Bacio sam danas oko na ovaj događaj na splitskoj rivi te pokušao posluštati ekipu što i kako govori. Mislim da su ti ljudi totalno izgubili kompas i jednostavno ne razumiju o čemu se uopće radi ili (daleko vjerojatnije) postoji skupina koja pokušava (sam bog zna što) izvući neku korist iz novonastale situacije.
Za početak, nadam se da je svima jasno kako su dotičnoga uhapsili na Kanarima, a Kanari nisu Kornati i sasvim sigurno nisu pod našom jurisdikcijom tako da je totalno glupo i besmisleno prosvjedovati o uhićenju jer mi ovdje ama baš ništa ne možemo napraviti na temu, a i da jesmo, to smo trebali napraviti puno ranije a ne danas.
Kako to lijepo piše u današnjem večernjem, totalno je nejasno kako je Kristijan Horvat, bez ikakve pa čak i minimalne maske (brkovi, brada, promjena boje kose) mislio završiti večeru u hotelu na otočju u kojem u svakome času ima po nekoliko stotina hrvata (kažu turističke agencije). Kao što sam ranije napisao, nedostajala je samo neonska reklama. Čitajući povijest koju je dotični proživio, ne vidim kako je mogao napraviti takav propust bez jasne namjere.
I da se vratim na gore spomenuti skup (kao i na sve ostale koji su se dogodili ili će se dogoditi), na njemu su u prvom planu pokazani tzv. generali koji se poput lešinara pojavljuju na svim sličnim manifestacijama pokušavajući valjda svojim autoritetom pokazati kuda bi i kako država morala ići. Većina tih generala u sumnjivim je okolnostima uznapredovala u minimalnom roku, teško da mogu sročiti nekoliko povezanih i gramatički ispravnih rečenica, a oni koji to mogu očigledno su izgubili kompas (ako su ga ikada i imali) – pa stoga ne vidim kako bi ta ekipa imala bilo kakav moralni autoritet
Haški sud je nastao na temelju našeg vlastitog zahtjeva i zadatak mu je da osudi sve koji su u zločinima sudjelovali. U posljednjih šezdesetak godina standardi življenja su narasli i nekažnjeno puštanje “pobjednika” (iako smatram da u ratu nema pobjednika nego onih koju su manje izgubili) je stvar prošlosti. Ovaj nesretni narod dan danas nosi terete drugog svjetskog rata i neodlučnosti da se onda i žestoko obračuna s tim ružnim dijelom povijesti. Isto bi trebali napraviti i danas, očistiti se od grijeha rata jer će inače tih nekoliko godina kroz koju je hrvatska nastala zauvijek biti zamazano, na isti način kao što se i sada (a po potrebi) izvlači NDH, ustaštvo, Jazovke, Bleiburzi i koješta drugo.
Gotovina svoju nedužnost treba dokazati na sudu i to sudu koji je pokazao (u više navrata) kako se ponekada vodi političkim pritiscima; no to je i priroda borbe svakog heroja da se bori protiv neravnopravnog protivnika – i ako je Gotovina doista izvojevao sve bitke prije desetak godina, sada je gurnut u potrebu da to dokaže još jednom; a ako je postojala potreba za ovim skupovima i prosvjedima, onda je to trebalo biti upereno kao instrument koji će vladu prisiliti da tom čovjeku (kao čovjeku) pruži maksimalnu potporu u tom pravnom boju. Nisam baš uočio kako se prosvjed bavi tom problematikom, baš kao što ni prije četiri godine prosvjed nije bio usmjeren za pomoć tada optuženom generalu.
Misao dana:
Of every one hundred men, Ten shouldn’t even be there, Eighty are nothing but targets, Nine are real fighters…We are lucky to have them…They make the battle. Ah, but the One, One of them is a Warrior…and He will bring the others back.