malted milk… (3:36, Eric Clapton, Unplugged, 1992)
Donijeli su mi sendvič (neću sada raspredati o tome tko, kako i zašto), sendvič je po mom zahtjevu složen od izrazito nezdravih komponenata - upravo onako kako ja to volim, no neću više o sendviču jer je jogurt u stvari fokus cijele priče.
Jogurt koji sam dobio je onaj u malenoj bijeloj plastičnoj čašici; iskreno, nisam pio jogurt iz takve čašice godinama iako sam uz njih praktički odrastao i pritom uspio razviti narkomansku ovisnost za mliječnim proizvodima (interesantno, skupa s večernjom dozom jogurta dobijao sam i komadić “talijana” i posebnu ili parizer salamu koje mi se sada vrlo uspješno gade, iako protiv talijana nemam ništa protiv). Jogurte iz čašice ne konzumiram više jer su mi postali premaleni, obožavam one poluliterene odnosno litrena pakiranja kada ih imam prilike kupiti jer lokalni dućani koji me okružuju ih ne drže.
Odrastao sam na Dukatovom jogurtu jer u ono doba nije bilo ničega drugog; dobro bih ga promućkao i onda zubima probio rupu u aluminijskom poklopcu i jezikom proširio rupu; onda bih to isto napravio s druge strane i jednostavno popio jogurt.
Dukatove jogurte sam zamijenio vindijinima prije nekoliko godina jer imaju puno “svilenkastiji” okus, za razliku od dukata koji je pomalo brašnasti (teško mi je to objasniti no iz sličnog razloga preferiram Janu u odnosu na Studenu). Za idealno iskustvo ispijanja jogurta treba ga nakon kupovine održati još koji dan u frižideru, no generalno; vindijin jogurt je bolji od dukatovog.
Anyway, dukatov jogurt se nalazi u toj bijeloj čašici koja se, čini mi se, smanjila tijekom godina.
No bit moje cijele lamentacije o jogurtu se u stvari ne odnosi na tu meni dragu bijelu tekućinu nego na čašicu koja je u posljednjih nekoliko dana dramatično dobila na vrijednosti. Kažu neki brojevi kako ona vrijedi čak kunu do kunu i dvadeset lipa što mi se čini neproporcionalno vrijednosti samog jogurta koji se u njemu nalazi.
Kako se to dogodilo?
Misao dana:
21 Feb 98 - The Family that Narfs Together, Poits Together
“Pinky, are you pondering what I’m pondering?”
I think so, Brain, but why does a forklift have to be so big if all it does is lift forks?
About this entry
You’re currently reading “malted milk… (3:36, Eric Clapton, Unplugged, 1992),” an entry on Mračni blog
- Published:
- Thursday, January 5th, 2006 at 21:53
- Author:
- mrak
- Category:
- Hrana i piće, Ostalo
Novi komentari
- josip on Vodič kroz galaksiju za samostalne blogere
- petra on Kako je Ivo Sanader hvatao Vladimira Putina po hodnicima WestIna
- kukljica on Pollitika.com i Afere.Pollitika.com pod DOS napadom
- glas007 on Pollitika.com i Afere.Pollitika.com pod DOS napadom
- Anonymous on Koji je danas datum?
- Boro on Blackberry 9000 aka. Bold
- Petar on Blackberry 9000 aka. Bold
- linus.broj.dva on Prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor
- bbgirl on Blackberry 9000 aka. Bold
- bbgirl on Blackberry 9000 aka. Bold









No comments
Jump to comment form | comments rss | trackback uri