Categories
Hrana i piće Priroda i društvo

time… (6:46, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Za one koji nisu znali (a dovoljno su lijeni da ne googlaju malo), zimsko vrijeme je ono pravo, dok je ljetno vrijeme ono “štedljivo”. Sve se skupa događa zato da bi imali više dana i trošili manje energije i sve je skupa povezano s uštedom u fitiljima i ulju za uljanice, a dobrim je dijelom povezano i sa razvojem željezničke mreže. Ako vas je interesiralo kako se određuje početak i kraj ljetnog vremena to je vrlo jednostavno jer se koristi prva nedjelja u travnju (correction: ameri koriste prvu nedjelju u travnju, mi koristimo zadnju u ožujku) i zadnja u listopadu (ovo je puno lakše za izračunati od npr. uskrsa koji pada na prvu nedjelju poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija – osim – ako ne pada na isti dan kao i židovska pasha što dodatno komplicira situaciju).

Danas sam u King Crossu u prolazu vidio i Vesnu Zmijanec (koju znam onako iz viđenja još s fakulteta) i Renatu Sopek, no u King Crossu sam bio zato jer sam tražio termometar za meso. Dva dana ranije (u petak) kupio sam jednu poveću komadinu mesa koju sam odlučio ispeći u pećnici (nekih 1kg teletine), a svi google recepti i savjeti koje možete pronaći na temu pečenja teletine u pećnici obavezno zahtjevaju dotični termometar. Termometar nisam pronašao niti u King Crossu, niti u Pevecu tako da sam morao meso peći na slijepo, pa sam se tako odlučio za 10 minuta na 220C i skoro sat i pol na 160C. Meso je na kraju ispalo medium pečeno i dosta juicy što je u dijelu obitelji izazvalo nelagodu jer postoji strah prema mesu iz koje se cijedi bilo kakva crvena tekućina. (moja osobna preferenca je “lagano podgrijano”, a toleriram da se meso lagano i mrda ako ga baš ne moram ganjati previše od tanjura – najčešće naručujem medium rare kao sigurno rješenje jer nikada ne znate na kakvog kuhara ste naletili :)

Sutra sam u neslužbenom posjetu Beču. Nisam u Beču bio već godinama (a jedno 3-4 sigurno), a imao sam jedno razdoblje prije desetak godina kada sam išao tamo skoro svaka dva tjedna (sjećam se, obično utorkom). Kako je posjet neobavezan, većinu vremena ću provesti šetajući centrom grada, vjerojatno ću potražiti Starbucks kojih u beču ima nekoliko (a za koje sam ovisnost razvio u rujnu kada sam bio u Chicago-u), american bookshop, ručak ću obaviti u NordSee te ću vjerojatno posjetiti neku od starijih kavana/slastičarni. Očekujem totalni gubitak vremena i to je nešto ćemu se u ovome složenom trenutku veselim.

Misao dana:
Patricia wrote out the phrase ‘It was a dark and stormy night’ exactly seventy-two times, which was the same number of times she stabbed her now quickly-rotting husband, and the same number of pages she ripped out of ‘He’s Just Not That Into You’ by Greg Behrendt to scatter around the room — not because she was obsessive compulsive, or had any sentimental attachment to the number seventy-two, but because she’d always wanted to give those quacks at CSI a hard time.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *