something ain’t right… (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Gledam sada Latinicu o bankrotu a danas u newsletteru koji šalje časopis banka čitam kako je otvoren i zatvoren stečaj “željezare sisak nova” zato jer stečajna masa nije dovoljna niti za pokrivanje troškova stečaja. To ukratko znači kako od željezare koja je imala 1700 zaposlenih, ogromne nekretnine i koješta drugo nije ostalo niti toliko da se plati nekolicina službenika da tvrtku pokopaju kako bi to trebalo napraviti.

Totalno mi nije jasno kako se to može desiti, kuda su nestale te visoke peći (koje ionako ne vrijede ništa ili vrlo malo, ali su barem impozantne za vidjeti :).

Donekle slična situacija je nastala i sa onim tunelom Mala Kapela, gdje je država (ministar) obećao ljudima sve i svašta iako je originalni ugovoreni dobavljač otišao u stečaj, da bi nakon otvaranja autoceste i tunela sve skupa otišlo u zaborav, a ljudi i tvrtke ostali bez novaca, a tvrtke podizvođači otišli u stečaj.

Ili, priča o Mungosu, državnom poduzeću za razminiranje kojeg je sama država otjerala u stečaj.

Misao dana:
When I die, I’m leaving my body to science fiction.

Leave a Reply

Your email address will not be published.