comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Jučer sam nekim poslom završio u mercedesovoj/eurolineovoj zgradi u kovinskoj i u silasku dolje odlučio sam malo prošvrljati auto salonom budući da nikada nisam nogom kročio u auto salon njemačkog auto proizvođača.

Odmah sam bio uočen od nekolicine trgovaca koji su me pažljivo pratili pogledom (btw. znate li da auto kojeg si je Šeks nabavio nedavno košta 1.100.000,00 kuna u maloprodaji?). U času kada sam se očigledno koncentrirao na sportski Mercedes C200CDI sjatili su se na mene poput jata pčela na med (imam i neke druge metafore koje mi padaju na pamet ali ova će biti sasvim OK).

A nakon što sam im onako usput kroz izlog salona pokazao svoj skoro pa petogodišnji automobil kojem je po mojim riječima stiglo vrijeme zamjene za nešto veće i ozbiljnije, odlučili su da sam ozbiljni kupac te je sales proces krenuo punom snagom.

U roku od svega nekoliko minuta došli smo do finih detalja o automobilu poput one o tome da li želim naručiti peterokrake ili šesterokrake aluminijske naplatke – što me iskreno začudilo jer ja u svom svemiru naplatke (aka. felge) dijelim na čelične i aluminijske, dok su ovi razvili daleko precizniju i detaljniju podjelu. Pričali smo i o stražnjem vs. prednjem pogonu, pa sam tako naučio da u Mercedesu imaju vrlo malo hvale za Audi A6, a niti BMW ne smatraju ozbiljnim konkurentnom.
Nakon što su otkrili da neću izvaditi novce iz ruksaka (što je tamo očigledno nije sasvim neobično) ponudili su mi i iznimno dobro financiranje “s više nego odličnom kamatnom stopom od 5,5%“.

Ukratko, jedan dobro (ali ne pretjerano) opremljeni Mercedes C200CDI košta nekih 38.000EURa bez pregovora o cijeni, pa ako ste u nabavci…

Da sam imao vremena ostati sigurno bi pala i kakva probna vožnja, a da sam spomenuo koje ime s gornjih katova vjerojatno bi pala i neka vikend posudba koju vjerujem daju potencijalnim kupcima. Na njihovu žalost, nemam osobito mišljenje o njemačkim automobilima. Neki vozači voze primjerice Mercedesa zato što im je dopao taj auto prstom sudbine ili kako već, a neki voze Mercedesa jer im je to karakterna osobina.
Gledajući ankete koje provodi JD powers nije teško skužiti koje mjesto ti proizvođači doista imaju.
Moji interesi su puno manje u felgama a puno više u detaljima poput iPod priključka ili mp3 playera, a neke očito zanimaju felge i spušteno podvozje. Mene interesiraju tzv. running costs automobila, dok je nekima prepoznatljivost automobila ključna (što bi Freud rekao na sve to?).

U svakom slučaju, prodajnom procesu u Mercedesu dodjeljujem čistu peticu i preporučam posjete njihovim salonima u terapeutske svrhe budući da ćete se nakon posjeta definitivno osjećati bolje i važnije, a tko zna, možda vas i nagovore da kupite svog vlastitog mercedesa, 5,5% kamate se ne propušta tako lako.

Misao dana:
I play the harmonica. The only way I can play is if I get my car going really fast, and stick it out the window. I’ve been arrested three times for practicing.

2 Replies to “comfortably numb… (9:29, Pink Floyd, Pulse, 1995)”

  1. da, prodavači automobila, posebice onih rabljenih, prednjače u umijeću prodaje iliti iznuđivanja. Knjigu sam posudio, ali sjećam se da Douglas Rushkoff u svojoj knjizi Iznuđivanje radi paralelu metoda prodaje trgovaca automobilima i metoda ispitivanja uhićenika koje rabi CIA.

  2. 95.g. i 5,5% kamata! ja sam na jedvite jade 2002. pronašao komercijalni kredit za traktor s efektivnom kamatnom stopom od 11,7%.
    živio Superhik!

Leave a Reply

Your email address will not be published.