the night santa went crazy… (4:01, Weird Al Yankovic, Bad Hair Day, 1996)

Kao što je Scott Adams napisao danas na svome blogu; ako danas čitate ovaj blog onda vas vaša obitelj sigurno mrzi. Sretan Božić, a ako u tome ne uspijete, izdržite još koji dan do siječnja – uz malo truda uspjeti ćete.

(posebno je pitanje za one koji pišu blog na današnji dan)

Kada sam krenuo pisati jučerašnji prebožićni post krenuo sam pisati o tome kako Božić iz ljudi izvlači neograničene količine radosti ali i tuge, a rijetko koga ostavlja ravnodušnim (osim naravno ako ste pripadnik religije koja nema nikakve veze s božićem). No poanta božića odavno je prestala biti religiozna svetkovina, već je prerasao svoje originalne okvire i postao praznik obitelji (ne nužno obitelji kao takve, nego društva u kojem i s kojim živite). Upravo iz tog razloga su ljudi na božić vrlo sretni ili jako, jako tužni – jer na kraju dana (balade), nije toliko bitno niti kakvim ste uspjesima okrunjeni, kakve materijalne dokaze o svom bogatstvu imate nego tko će ostati iza vas.
Kako je to rekao jedan vrlo pametni lik; novci dođu i odu, ali klinci su jedino što ti ostane.

Bottom line bi bio da može biti da (kako su neki rekli), božić prepoznajemo po tome što coca&cola ima pola litre više, ili što očekujemo brdo uglavnom bespotrebnih poklona, na TVu gledamo reprize filmova koji se prikazuju samo na božić (eto jučer je opet bilo čudo na 34toj ulici, moj omiljeni božićni) i dobijemo desetine besmislenih i apsolutno nepersonaliziranih SMSova (eto, razglednice poginule u postupku); no bit božića je božićni obiteljski ručak, kojeg svi teško podnosimo ali ga svake godine uredno odradimo.

A ako slučajno nemate tog božićnog ručka; imate godinu dana da tu pogrešku ispravite do slijedeće prilike.

There is a sunshine after rain, there is a laughter after pain.
This things have always been the same, so why worry now.

Misao dana:
It wasn’t a dark and stormy night.
It should have been, but there’s the weather for you. For every mad scientist who’s had a convenient thunderstorm just on the night his Great Work is complete and lying on the slab, there have been dozens who’ve sat around aimlessly under the peaceful stars while Igor clocks up the overtime.

Leave a Reply

Your email address will not be published.