time… (6:46, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Za one koji nisu znali (a dovoljno su lijeni da ne googlaju malo), zimsko vrijeme je ono pravo, dok je ljetno vrijeme ono “štedljivo”. Sve se skupa događa zato da bi imali više dana i trošili manje energije i sve je skupa povezano s uštedom u fitiljima i ulju za uljanice, a dobrim je dijelom povezano i sa razvojem željezničke mreže. Ako vas je interesiralo kako se određuje početak i kraj ljetnog vremena to je vrlo jednostavno jer se koristi prva nedjelja u travnju (correction: ameri koriste prvu nedjelju u travnju, mi koristimo zadnju u ožujku) i zadnja u listopadu (ovo je puno lakše za izračunati od npr. uskrsa koji pada na prvu nedjelju poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija – osim – ako ne pada na isti dan kao i židovska pasha što dodatno komplicira situaciju).

Danas sam u King Crossu u prolazu vidio i Vesnu Zmijanec (koju znam onako iz viđenja još s fakulteta) i Renatu Sopek, no u King Crossu sam bio zato jer sam tražio termometar za meso. Dva dana ranije (u petak) kupio sam jednu poveću komadinu mesa koju sam odlučio ispeći u pećnici (nekih 1kg teletine), a svi google recepti i savjeti koje možete pronaći na temu pečenja teletine u pećnici obavezno zahtjevaju dotični termometar. Termometar nisam pronašao niti u King Crossu, niti u Pevecu tako da sam morao meso peći na slijepo, pa sam se tako odlučio za 10 minuta na 220C i skoro sat i pol na 160C. Meso je na kraju ispalo medium pečeno i dosta juicy što je u dijelu obitelji izazvalo nelagodu jer postoji strah prema mesu iz koje se cijedi bilo kakva crvena tekućina. (moja osobna preferenca je “lagano podgrijano”, a toleriram da se meso lagano i mrda ako ga baš ne moram ganjati previše od tanjura – najčešće naručujem medium rare kao sigurno rješenje jer nikada ne znate na kakvog kuhara ste naletili :)

Sutra sam u neslužbenom posjetu Beču. Nisam u Beču bio već godinama (a jedno 3-4 sigurno), a imao sam jedno razdoblje prije desetak godina kada sam išao tamo skoro svaka dva tjedna (sjećam se, obično utorkom). Kako je posjet neobavezan, većinu vremena ću provesti šetajući centrom grada, vjerojatno ću potražiti Starbucks kojih u beču ima nekoliko (a za koje sam ovisnost razvio u rujnu kada sam bio u Chicago-u), american bookshop, ručak ću obaviti u NordSee te ću vjerojatno posjetiti neku od starijih kavana/slastičarni. Očekujem totalni gubitak vremena i to je nešto ćemu se u ovome složenom trenutku veselim.

Misao dana:
Patricia wrote out the phrase ‘It was a dark and stormy night’ exactly seventy-two times, which was the same number of times she stabbed her now quickly-rotting husband, and the same number of pages she ripped out of ‘He’s Just Not That Into You’ by Greg Behrendt to scatter around the room — not because she was obsessive compulsive, or had any sentimental attachment to the number seventy-two, but because she’d always wanted to give those quacks at CSI a hard time.

land of confusion… (5:16, Genesis, The Way We Walk Vol. One: The Shorts (Live), 1992)

Imao sam nekoliko važnih stvari za primjetiti no sve su nekako isparile, ovo je što je ostalo od popisa:

a) Dan mrtvih; kao i uvijek, fasciniran sam sposobnošću svih skupa da pospajaju nespojivo i da naprave sedmerodnevni godišnji tamo gdje njega u stvari nema. Državna uprava radi skraćeno, čujem da čak i HPB uopće ne radi u ponedjeljak, a koliko vidim po reakcijama ekipa se umjesto na groblja uputila na more. Produktivnost naše države je vrlo niska u odnosu na bilo koga drugoga i nikada nećemo stići europu u koju tako žarko želimo ući ako ne učinimo nešto sa našim rekordnim brojem blagdana, odnosno ako ne ukinemo tu praksu spajanja blagdana. Sjećam se da je zadnji puta kada se o tome razgovaralo neki lik govorio o troškovima paljenja visokih peći i koječega drugoga, no tih peći više nema i sumnjam da postoji stvarni trošak “ne spajanja” blagdana osim u nekim procesnim industrijama (kao npr. hrana i tome slično; no oni valjda rade 24/7 ionako jer je njima preskupo zaustavljati se i radi nedjelje, a kamoli radi produženog blagdana). Naravno da svima paše produženi vikend, no meni se čini kako je sve to skupa malo neodgovorno i u svakom slučaju kontraproduktivno.

