telephone man… (2:01, Meri Wilson, Super Hits Of The ’70s, Have A Nice Day, Vol. 21, 1993)

Dostavom mi je danas stigao moj novi Blackberry 7290, no kako imam neke konzultante u firmi nisam uspio napraviti ništa više od punjenja baterije i prebacivanja SIM kartice, a osim toga serverski dio aplikacije će biti instaliran tek sutra. Vjerujem da ću tijekom vikenda napisati neki opširniji review ovog nadasve zabavnog uređaja.

Čitajući jedan od blogova, pokrenuo sam google search sa svojim imenom i pronašao 866 odgovora; ne znam kako vi stojite sa tim, no čini mi se 866 kao vrlo velika brojka (a i na nekim jako zabavnim siteovima se spominje ime). U jednom od članaka koje sam čitao prije nekog vremena, a koje se bavilo između ostalog pisanjem CVa, spominjala se i “googleabilnost” vašeg imena, tj. što budući poslodavac (ili tko već) može saznati o vama preko googlea. O meni se očigledno može saznati štošta (iako, uglavnom stvari koje su fach-idiot prirode ;), no veseli me što sam pronašao neke jako, jako stare stvari. Pronašao sam neke moje emailove iz 1996 godine koji su objavljeni na internetu (neovlašteni copy&paste, ali veseli svejedno), te još jedan tekst za kojeg mislim da je još stariji no nema jasne oznake datuma iako pretpostavljam da je tamo negdje iz 1992-1993. Koji flashback.

Misao dana:
After escaping the clutches of that crazy cult, it was going to take more money than that to start a new life, but still, for one day’s work, 30 pieces of silver wasn’t bad.