I see a darkness… (3:42, Johnny Cash, American III: Solitary Man, 2000)

Surfajući bespućima interneta naletio sam na novi web site koji se bavi teorijama zavjere, a jedan od boljih linkova je onaj koji se bavi zavjerom 11/9, a osobito je dobar dio koji vas preusmjerava na flash prezentaciju o udaru u pentagon (pazi, flash prezentacija ima 3mb donwloada pa bi to moglo trajati ako nemate adsl). Argumenti su prilično dobro napisani i kvalitetno objašnjeni, tema je na mjestima malo razvučena i pozadinska teorija cijele priče je nejasna. Osobito pogledajte teoriju o pentagonu jer se na slikama koje su pokazane doista ne vidi niti komadić aviona što je doista čudno. Ako imate pola sata…

Drugi, vrlo komični site na kojeg sam naišao jutros je How_much_is_inside ekipa očito besposlenih studenata pokušava kvazi naučnim metodama izmjeriti koliko je nečega unutra (npr. koliko CO2 ima u boci cole, koliko ima paste u pasti za zube, koliko tekućine mogu upiti kuhinjski papirnati ručnici…). Sve skupa je obilato ilustrirano, dobro dokumentirano i prošarano (barem meni) neograničeno smiješnim komentarima. Dugo se nisam ovako nasmijao na neki web content (ne računajući na dnevne doze daily show-a; taman asocijacija u pravi čas jer je počeo Daily show – global edition na CNNu – svake subote u 21:30).

(imao sam ideju pisati ponovno o nekom globalno_egzistencijalističkom tijeku misli s manjim osvrtom na društvo koje me okružuje, no na kraju sam odustao jer je slika sama po sebi dovoljno tamna i strašna da je ne treba u detalje sicirati; eto prije koji dan kaznilo čovjeka kaznom zatvora [uvjetno doduše] zbog toga što je nešto napisao – ono što je [barem meni] čudno je kako ljudi odmah dižu kuku i motiku na pravosuđe, no ako ćemo pravo gledati, funkcija pravosuđa nije da sudi pravedno nego po zakonu, a ako su zakoni napisani da se kletva ili što je već bilo kažnjava kaznom zatvora tada je sudska odluka ispravna neovisno o tome što je sam zakon katastrofalan – produžetak diskusije je kako bi sudac morao moći smisliti tisuću i jedan razlog zašto ne dosuditi kaznu, primjerice utvrditi kako se kleveta nije niti dogodila, no to bi bilo pogrešno jer sudac ne bi smio koristiti svoju poziciju kako bi na svoju ruku ispravljao nepravde [o sucu bi se vjerojatno moglo dosta razgovarati no kako nemam detalje i pozadinu priče ne bih o tome lamentirao]: da bude jasno, sasvim je sigurno kako je presuda sama po sebi sramotna, no nije nužno sramotna za suca koji ju je dodijelio, nego za sabor koji je takav zakon izglasao, i za sve nas koji smo takve ljude u sabor uopće pustili – a ova odluka kao i sva reagiranja koja su se dogodila dobar su pokazatelj kako uporno gledamo na krivu stranu i teret cijele nesreće koja nas je snašla dobrim dijelom prebacujemo na pravosuđe dok istovremeno vrlo rijetko prstom upiremo na mjesto iz kojeg je to svo zlo izišlo, a to je na Markovom trgu – u vjerovanju kojeg možđa molite u crkvi, postoji rečenica u kojoj se kaže “mišlju, rječju, djelom i propustom” i upravo ovaj zadnji grijeh, grijeh nečinjenja je jedan od meni osobno najgorih, jer nečinjenjem, propustom da nešto učinimo “legaliziramo” situaciju u kojoj se nalazimo – svima nam skupa nedostaje fokusa i energije za promjene)

Misao dana:
Somewhere around the place I’ve got an unfinished short story about Schrodinger’s Dog; it was mostly moaning about all the attention the cat was getting.

Leave a Reply

Your email address will not be published.