Nas problem je totalni divlji zapad na balkanski nacin, tj. trzisno poslovanje koje nije kvalitetno regulirano. I u takvoj situaciji je Ok pustati da trziste samo regulira kvalitetu tamo gdje nema monopola i znacjanijih posljedica za sveukupno gospodarstvo (tj. kad su kompanije zamjenjive i kad njihova eventualna neefikasnost ne utjece na kvalitetu poslovanja u drugim gospodraskim podrucjima). Ali u nasoj situaciji priivatizacija kompanija u gospodarskim granama u kojima princip zamjenjivosti nije odrziv je apsolutni mazohizam.

Eto, složit ću se onda, država nije bolji gospodar. Ali opet, ne u uvijetima gdje je monopol pravilo a ne iznimnka, i gdje se radi o pitanju od bitnog nacionalnog interesa. Jesmo kompromisirali? jesmo. :)

@tomo : Ne stoje bas stvari koje pises. Kao prvo privatnik ne moze “iz cistog mira” opljackati narod - jer s visokim cijenama narod ce se okrenuti konkurenciji. To moze samo u slucaju da se radi o monopolistu - i sad smo dosli do onog sto bi u stvari trebao biti zadatak drzave: stvoriti zakone i provoditi ih koji ce tvrtkama osigurati normalno poslovanje (npr. antimonopolistickim zakonima).

Dalje - tvrtke koje su privatizirane a koje uspjesno posluju. Ima ih cijela gomila - da ne ponavljam listu koju je mrak vec napisao. O njima se ne prica toliko upravo zato - jer su uspjesne. O onim drzavnim se puno prica jer ili nisu uspjesni (a onda sindikati i radnici stalno ocekuju da im drzava pomaze - to onda nije fer prema konkurenciji) ili su monopolisti (a drzava ne zeli promijeniti situaciju).

Tvrtka koja je privatizirana - nakon toga ili postaje uspjesna ili propada (ili zivotari na rubu, ali ako je tako onda je izvjesno da ce prije ili kasnije propasti). Sta se desava s drzavnom firmom - sve isto s time da je “propada” institut koji za nju ne vrijedi. Jer drzava ce ju spasavati koliko god moze - a to kosta ogromno puno novaca. I u takvoj firmi nema motivacije za ispravak. Nema vlasnika koji je u nju ulozio puno novaca (dakle puno riskira), radnicima uredno odredjeni dan u mjesecu stize placa, sindikati prijete vladi, a javnost je iz ciste empatije na strani radnika. Ali, jedno je empatija, a drugo je razum ili ono sto kaze znanost - i sto je dugorocno isplativije. I na kraju pitanje je koji je od dva modela uopce ekonomski odrziv.

Povijest je svoje vec pokazala…

pitanje T-HTa bi se moglo brzo riješiti kada bi se upustili u brzu i radikalnu demontažu njihova položaja; za to zasada ne postoji neka osobita spremnost i to je veliki problem, no to je problem političke prirode i manje je povezan s nekim tržišnim mehanizmima

drugi primjer je upravo INA, jučer sam se vozio gradom praznoga rezervoara i moram stati na benzinskoj stanici i kako sam sa samoborske skrenuo u škorpikovu prošao sam pokraj OMV i Petrolove benzinske stanice. Obje imaju veće cijene od INAe i obje stanice su očekivani prazne.
Moje je pitanje da li možeš u okolini u kojoj je 40% prodaje energenata u rukama privatnih, neovisnih kompanija forsirati svoju tvrtku koja ima značajni tržišni udio da prodaje u ovome slučaju naftu ispod tržišne cijene (jer tu istu naftu po postojoećim zakonskim opterećenjima oni očito ne mogu nabaviti) i na taj način natjerati ove dvije tvrtke u gubitak, a desetine ili stotine samostalnih benzinskih stanica u bankrot?

Država mora stvoriti okvir za poslovanje i mora regulirati tržište ali se ne smije miješati u unutarnje ekonomske odnose, a mi smo još uvijek preduboko u komunizmu da bi se tog ružnog običaja odrekli, iz jednostavnog razloga što ne znamo drugačije.

Što se tiče boljeg gospodarenja, razumijem stajališta mnogih koji raspravljaju, ali ne razumijem čemu ekstremna stajališta, bez prethodne usporedbe.

Ja bih rekao da je država jednako dobar gospodar poduzeća, ako gledamo sa socijalnog aspekta. S ekonomskog definitivno nije. Ali, mislim da ni ne treba biti. Privatni vlasnik će u uvjetima kad nema dovoljno konkurencije opljačkati narod visokim cjenama. Država to uglavnom ne smije, vlada koja želi ponovno na vlast, ne smije.

Par primjera:

INA. Firma je u državnom vlasništvu i možda ne funkcionira savršeno, ali nije ni u dugovima. Narod ima sreću što je još uvijek državna, jer može izvršiti pritisak na premijera da smanji cijene goriva, i ovaj neovisno o porezima može prisiliti INU da smanji cijene. Ne mogu sagledati sve aspekte i posljedice tog poteza pa ga neću valorizirati, ali u svakom slučaju, za narod, država je ovdje bolji gospodar. Uzmimo za ovaj primjer i GAZPROM. Ta firma je očitovanje moći ruske vlade. Da je skroz privatna, jel bi mogli raditi ovo što rade sad? (ispravite me ako sam fulao)

Drugi primjer, HT. HDZ već godinama isisava gomilu para iz HT-a, pare koje objektivno, nijedna tvrtka u tržišnim uvjetima ne bi mogla zaraditi. DT isisava još više para. Cjene su im totalno nerealne u odnosu na proizvode, što se ne bi moglo desiti da postoji konkurencija. Svakom kućanstvu i uredu mjesečno otmu barem +70kn.
Ovo je primjer koji je između prve i druge opcije. Ni vam ni tam, a narod puši. Između ostalog, ovo je moguće jer nemamo situaciju da javnost smatra HT državnim vlasništvom, pa da traži normalne cijene.

Treći primjer bih prepustio Vama. Vi meni recite koja je kod nas velika tvrtka uspješno privatizirana, i koja pokazuje da je privatnik bolji gazda.

Mislim da se ova priča svodi na nekakav kompromis. Svaka velika tvrtka je specifična, i ne može se, mislim, reći da je ovaj ili onaj bolji gospodar isključivo.

P.S.
Ako se INA privatizira, a to će se desiti, to će biti neka smješna cifra, kao za HT, i Hrvatska će izgubiti vlasništvno i kontrolu nad prirodnim bogatstvima. Za 10 godina prodat će i vodu. U takvoj situaciji je privatnik bolji gospodar? Teško….