lucije u kojoj je pronađena Bašćanska ploča za koju sam naravno znao, no cijela priča oko te ploče je daleko kompleksnija od jedne rečenice koliko sam do jučer znao o toj ploči.

Obzirom da mi je panika od proteklih nekoliko tjedana pri kraju i da su na bestseleru ostale samo kozmetičke promjene i poliranja nadam se da od slijedećeg tjedna vraćam blog na regular programming tj. na dnevno postanje.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?

2 Replies to “Bašćanska ploča i Toyota production system…”

Leave a Reply

Your email address will not be published.