b) Civilno društvo; žena koja u u državnoj upravi zadužena za civilno društvo (a koja je već bila prozivana zbog čudnih odluka oko dodjele državnog novca udrugama; sjetimo se npr. meni vrlo dragog Gonga koji nije dobio niti jedne jedine državne lipe za svoj angažman oko izbora) dala je intervju Glasu Koncila. Glas Koncila je jedna novina koja je svojevremeno u tamnim vremenima komunizma bila svjetionik i praktički jedini oporbeni časopis. Utemeljenjem hrvatske države Glas Koncila je preuzeo ulogu katoličkog časopisa koji usmjerava ljude kroz državotvorno-katoličku prizmu te tumači ljudima što se u stvari događa (nešto slično onome što Ivo radi svako malo na dnevniku). Ekipa je tamo malo zaostala (u više nego jednom smislu), i mislim da oni trenutno provode Franjinu politiku iz tamo negdje 1996-1997 (što je objektivno zaostatak od samo desetak godina što je objektivno sjajan rezultat za jednu crkvenu ustanovu). Anyway, gorespomenuta osoba čije se ime nisam niti trudio zapamtiti spomenula je kako su sve (ili barem kvalificirana većina) nevladnih organizacija protuhrvatske, kako je uloga ženskih udruga sumnjiva i kako je homoseksualnost očigledno bolest koju treba iskorijeniti (ne nužno tim riječima). Nemam ništa protiv takvih stavova (ovo je na kraju ipak demokracija i fala bogu da ima takvih poput gorespomenute gospođe, jer kako bi se inače razlikovali), no osoba na jednoj takvoj funkciji ne samo da ne bi smjela imati takve stavove, a osobito ih ne bi smjela javno iznositi. Iskreno se nadam da će dobiti nogu, a kako je Ivi jako važna ta populistička strana priče i dodvoravanje EU, to bi se (iz totalno pogrešnih razloga) ipak moglo dogoditi.

c) Blog; naletio sam na blog http://dijamantic.blog.hr/ na kojem si je neka dobra duša dala truda i (meni nepoznatom metodom) utvrdila koliko linkova ima na koji blog. Pogledajte ukupni popis koj se ože downloadati, a dajte si i truda pa importirajte to u excel i sortirajte po broju linkova – na taj način se može (manje ili više) saznati popularnost nekog bloga (iako to nije i oznaka njegove kvalitete). U zadnjih nekoliko dana naletio sam i na nekoliko blogova, a kasnije sam o tome i razgovarao – da li je blog u stvari otvoreno ili zatvoreno mjesto; naime da li blogger pokušava svojim blogom okupiti uži krug čitatelja/pratitelja ili je to pak pokušaj da svoje mišljenje nametne/uputi širokoj publici? Pitanje je doista zanimljivo i nisam našao do sada prihvatljivi odgovor.

Misao dana:
I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.

don’t wanna be the one… (3:02, Midnight Oil, 20,000 Watt R.S.L.: Greatest Hits, 1997)

Eto nas opet kao headline news na CNNu, naravno riječ je o ptičjoj gripi. Iako je posve izvjesno bilo da se radi o H5N1 (svi znamo tu kraticu do sada?), eto netko od vladajućih je još prije dan-dva odlučno demantirao da se radi o tome, te da je takva izjava naštetila ugledu (mi smo usput rečeno 62 najkorumpiranija zemlja na svijetu, 118 po konkurentnosti, i općenito na vrhu ljestvice možemo biti samo ako krivo okrenemo novine; zašto taj lik misli da je nama lagano naštetiti ugledu? iz moje perspektive čini mi se da je to u stvari vrlo teško).

Misao dana:
I love the smell of napalm in the morning.